Postoje filmovi koji traju i nakon posljednje scene. Neki filmovi imaju sposobnost uvući se duboko ispod gledateljeve kože i okupirati mu misli još dugo nakon završetka. Animirani uradak "Mary i Max" ima upravu takvu 'moć' i od srca Vam preporučam da pogledate ovo neobično, sentimentalno malo remek-djelo. "Mary i Max" je priča o usamljenosti, otuđenosti i prijateljstvu koje nadilazi sve granice.
"Mary i Max" je snimljen danas sve popularnijom stop-motion tehnikom o kojoj sam već pisao u recenziji "Janko Strižić FILM". Radnja filma se odvija kroz duži period, a smještena je na dva suprotna kraja svijeta. Jedan dio radnje odvija se u australskom gradiću Mount Waverleyu, a drugi dio u 'gradu koji nikad ne spava', New Yorku. Priča se odvija vrlo neobično, kroz pisma dvoje glavnih likova i kroz naraciju neutralnog glasa. Zanimljivo, dijalog uopće ne postoji. Iako se radi o crtiću koji je namijenjen odraslima, zbog načina na koji
je snimljen vrlo vjerojatno neće biti svima jednako primamljiv i
zabavan.
Mary Daisy Dinkle je djevojčica stara 8 godina, 3 mjeseca i 2 dana koja živi u 'smeđoj' Australiji. Ima oči boje blatne lokve, smeđi madež na čelu i uvijek na prstu nosi sivi prsten raspoloženja. Mary društvo pronalazi u svojim 'prijateljima' figuricama na zidu i pijetlu koji je njezin ljubimac, a najviše voli gledati svoju omiljenu emisiju 'Noblete'. Njeno najdraže piće je čaj koji nosi naziv identičan imenu njezinog savršenog muža u budućnosti, Earl Gray. Mary svoje slobodno vrijeme provodi bez pravih prijatelja, nema brata niti sestru, a roditelji su joj pravi 'frikovi'. Otac se ne brine za nju već za svoje mrtve ptice u kolibi, a majka je ovisna o sherryju, nikotinu i kriketu. Mary je radoznala, ali ništa ne razumije i svi su joj čudni. Cijeli svijet je čudan i ona se nikako ne uklapa u njega. Već dugo ju muči jedno pitanje, a sad je odlučila riješiti tu enigmu. 'Kako bebe dolaze na svijet?' pita se Mary. Nezadovoljna odgovorom koji je dobila u Australiji, želi saznati kako je u Americi i kako bebe tamo dolaze na svijet. Mary nasumce izvlači jedno ime iz imenika i piše pismo. Pismo nakon nekoliko tjedana dobiva Max.
Max Jerry Horovitz je čangrizavi 44-godišnjak koji živi u 'sivom' New Yorku. Max nema problema sa svojom obitelji, on živi sam. Max je Židov koji se već duže vrijeme deklarira ateistom, ima problema s prekomjernom težinom i također, poput Mary, nema prijatelja. Max ima problema sa spavanjem pa duge noći krati gledanjem serije 'Nobleti'. Max nema pijetla za ljubimca, ali zato ima ribicu za koju se brine na slijedeći način - kad ribica ugine, on kupi novu. Max ima 160 kila i nosi osam trenirki koje su iste marke, boje i veličine. Vrlo rijetko izlazi iz svog stana i ima veliki problem u komunikaciji s ljudima. Max je asocijalan i bolestan, a većina ljudi na njega djeluje zbunjujuće. Nakon dugog promišljanja i velike dileme, Max odlučuje odgovoriti na pismo koje ga je poprilično iznenadilo.
Mary i Max pismima razmjenjuju svoje životne priče. Kako je Mary dijete, a Max već star, njihove priče su potpuno različite. Mary priča o svojim dječjim problemima, a Max o svojoj mladosti, poslu, operacijama, ratu i drugim 'odraslim' temama. Njima zapravo nije niti bitno o čemu pričaju, bitno je samo da imaju prijatelja koji će ih slušati, po prvi put u životu. Oboje žele imati prijatelja koji nije nevidljiv, ljubimac ili figurica. Izgubljeni u modernom svijetu, tražeći svoje mjesto pod suncem, pronašli su jedno drugog. Dijele informacije, zgode i nezgodne iz njihovih života, pomažu jedno drugom savjetima te izmjenjuju gurmanske poklone u kojima je najčešći sastojak čokolada. Njihovo prijateljstvo raste iz dana u dan, sve dok Mary ne upita Maxa o ljubavi, stvari o kojoj Max ne zna apsolutno ništa.
Baš poput prošlogodišnje "Anomalise", i "Mary i Max" je mogao biti snimljen kao običan film, ne kao crtić, ali drago mi je da nije. Tema je i više nego ozbiljna, a prikazana situacija se događa oko nas svaki dan. U današnjem 'beskonačnom' svijetu u kojem vladaju mobiteli, računala i internet nerijetko se kod ljudi javlja dojam otuđenosti od svijeta, pa i sebe samih. "Mary i Max" je iznimno maštovit, zabavan i smiješan film koji nudi pregršt humora (crnog humora i dječjeg humora), ali istovremeno je vrlo poučan. Prvenstveno uči nas da ne možemo voljeti drugog ako ne volimo sami sebe. Tek nakon što prihvatimo svoje nesavršenstvo i vlastite mane, moći ćemo se otvorit prema drugima i naučit poštovati različitosti. Rekla bi Doorsi: 'People are strange, when you're a stranger."
Prepustite se ovom emotivnom animiranom svijetu uz Mary i Maxa, intrigantne 'burtonovske' likove koji su nevjerojatno stvarni i s kojima ćete se vrlo lako poistovjetiti. Priča o Mary i Max jedna je od najneobičnijih, ali ujedno i najljepših priča ikad ispričanih na filmu. Ukratko, "Mary i Max" je crtić koji se pamti.
OCJENA: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar