U 15 godina ovog stoljeća je snimljeno jako puno sportskih drama i možemo reći da su filmovi poput ovoga o kojem ja danas pišem dobili vlastiti žanr. Možda malo nespretno zvuči ta sintagma "sportska drama", ali na najbolji mogući način opisuje filmove koje podrazumijeva. Tu se ubrajaju "Glory Road", "The Invincible", "Coach Carter", "Friday Night Lights", nešto stariji "Remember The Titans", "Hoosiers" i "Rudy" te neki noviji poput "The Blind Side", "Moneyball", "Million Dollar Arm" i mnogi drugi. Danas je riječ o novom imenu na listi i najboljem u žanru u zadnjih pet godina, o filmu "McFarland, USA". Nije lako ugurati se među ovakva imena, nema tu lošeg filma, ali nemojte se prevariti, McFarland se nije samo ugurao u hrpu, već ozbiljno podsjetio na ono najbolje što smo do sada vidjeli u žanru.
"McFarland, USA" je film sniman prema istinitom događaju. Sama ta činjenica i prije početka filma dodatno napuhuje očekivanja gledatelja jer kada radite film po istinitom događaju, on mora biti snažan i pamtljiv. Priča o sedmorica dječaka i njihovom treneru koji u gradiću McFarlandu u perifernom dijelu Kalifornije osniva cross-country ekipu i pretvara do tada nepoznate i svijetu nevidljive malene meksikance u pobjednike je definitivno nešto što privlači gledatelje. Svi vole te filmove koji nas na kraju tjeraju da se dignemo iz stolice i zaplješćemo pobjednicima i bez obzira na to što ih je već podosta snimljeno, svaki novi biva adekvatno nagrađen aplauzom publike prilikom svog prikazivanja.
Većina ljudi za McFarland nije čula dok se nije pojavio na torrentima ili je čula za njega kao za "onaj novi film sa Costnerom". Istina, ovo jest novi film sa Kevinom Costnerom koji je lani na filmu bio i CIA agent i tužni udovac, ali najupečatljiviju ulogu ostavio je kao menadžer košarkaškog tima u "Draft Day". Vjerujem kako je upravo njegov performans u "Draft Day" bio povod ovoj ulozi kojem je još jednom oduševio. Uspio je od naizgled šabloniziranog lika napraviti itekako zanimljivog i upečatljivog lika kojeg ćemo se rado sjećati u našim razgovorima o filmu. Ali, ovo nije samo neki novi film sa Kevinom Costnerom. McFarland je film sa glumačkom postavom punom relativno nepoznatih imena, no sva ta nepoznata imena su se sada upisala u svijet filma. Većina nas do ovog filma nikada nije čula za Ramira Rodrigueza, Johnnya Ortiza, Carlosa Pratssa ili Rafaela Martineza, no budite sigurni ovo nije zadnji puta da čujemo za njih. Glumačke kvalitete koje su ta djeca demonstrirala u ovom filmu su na vrlo visokom nivou i ne sumnjam da će se naći pravi ljudi i mentori koji će ih naučiti kako usavršiti svoje glumačko znanje i pridobiti još poneku ulogu. Siguran sam da će doći dan kada se ti klinci neće morati boriti za uloge, već će birati gdje žele glumiti.
No osim što Costner od tih dječaka napravi prvake, on se u ovom filmu ne bavi samo time. Ima Jim White i svoju obitelj i svoje probleme sa kojima se mora boriti. Dvoje djece u životu zaposlena čovjeka nije laka zadaća, no vidjet ćemo da kako film odmiče, Jim White postaje sve vještiji. White ili "Blanco" kako ga dečki iz tima zovu osim dvije kćeri ima i te dečke kojima je također u neku ruku očinska figura i s kojima mora puno raditi da bi se napredovalo. Sjajno se snašao u toj ulozi i na jedan pedagoški, ali opet lukav način prvo pridobio građane McFarlanda i roditelje djece, pa onda i samu djecu od kojih je kao što sam rekao, napravio prvake. Ali, kada bi tu sve stalo i kada bi se film temeljio samo na odnosu Whitea i ostalih likova u filmu te uspjehu njegova tima onda onaj moj mini hvalospjev iz prvog odlomka ne bi imao puno smisla pa naravno, nije gotovo.
McFarland, USA se može podičiti i prekrasnim pejzažom koji će zapesti za oko svakom gledatelju, ali ono još važnije od vizualne ljepote filma je poruka koju film prenosi. Od samog starta gledamo težak život stanovnika McFarlanda koji svoj kruh krvavo zarađuju. Naravno. kao i svugdje. ima onih koji ne rade teške fizičke poslove, ali ipak većina završava poput onih momaka iz tima, na poljima, berući sve što im se kaže i pržeći se na suncu kako bi si osigurali egzistenciju. No, nije to samo osvrt i prikaz života stanovnika McFarlanda, to je posveta svim onim Meksikancima koji svoj kruh zarađuju na tlu SAD-a radeći teške fizičke poslove ili samo služeći one koji žive "američki san". Jasno su vidljivi i problemi diskriminacije i netolerancije koji su može se reći karakteristični za Ameriku koja je i izgrađena na tim istim "vrijednostima". Niki Caro je hrabro uzela u ruku jednu tešku ljudsku priču koja je morala biti upriličena na najbolji mogući način i iz iste mudro izvukla materijal koji joj je dozvolio da svima preko bare pošalje poruku i da ih upozori na situaciju u kojoj se nalaze Meksikanci u SAD-u, ali ne samo oni, već bilo tko tko se razlikuje od većine. Plemenit cilj i kvalitetna izvedba osiguravaju visoku ocjenu za "McFarland, USA".
Ocjena: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.