RECENZIJA: "RATOVI ZVIJEZDA: Sila se budi / Star Wars: The Force Awakens" (2015) gradi novi svemir epske priče.

Postoje filmovi koji su nadišli medij. „Ratovi zvijezda“ su svakako postali pokret, za neke i religija, a svaki novi nastavak franšize doprinosi tom statusu. „Sila se budi“, međutim, prvi je nastavak u kojem svoje prste (osim simbolički) nije imao George Lucas, tvorac tog filmskog mita. Disney je, nakon što je potrošio astronomsku svotu na prava, redateljsku palicu povjerio J. J. Abramsu („Super 8“, „Star Trek“) koji je već imao iskustva s buđenjem velike (i među fanovima konkurentske) priče. U sedmom nastavku primjetit ćete velike sličnosti s „Novom nadom“, a to možemo shvatiti i kao znak da se Disney nije želio previše odmaknuti od narativa koji je „Ratove zvijezda“ učinio važnima za povijest svjetske filmske industrije.

Zadržat ću se na tren na sličnostima filma „Sila se budi“ s „Novom nadom“ koje su upadljive tokom gledanja. Prije svega, treba imati na umu da je „Nova nada“ film snimljen 1977. godine i da je Lucas u mnogočemu eksperimentirao dok je stvarao priču i svemir koji nam je postao toliko drag. „Sila se budi“ je priču iz „Nove nade“ odveo na veću razinu. Sve je grandioznije, veće, pa rekao bih i sudbonosnije nego u prvom nastavku originalne trilogije. U skladu s 2015., efekti su ambiciozniji, film je (tipično za Disney) prepun boja i šarenila, a svemu tome je J. J. Abrams uspio dati dašak novog početka. Zbilja, ako je „Nova nada“ bila začetnik jedne velike priče, „Sila se budi“ može se doživjeti kao novi početak. Prvi Red, pandan nekadašnjem carstvu, ponovno unosi nemir u Galaksiju. Postoji Pokret otpora, kao što postoji i siroče na zapuštenom planetu koje čeka povratak svojih roditelja. Sve te osnove priče kao da su preuzete iz Epizode 4. No, postoji nekoliko važnih razloga zašto „Sila se budi“ nije tek puka kopija originala.

Prije svega, to su glavni likovi. Sviđa mi se smjer u kojem su scenaristi krenuli s pričom. Uvođenje novih likova u franšizu poput ove uvijek je rizično. Problem je kako postići da publika za njih mari na jednak način na koji suosjeća s legendarnim glumcima originalnog serijala. Abrams je dokazao da kao redatelj to zna postići već u prvom „Star Trek“ filmu, a ovdje je još jednom ponovio uspješan recept. Uvođenjem novih likova, Finna (John Boyega), Rey (Daisy Ridley) i Poa Damerona (Oscar Isaac) stvorio je temelje za razvoj nove trilogije. Povezanost publike s novouvedenim likovima osigurao je pojavom starih, omiljenih likova poput Hana Sola (Harrison Ford) i Princeze Leie (Carrie Fisher), Chewbacce (Peter Mayhew) i C-3PO (Anthony Daniels). Stari i novi likovi vješto su izbalansirani, a reference Hana Sola na prijašnje nastavke, pogotovo u odnosu prema Rey, ubačene su samo kao natuknice koje mame osmijeh na lice. S obzirom na reakcije publike u kinu, rekao bih da je najteži zadatak uspješno obavljen. Publika će za priču novih likova biti zainteresirana. Tu se izbjegla Lucasova greška s prvom trilogijom u kojoj se Hayden Christiansen kao ključni lik jednostavno nije uspio u dovoljnoj mjeri povezati s publikom pa čak ni njegova transformacija u Dartha Vadera nije bila dovoljno jak punchline.

John Boyega sjajno igra Finna, lika koji je rastrgan između lojalnosti. Njegova gluma i zbunjenost (koju mu određeni kritičari zamjeraju) sjajno se uklapa u priču. Čovjek koji je uvučen u događaje koji su veći od njega samog jedna je od težih uloga za odigrati. Po meni se tu Boyega dobro snašao. Rey, s druge strane, postaje prva prava ženska heroina u „Ratovima zvijezda“. Princeza Leia, koliko god draga i simpatična, nikad nije do kraja realizirala svoj potencijal kao junakinja „Ratova zvijezda“. Iako je Lucas taj potencijal nagovijestio o Yodinim riječima kako ima „još jedan“ Skywalker određene će fanove razočarati njena uloga u novom filmu. Leijini su putevi Sile ponovno gurnuti u zapećak, ali čini se da će se scenaristi za to iskupiti u liku Rey, koja slično kao i Furiosa u „Mad Maxu“, neočekivano prerasta u centralni lik nove trilogije. Uloga Daisy Ridley, uspjela je pogoditi nit između izgubljenosti i odvažnosti koja je toliko bitna za razumijevanje „Ratova zvijezda“. Po nekim tumačenjima, naime, upravo je ta nit granica između tamne i svjetle strane Sile.

Za svaki film ove franšize izrazito je važan negativac. Darth Vader još i danas je jedan od najvažnijih likova u popularnoj kulturi što dovoljno objašnjava koliko je važan odabir pravog antagonista. Pomalo providno, ali za priču i očekivano, negativac u priči opet mora prijeći sa strane svijetla. Pošto nastojim ovu recenziju pričati bez previše otkrivanja neću kakve su te veze, ali reći ću da Kylo Ren (Adam Driver) daje zanimljiv materijal za budućeg centralnog negativca. Zanimljivo je što je za ulogu njegovog nadređenog (svojevrsni pandan Palpatineu) odabran Andy Serkis, Gollum iz „Gospodara prstenova“ koji se valjda specijalizirao za uloge CGI negativaca.

Režijski postupci koje Abrams primjenjuje također sliče na Lucasove. Pogotovo se to vidi pri upotrebi tzv. zavjesa pri mijenjanju scena. Abrams se dobro igra s potencijalom koji je dobio u ruke, pa su akcijske scene vješto izvedene dok scene u kojima prevladava dijalog vrlo često bivaju začinjene humorom. Zbog svega toga, kao i Disneyjeve produkcije, mislim da se možemo veseliti novim nastavcima. Na koncu, rijetko tko zna prodati maštu kao Disney.

Jedan od važnijih dijelova „Ratova zvijezda“ oduvijek su bili droidi. Ovdje, za razliku od prijašnjih nastavaka, u glavnoj ulozi nije R2-D2, već novi droid BB-8 kojem predviđam veliku i unosnu karijeru najprodavanije igračke u 2016. BB-8 je izrazito simpatičan i njegovi su postupci, kao i dizajn, nešto što plijeni pažnju. Dizajnom BB-8 podsjeća na nogometnu loptu, prilagođen je modernoj tehnologiji, i sjajno se nadopunjuje s već postojećim legendarnim droidima koji će, čini se, u nastavku priče imati i važniju ulogu.

Tu se upravo krije i ključ za razumijevanje filma „Sila se budi“. Ona je zaista tek uvod u novu priču. Kao takva, nije u potpunosti zaokružen film i njena samostalna priča funkcionira u manjoj mjeri nego što je to slučaj s „Novom nadom“ koja je rađena po istom principu. Nadam se kako će u sljedećem nastavku film ipak biti nešto mračniji, jer je to obično slučaj s drugim dijelom trilogije „Ratova zvijezda“. „Sila se budi“ nije najbolji film godine, ali je izrazito dobar film u okviru „Ratova zvijezda“. Nije dobar kao nastavci originalne trilogije (s kojom ga ne treba uspoređivati ništa više nego što to on sam narativom i referencama traži), ali je značajno bolji od prequel trilogije s početka stoljeća.

Ako je „Sila se budi“ trebala sagraditi novi svemir „Ratova zvijezda“ onda moram reći da je u potpunosti uspjela. Tu se u potpunosti slažem s opservacijom jednog od fanova kako „Abrams za razliku od Lucasa zna kako izbjeći ubacivanje žlice začina, onda kad je samo prstohvat dovoljan.“ Postoji niz scena u toku filmau kojima nam je samo pokazana raznolikost svemira „Ratova zvijezda“ i u kojima se kamera nije predugo zadržavala na različitim rasama i jezicima, ali koje su nam dale do znanja koliki je zapravo iskoristivi kapacitet tog svijeta. S obzirom da su najavljeni i samostalni filmovi iz istog svemira, pod zajedničkim nazivnikom Antolgija (prvi Rougue One, idućeg Božića), čini se da Disney i na „Ratove zvijezda“ primjenjuje recept koji je iskoristio za „Marvelove“ filmove. Svake godine bi nas mogao dočekati barem jedan film iz svemira „Ratova zvijezda“. Ljubiteljima ovog svemira preostaje samo – uživati. „Sila se budi“ odličan je početak druženja. Ne savršen, ali dovoljno dobar da i iduće nastavke čekamo s nestrpljenjem.

Jer, kad na platnu slova ispišu ... a long time ago in a galaxy far far away... i kad krene poznata glazba Johna Williamsa na trenutak se sve izgubi. Uvijek će biti onih koji nikad neće biti zadovoljni. No, „Ratovi zvijezda“ imaju potencijal za još mnoštvo dobrih priča. Sila koja se budi je dobra i zabavna. Strah me i pomisliti što će sve biti kad ju Disney sasvim probudi.

IMDB

Ocjena: 8 / 10

Ocjena čitatelja:

This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.