Kad je riječ o povijesnim spektaklima razočaranja su česta. Dovoljno se prisjetiti "Troje" ili "Aleksandra Velikog" , pa i nedavnog "Egzodusa" Ridleyja Scotta kako bismo shvatili koliko je tško snimiti uvjerljiv kvalitetan i pričom i efektima bogat povijesni film. Povijesni ep Johna Wooa "Crvena stijena" u oba svoja nastavka prezentira savršenu formulu za ovaj žanr i uvlači nas u sjajnu priču s impresivnom kombinacijom akcijskih scena, kulturološke prezentacije i filozofije koja se ne zaboravlja tako lako nakon što se pogleda. "Crvena stijena" prikazuje impresivnu istočnjačku filozofiju borbe, a John Woo kao majstor akcijskih scena zna tu borbu perfektno izvesti pa su neke od scena iz tih filmova ušle u antologiju prikaza bitke na terenu. S druge strane, impresivne scene kaligrafije, sviranja instrumenata, ispijanja čaja i suživota s prirodom u ovom nam filmu daju uvid u jedinstvenu kinesku filozofiju koja će Europljanima uvijek biti egzotična i zbog toga iznimno privlačna.
Bitka kod Crvene stijene kao i Kronike triju kraljevstava (pisao Chen Shou, oko 300.) povijesni su izvori koje je Woo iskoristio prilikom stvaranja ovog filma, a u nekoliko intervjua istaknuo je kako mu je tematiziranje tog važnog događaja na igranom filmu bila ambicija otkad se počeo baviti filmom. S obzirom da su njegovi uspjesi omogućili određen stupanj autonimije prilikom obrade teme "Crvena stijena" postala je ostvarenje te njegove ambicije, te je do danas ostala fantastičnim prikazom povijesnog događaja i jedna od nazabavnijih i najuvjerljivijih adaptacija tog žanra u recentnoj filmskoj umjetnosti.
Radnja se filma, kako mu i ime govori, fokusira na "Bitku kod Crvene stijene" (oko 208. godine) tijekom posljednjeg rata vođenog između Liu Beija i Sun Quana s jedne, te arogantnog kancelara Cao Caoa s druge strane. Cao Cao (Zhang Fengyi) predstavlja klasičnog antagonista, dominantan lik nad nemoćnom i neaktivnom carskom figurom, kao predvodnik protivničkog tabora u kojem caruju korupcija, agresivnost i iznad svega nezasitna glad za moći. Zhou Yu (Tony Leung) i Zgunge Liang (Takeshi Kaneshiro) su glavni likovi filma. Prvi je strateg, a drugi diplomat za savez protiv pokvarenog kancelara. Ovaj povijesni ep klasični je prikaz borbe između dobra i zla. S jedne imamo moralno ispravne, karakterne individualce, a s druge pokvarenost, korupciju i perverziju.
Film počinje s nagovaranjem slabašnog cara dinastije Han da dopusti kancelaru rat protiv Sun i Liu frakcije kako bi ujedinio zamlju. Taj prvi sukob tematiziran u filmu kasnije će postati poznat kao bitka za Changban, a Liu i Sun povući će se prema jugu štiteći odstupnicu za civile, ponajviše žene i djecu. Tu izlazi na vidjelo sva umješnost Johna Wooa pri snimanju i koreografiji bitke. Herojski otpor snaga juga korumpiranim carskim snagama prikazan je uvjerljivo, s nekoliko scena koje ostavljaju bez daha. Dinamičnost i fenomenalne koreografije uvode nas u film vrlo izravno, a vrlo brzo nakon bitke postaje jasno kako je "Crvena stijena" film koji nam nudi puno više od puke, ratničke akcije. Tema ovog filma nisu samo bitke između sukobljenih strana. Woo nam daje uvid u kineski način života koji, iako romansiran, pokazuje svu važnost strategije i diplomacije u ratu koji bi inače bilo nemoguće dobiti. Oba nastavka "Crvene stijene" ustvari su filmovi karaktera i zasnivaju se na odnosima glavnih likova čije će osobine postati važnom sastavnicom za razumijevanje njihovih postupaka na bojištu.
U toj igri živaca, diplomacije, filozofije, vojne strategije i emocije pobijedit će onaj koji uspije ostati miran. Gledajući filmove imao sam dojam da se radi o dva protivnika koji se netremice gledaju i čekaju koji će prvi zatreptati. Napetost se tijekom filma itekako osjeća, a u oba nastavka John Woo znalački mijenja scene bitke sa scenama intelektualne napetosti i umjetničkog opuštanja. Kompetitivnost u umjetnosti, kao i volja za suradnjom, ogleda se i na bojišnici. Beskrupuloznost također. Tom dvojnošću Woo je "Crvenoj stijeni" dao posebnu snagu i po tom je detalju ona zbilja postala povijesni ep koji se pamti.
"Crvenu stijenu" možemo promatrati i kao dijalog između moderne i drevne Kine, s naglaskom na pitanje slobode i diktature kao i na pitanje nacionalnog jedinstva. Predložak ovog romana je povijesni izvor, ali isto tako i povijesni roman "Romansa triju kraljevstava" (oko 1300.) koji tematizira baš to pitanje. Woo je dijete kineske dijaspore i "Crvena stijena" je u neku ruku njegovo vraćanje korijenima. Rekao bih čak da predstavlja percepciju Kine kakvom bi on želio da bude. U ovom četverosatnom, dvodijelnom epu Woo nam otvara nebrojene mogućnosti interpretacije ali i ostavlja nas da se divimo sjajnim koreografijama i filozofijama koje su u modernom vremenu često zaboravljane.
"Najveća pobjeda nije pobjeda u svim bitkama, nego pobjeda koju ostvariš bez borbe". - Upravo u toj rečenici ogleda se poanta dijaloga koji sam spomenuo. Veličina sustava, kao i ideologije vidi se u tome što svoje pobjede ostvaruje bez nametanja vrijednosti ikome. "Crvena stijena" tu nadilazi filmsku umjetnost jer nam, doslovce, pokazuje koliko se toga može skriti u običnoj šalici čaja. Da, oba dijela "Crvene stijene" su ep, možda i predugačak da se pogleda odjednom no itekako vraćaju uloženi trud. Woo voli ovu temu, doživio ju je osobno i to se u filmu vidi. Što je još bitnije, vidi se da su to prepoznali i njegovi glumci.
Dok nas prvi film na neki način uvodi u "Bitku kod Crvene stijene", drugi je pravo remek-djelo. Zhou i Zhuge smišljaju plan kako zavarati moćnog kancelara, a tijekom filma prisjetio sam se i one priče o vjetru i suncu kako se nadmeću tko će prije čovjeku skinuti kaput. Sunce je uvijek moćnije od vjetra, kao i lukavost od sirove snage. Genijalnost "Crvene stijene", kao i razlog zatšo je baš ona jedan od najznačajnijih povijesnih epova 21. stoljeća sastoji se u demonstraciji te pouke. Također, ono što se nikako ne smije isključiti su fenomenalno iskorišteni ženski likovi. Xiao Qiao (Lin Chilling), Zhoova žena jedan je od bitnijih likova u radnji, a njeni će postupci donekle podsjetiti na one Marulićeve Judite. Motiv koji se ne viđa često u ovakvim produkcijama. Također, jako je zanimljiva i Sunova sestra Shangxiang (Zhao Wei) čija će uloga također barem malo izjednačiti ravnotežu između sukobljenih strana.
Sve navedeno čini "Crvenu stijenu" jednom od najznačajnijih filmskih priča 21. stoljeća. Također, "Crvena stijena" je po meni najbolji i najosobniji film koji je John Woo dosad snimio. Filmovi su to za svaku preporuku, a oba dijela natjerat će vas da ih gledate iznova, jer u moru detalja i sjajnih vizualnih scena uvijek postoji neki detalj koji dosad niste primijetili. "Crvena stijena" je priča za dugo sjećanje. Prikaz kako bi povijesni ep trebao izgledati.
Omiljeni citat: "You do not understand the art of tea".
Nezaobilazno štivo za sve ljubitelje filma.
Ocjena: 10/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.