DANČI BIRA: "Pozitia copilului / Položaj djeteta" (2013.)

Rumunjska je kinematografija jedna od najzanimljivijih i najzahvalnijih europskih filmskih poprišta u posljednjih nekoliko desetljeća. Krstareći njome nekoliko naslova se zaista ističe, kao primjerice „Smrt gospodina Lazarescua“, „4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana“, „Priče iz Zlatnog doba“… Također, rumunjska je kinematografija izborom tema jako bliska nama poznatoj stvarnosti i u njenim naslovima zbilja možemo prepoznati nešto od onoga što vidimo svaki dan.

„Položaj djeteta“ jedan od najboljih pripadnika rumunjskog novog vala i film koji se nalazio na top-ljestvicama gotovo svih eminentnih regionalnih filmskih kritičara 2013. Pompa oko ovog filma u potpunosti je zaslužena jer je „Položaj djeteta“ zaokruženo filmsko djelo u kojem dominiraju glumačke izvedbe Luminite Gheorghiu i Bogdana Dumitrachea kao majke i sina što nikako ne mogu pronaći zajednički jezik. Njihov će odnos, kao i njegovo nastrano iskrivljavanje ostati središnjom okosnicom filma u kojem se već na početku Cornelia (Gheorghiu) žali kako Barbu (Dumitrache) ne razumije njenu brigu i kako mu ona samo želi pomoći. Barbu je, naime, odrastao čovjek kojem njegovu samostalnost i život općenito guši posesivna, pomalo neurotična majka. Odnos majke i sina erodira zato što ona ne može shvatiti da on, iako jedinac, u ranim tridesetima ima pravo na vlastiti život.

Kad Barbu skrivi nesreću sa smrtnim posljedicama Cornelia će to vidjeti kao priliku da povrati kontrolu nad sinom, a licemjerje kako nje i njega, tako i čitavog sustava izaći će na vidjelo. Tu možemo vidjeti sličnosti s mnoštvom tema koje imamo prilike pročitati sa stranica dnevnog tiska. Korupcija, iskrivljavanje propisa, pa i ponešto crnog humora prate nas kako se radnja razvija a mi ostajemo zapanjeni razmjerima krajnosti do kojih briga za dobrobit jedinca može odvesti. U svemu tome taj je jedinac najmanje bitan. „Položaj djeteta“ i u naslovu krije dvostrukost. Dijete je Barbu, ali u filmu se pojavljuje i još jedno dijete čiji se „položaj“ razvojem radnje nastoji marginalizirati, svesti na minimum.

Prije nekog vremena bila je aktualna pjesma „Moja mater te traži“ splitske grupe „TBF“. Lik Cornelije je lik o kojem bi mirne duše mogla govoriti i ta njihova pjesma. Ne postoji nešto što majka neće učiniti kako bi zaštitila svoju djecu. Upravo to što granica ne postoji, u rumunjskoj priči koja ne može pobjeći s Balkana sve i da želi, vidjet ćemo naš svijet. Svijet od kojeg je nemoguće pobjeći. Svijet u kojem, na koncu, treba znati živjeti. „Položaj djeteta“, svemu usprkos, nije depresivan film. Prije bih rekao kako je to film kojem je najveća kvaliteta to što čovjek nauči nešto o sebi kad završi.

Rumunjski je film ponovno zablistao ovim uratkom a Calin Peter Netzer je odlično režirao film u kojem se scenarističko zaokruživanje odnosa dvaju glavnih protagonista sjajno nadopunjavalo sa režijom u kojoj možemo primijetiti beznađe onih koji bi, po pravdi i moralu, trebali biti u središtu priče. Vrlo aktualan film koji se nipošto ne smije preskočiti i - tu se slažem s mišljenjem kritičara - jedan od najboljih u 2013.

IMDB