RECENZIJA: "And Then There Were None / DESET MALIH CRNACA" (2015.) - U isto su vrijeme svi krivci i žrtve.

Povodom 125. obljetnice rođenja Agathe Christie BBC je producirao sjajnu mini-seriju „Deset malih crnaca“ zasnovanu na njenom romanu. Desetero ljudi koji se međusobno ne poznaju završi na otoku. Tijekom njihove prve večeri, kod domaćina kojeg nitko nije vidio ni upoznao, mir im poremeti gramofonska ploča na kojoj nepoznat glas svakog od njih optužuje. Svi su oni, na neki način, ubili. S otoka ne mogu otići, od svijeta su odsječeni, a snimka najavljuje da će ih ubijati jednog po jednog. Na stolu za kojim se nalaze stoji deset figurica. „Deset malih crnaca“ iz dječje pjesme. „10 malih crnaca pošlo je u krevet/jedan se ugušio i osta ih 9.“ je samo prvi stih. U zadnjem ne preostaje nitko. Tko je ubojica? Netko nepoznat ili netko od njih?

Potpuno atipičan roman Agathe Christie stvara atmosferu straha koja je sjajno prenesena na ekran. Glumačke izvedbe su izvrsne, a atmosfera jeze i straha ostavlja dojam prvoklasnog trilera, a u momentima prerasta u istinsku stravu. „Deset malih crnaca“ kreće se istim smjerom kao i dječja pjesmica. Ljudi umiru na načine opisane u pjesmi. Motivi su nejasni. Svakim sljedećim umorstvom paranoja je sve snažnija, a mogućnost racionalnog razmišljanja sve slabija. Kroz samo tri epizode, BBC je uspio stvoriti sjajnu adaptaciju kojoj je gotovo nemoguće naći manu. Originalni engleski naslov je „And Then There Were None / I ne osta nijedan“ pa se već tu može govoriti o svojevrsnom otkrivanju radnje. Poanta priče, međutim, nije u tome hoće li netko od njih preživjeti. Pitanje koje se postavlja glasi: Tko stoji iza svega?

Za odgovor na to pitanje treba pogledati seriju do kraja. Moralna pouka u ovoj seriji je iznimno snažna, kao i pojam uzimanja pravde, ili barem nekog njenog oblika, u svoje ruke. Da li cilj opravdava sredstvo? Makjavelizam kojim odiše čitava serija otkriva ono najgore u ljudima koji isprva izgledaju kao bilo tko od nas. To je nekako i smisao. Zlo nije žigosano i drugačije. Zlo je, vrlo često, „dobri dečko iz susjedstva.“ Kao što često znamo vidjeti u crnoj kronici: „Ma nije mi uopće jasno kako je to moguće. On ne bi ni mrava zgazio.“ Ovdje imamo desetero ljudi, tih „Deset malih crnaca“, koji „ne bi mrava zgazili“, a opet se čini da ih sve stiže misteriozna i neumoljiva ruka pravde.

„Deset malih crnaca“ jučer se počelo emitirati i na Cinemaxu, za one koji imaju pretplatu na taj kanal, te toplo preporučam da pogledati što ima za ponuditi. Uvući ćete se u svijet misterije iz kojeg je teško izići. Moderne produkcijske tehnike ovu su seriju učinile primjerom za stvaranje atmosfere straha, pa mi se čini da bi i ljudima osjetljivima na tehničku stranu prikaza priče mogla biti iznimno zanimljiva.

Što se tiče glumačkih izvedbi, ljubitelji „Igre prijestolja“ prepoznat će Charlesa Dancea u ulozi jednog od likova, a vrijedi istaknuti i odlične izvedbe Maeve Darmody, Aidana Turnera i Burna Gormana. Iako sam njih odlučio istaknuti ovdje, sve su glumačke izvedbe u seriji izvrsne. Čitavo vrijeme sam u glavi čuo brojalicu od deset do nule i pitao sam se „koji će sljedeći mali crnac otpasti“. Ta zabavna igra traje čitavu seriju dok na kraju osmijeh ne prisjedne. U toj moralno poučnoj krimi priči skriven je i završni obrat. „Deset malih crnaca“ u sebi imaju jednu iskvarenu, sadističku notu. Ona se ovdje nalazi gotovo kao izgovorena opomena gledatelju. Ukoliko ste uživali u onom što ste vidjeli možda Vas ništa ne razlikuje od onih pozvanih na tajanstveni otok. Brojalica dobiva drugačije značenje. Izvanredna serija je završila. Žmarci na leđima. Jesu li još figurice na stolu?