Stripovska se bitka dvaju giganata
zahuktala. U trenutku pisanja ovog teksta do mene je došla informacija kako je Warner Bros nakon relativnog neuspjeha „Zore pravde” odlučio promijeniti
produkcijsku strukturu svoje stripovske podružnice pa je tako DC konačno dobio
vlastitu producentsku kuću u kojoj će jedan od glavnih i odgovornih biti Geoff Johns, popularni autor stripova.
Tako će se izbjeći situacija da na adaptacijama stripa rade ljudi koji pojma
nemaju o prirodi medija. Disney je,
podsjećam, to odavno napravio s Marvelom
gdje su Joe Quesada i Josh Whedon imali glavnu riječ. Iako s
filmovima još zaostaje, za DC stvari nešto bolje stoje na televiziji. „Arrow“, „Flash“ i „Legende budućnosti“ dio su istog svemira, a od iduće godine
pridružit će im se i „Supergirl“
koja je u prvoj sezoni podbacila. Epizodno se u istom svemiru pojavljuje i „Constantine“ koji još uvijek traži
mrežu koja će preuzeti njegovu seriju. Od svih tih DC naslova ipak su
najfriškije „Legende budućnosti“, tema ovog teksta. Superherojska ekipa koja
putuje kroz vrijeme kako bi zaustavila despota čija je glavna zanimacija
smišljati sve opskurnije načine kako kroz ljudske žudnje i ego vladati
svijetom.
Upravo je Vandal Savage (Casper Crump) najslabiji dio serije. Za antagonista
u stripovskim serijama, a to je pogotovo važno u DC svemiru, vrijedi pravilo
kako je priča dobra onoliko koliko je on upečatljiv. Nažalost, ovdje je Savage
u previše slučajeva karikaturalan da bi ga shvatili ozbiljno. Sam koncept
serije nije puno obećavao. Likovi koji su proizašli što iz „Flasha“, što iz
„Arrowa“, skupili su se u ekipu koja će promijeniti svijet. Naravno, to je
iskorišteno i kao početna potka i dobra zafrkancija. Kad ih Rip Hunter (Arthur Darvill) skupi na
hrpu on kaže kako su „oni svatko za sebe nevažni, ali zajedno mogu napraviti
razliku“. Nitko ne voli čuti da je nevažan jer svi imaju snove i ambicije. Iz
te perspektive jasno je da će se uhvatiti na Hunterova obećanja iako njegova
motivacija u toj prvoj epizodi još nije do kraja jasna.
Tko su onda te „Legende
budućnosti“? Prije svih tu je Atom/Ray
Palmer (Brandon Routh), bivši znanstvenik koji je nakon intenzivnog
druženja s Oliverom Queenom i
pripadajućom Felicity stvorio
super-odjelo pomoću kojeg leti okolo i pokazuje „čija nana crnu vunu prede“. To
bi činio s puno više uspjeha da povremeno isključi zbunjeni geek način koji je ispočetka bio
simpatičan, ali je počeo iritirati kako je serija išla prema kraju. Zatim je
tu, također iz „Arrowa“ znana, Sara
Lance (Caity Lotz), bivša članica Lige ubojica. Tu je i tandem bivših
negativaca, Captain Cold/Leonard Snart
(Wentworth Miller) i Mick Rory
(Dominic Purcell), kao i tandem ljudi sokolova Carter Hall (Falk Hentschel) i Kendra
Saunders (Ciara Renée). Na kraju, tu je i Firestorm, hodajuća nuklearna bomba sastavljena od starog fizičara Martina Steina (Victor Garber) i mladog
sportaša Jaxa (Franz Drameh). Šaroliko
društvo, zar ne? Ništa manje šarolike nisu ni njihove pustolovine.
Kažu da svaka ekipa ima vođu pa
kakav god on bio. Najbliže toj ulozi ovdje je Rip Hunter, bivši Gospodar
Vremena, koji lovi Savagea kroz vrijeme nastojeći ga spriječiti da zavlada
svijetom. Svaki od članova posade Vremenskog broda ima različite karakteristike,
a Rip će reći kako ih je tako odabrao baš zbog tih različitosti. Svatko od njih
ima način na koji može doprinijeti misiji čak i ako toga nisu svjesni. Kroz 16
epizoda „Legende budućnosti“ posjetile su razne vremenske periode, ali su (vjerojatno
zbog produkcijskih troškova) najviše zadržavale na dvadesetom stoljeću. Vidjeli
smo Drugi svjetski rat, vidjeli smo hladnoratovske pedesete, razuzdane
sedamdesete. Autori serije kao da su periodima odavali posvetu vremenima u
kojima su superheroji bili drugačiji. U tom kontekstu treba promatrati i
pustolovinu na Divljem Zapadu koji je u američkoj svijesti još uvijek ona „posljednja
granica“ i postojbina pravih, stvarnih superjunaka.
Sama serija je bila dovoljno
zabavna da se sezona pogleda do kraja, ali na kraju ipak nije iskoristila
potencijal. To napominjem u kontekstu Vandala Savagea koji ovdje nije dobro
objašnjen niti razrađen, pa samim time ni glavni zaplet koji bi trebao dovesti do
njegove eliminacije ne djeluje uvjerljivo. Savage je antagonist kakve,
primjerice, „Dr. Who“ riješi u jednoj sezoni i to u filler epizodi, a ovdje se na njegovu eliminaciju potrošila cijela
sezona bez da smo bilo u Casperovoj glumi, bilo u načinu na koji je napisan lik
mogli vidjeti onu stvarnu atmosferu straha kakvu jer primjerice stvarao Manu Bennett u drugoj sezoni „Arrowa“.
Završila se tako prva sezona ove
solidne serije iako sam možda i bezrazložno očekivao više. Potka s likovima
koji su „nitko i ništa“ da bi „na kraju postali legende“ obećavala je više,
obećavala je bolje. Nažalost, serija je upala u klasičnu zamku svoje
producentske kuće (CW) i odlutala u loše napisane događaje, patetiku i
romantiku kad god je za to imala prilike. Da nije bilo odličnog Dominica
Purcella koji je svojim sarkazmom davao takvu notu i priči (a to joj je itekako
trebalo) vjerojatno bi bilo teže gledati čitavu sezonu. Ovako smo dobili
solidan i gledljiv proizvod, no isto tako proizvod koji nije za usporedbu s
najuspješnijim Netflixovim serijama
u stripovskom formatu („Daredevil“, „Jessica
Jones“). Zabavna, kraća serija od koje s pravom možemo očekivati više u
drugoj sezoni. Još da im se priključi i Matt
Ryan, barem povremeno, serija bi mogla postati prvoklasna zabava. Ovako,
malo ćemo pričekati. No, za ljubitelje stripova, svakako preporuka da se prime
i ovoga. Svakako je bolje od naporne četvrte sezone „Arrowa“.
Ocjena: 7/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar