Nije se teško navući na akcijske serije. Djelomično je tome kriva serija "24" s Kieferom Sutherlandom u glavnoj ulozi, a nakon njenog kraja činilo se da serije s tom tematikom pomalo gube na značenju. Novo doba televizije zahtjevalo je drugačiju potku od one da se s puškom u ruci spašava svijet. "Protuudar" ili "Strike Back" sjajno je popunio prazninu koja je nastala odlaskom legendarnog Jacka Bauera no produkcijska šetanja i razlika u kronologiji sezona još uvijek zna zbuniti poklonike ove, većim dijelom odlične, akcijske serije. "Protuudar" je zasnovan na scenariju Chrisa Ryana kojeg će se poznavatelji žanra sjetiti i po knjigama Andyja McNaba ("Bravo Two Zero", "Izravna akcija"), prve SAS-ove krtice, ali i po njegovoj verziji događaja McNabove knjige "Onaj koji je preživio". S obzirom na stvarno borbeno iskustvo autora od ove se serije mnogo očekivalo, a prva sezona u britanskoj produkciji naslovljena "Chris Ryan's Strike Back" u mnogočemu je i ispunila očekivanja. U toj sezoni pratili smo što se događa s Johnom Porterom (David Armitage) i tad smo mogli vidjeti vrhunske akcijske scene i neke od najboljih prikaza modernog ratovanja na televiziji. Kad je krenula druga sezona uslijedilo je razočaranje. Američko-britanska koprodukcija nije funkcionirala na isti način i trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem na Damiena Scotta (Sullivan Stapleton) i Stonebridgea (Phillip Winchester). Već nakon desetak minuta druge sezone bilo je jasno da originalna serija i ova koprodukcija nemaju mnogo zajedničkog. Ostao je naziv jedinice za specijalna djelovanja (Section 20), ostale su reference na likove i to je bilo to. "Strike Back", činilo se, ne može zadržati onu razinu kvalitete. Akcijske su scene postale ramboidne, s realnošću ništa više nije imalo veze i u tom sam trenutku, revoltiran, prekinuo gledanje serije. Vratio sam joj se nekoliko godina nakon ponukan nedostatkom sličnog materijala i sad, nakon što je završila, moram reći da mi je drago. "Protuudar" nije serija koju sam pratio fanatično, nije ni serija od koje sam zahtijevao preveliku inteligenciju, ali u ovih pet sezona proizvela je neke od najboljih akcijskih scena koje smo mogli vidjeti na malim ekranima. Nijedna od narednih sezona nije dosegla kvalitetu i realnost originalne britanske postave s Armitageom, ali jednom kad se pomiriš da je to nemoguće dobije se zanimljiv i kvalitetan akcijski proizvod koji se može gledati kao "slatka tajna", malo zadovoljstvo u nedostatku sličnog sadržaja.
U nekoliko sam se navrata pitao je li zaista serija morala zadržati isto ime i likove s britanskim originalom. Je li ju zbilja trebalo raditi kao nastavak, a ne kao remake? Već je i završila, a na to pitanje još uvijek nema odgovora. Amerikanci su "Protuudar" gledali od druge sezone, njima je europska druga sezona bila prva. Kasnije je u SAD-u originalni serijal emitiran kao "Strike Back: Origins" i to često zbunjuje potencijalne gledatelje. U tom ključnom trenutku produkciju je preuzeo CINEMAX, navodno zbog Armitageovih obveza u drugim projektima, i aktivirao Winchestera i Stapletona. Dvojac je parodirao slične filmove i serije i na ekranu ostvarivao zanimljivu kemiju. Winchester kao staloženiji, obiteljski čovjek i Stapleton kao ženskar i impulzivni Amerikanac kojem su često reakcije brže od mozga. Suprotnosti su iznimno dobro funkcionirale u trećoj i četvrtoj sezoni koje su, bez pretjerivanja, i najbolje sezone serijala u američkog koprodukciji. Već nakon četvrte sezone nije bilo sasvim sigurno hoće li se serija nastaviti pa je gledateljima serviran jedan od mogućih krajeva. Nakon prve (britanske) sezone "Protuudar" je imao nekoliko poglavlja: Projekt Svitanje, Osveta, Tajni rat i Naslijeđe. Svaki od njih govorio je nešto o likovima, svaki se od njih mogao gledati zasebno i svaki od njih gradio je likove do kraja neovisno o zbivanjima u originalnoj, britanskoj sezoni. Zbivanja u Projektu Svitanje dovela su do Osvete u trećoj sezoni, a zbivanja u Tajnom ratu na kraju su zaokružena Naslijeđem. Iako, možda bi bilo bolje da posljednja sezona nije ni snimljena.
Porter, Stonebridge i Sullivan su agenti Odjela 20, dijela britanske tajne službe koji operira samostalno pod kontrolom političara i namijenjen je za izvršavanje najsloženijih zadataka. U prvoj sezoni, koja je ujedno i najkvalitetnija, sve djeluje realno i zastrašujuće i u tom je trenutku "Protuudar" prijetio postati najrealnija i najbolja serija s temom nedavnih ratova na Bliskom istoku. Nažalost, promjena produkcije i spoj s SAD-om doveli su do razvodnjavanja te realnosti i ramboizma likova koji su nerijetko sami rješavali po deset i više protivnika što u originalnoj seriji nije bio slučaj. U čemu je onda privlačnost "Protuudara" u naredne četiri sezone? Prije svega, tu su Stapleton i Winchester. Dvojac je nakon početnog nesnalaženja odlično uskočio u uloge Scotta i Stonebridgea. U drugoj je sezoni manje, a u trećoj više njihovu kemiju pratila i priča. "Protuudar" se zasniva na eliminiranju međunarodnih terorističkih prijetnji "ispod radara". Vrlo često su to operacije koje se mogu lako poreći, pa će se tako u sklopu "Protuudara" Scott i Stonebridge obračunavati s afričkim, islamskim i azijskim teroristima koji će, kako se može pretpostaviti, često imati i podršku elemenata zapadnih vlada, najčešće SAD-a. Posebno su zanimljivi dodaci seriji Robson Green (kojeg pamtimo kao izvrsnog Tonyja Hilla u seriji "Žica u krvi") u ulozi šefa O20, bojnika Phillipa Lockea i kao negativac treće sezone izvanredni Charles Dance (Tywin iz "Igre prijestolja").
Nakon pet sezona "Naslijeđem" je završio "Protuudar". Scott i Stonebridge su položili oružje, a O20 je, čini se, napokon prestao postojati. Kod serija ovog tipa ne očekuješ odveć inteligentne zaplete ili filozofiju. Ovdje je bitna akcija, u CINEMAX produkciji i nešto više seksa nego što je slučaj s Britancima, i eliminiranje prijetnje koja se pojavljuje u svakoj pojedinoj sezoni. Ako ste gledali "Nikitu" ili "24" onda će vam sve biti jasno. Prijetnje variraju od nuklearnog do biološkog oružja, negativci od korupcijskih inteligentnih magnata do pomalo tupavih, ispranih mozgova i sve to funkcionira točno onako kako treba funkcionirati. Red eksplozija, red pucanja, red seksa i emocija i onda opet - sve ispočetka. Recept ovakvih serija je u principu jednostavan i zato ih dobar broj podbaci jer autori misle da izgradnja likova uopće nije važna. To odvaja "24" i "Protuudar" od većine sličnih serija. Za likove se gledatelj veže, počinje ga zanimati i njihova evolucija izvan svakog pojedinog slučaja. Rijetko koja serija ovog tipa to u potpunosti uspije. Iako sam skloniji genijalnost prve sezone odvojiti od sušte zabave njihovog koprodukcijskog nastavka (pa ih tako promatrati i kao dvije zasebne serije) "Protuudar" je bio zanimljiv nastavak već izlizana koncepta. Dao je ljubiteljima akcijskog žanra "nešto za prigristi", a da nije bilo sasvim loše.
U kontekstu rupe koja je na malim ekranima nastala kad se "Protuudar" pojavio to je i više nego dovoljno da dobije solidnu ocjenu. S obzirom da seriju ipak moramo gledati kao cjelinu i da službeno nije odvojen vrhunski britanski početak od solidnog američkog nastavka serija je vrijedna gledanja za one koji vole "likove s puškom u ruci koji spašavaju svijet", a prvu bih sezonu preporučio i zahtjevnijim gledateljima. Nema puno ovakvog sadržaja, a da je gledljiv. "Protuudar" je zabavna i napeta akcijska serija. Od tog žanra ne treba ni očekivati više od toga.
Ocjena: 7/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.