RECENZIJA: "Anthropoid / ANTROPOID" (2016.) - Može li se ubiti zlo?

„Antropoid“ je kodno ime operacije koja je rezultirala jedinim uspješnim atentatom na nekog nacističkog dužnosnika tijekom Drugog svjetskog rata. Također, „Antropoid“ je i prvi od dva filma s ovom temom u razmaku od godine dana (drugi je „HHhH“). U ovoj verziji atentata na Reinharda Heydricha glavne uloge glume Cillian Murphy („Peaky Blinders“) i Jaimie Dornan („Pad“), a redatelj je Sean Ellis („Metro Manilla“). Kod filmova po istinitom događaju postoji nekoliko zamki u koje je lako upasti. „Antropoid“ ih nije u potpunosti izbjegao, ali je svejedno solidan film koji u je u prvom dijelu bolji, a u drugom lošiji od prosjeka. Ukupno je riječ o solidnom filmu koji je, uz malo više strpljivosti, mogao biti i odličan.

Drugi svjetski rat je zahvalna tema za ekranizacije. „Antropoid“, naravno, nije prva adaptacija atentata na Heyndricha (postoji još i „Operacija Daybreak“ iz 1976. godine), ali je sigurno do danas najdetaljnija. Ono što je u prvom dijelu glavna snaga filma, izbjegavanje patetike, u drugom se gubi pa film što više ide prema kraju, to više podsjeća na patetično-epsku priču o junaštvu pripadnika pokreta otpora kakvu smo, primjerice, imali prilike vidjeti u partizanskim filmovima. Ovdje Cillian Murphy neće „bacati ćebe na tenk“, ali će proživjeti dosta patetičnih trenutaka u kojima će i film pomalo izgubiti nit.

Priča kreće kad dva padobranca, Jozef Gabčik (Murphy) i Jan Kubiš (Dornan) iskrcaju u Čehoslovačkoj. Njihov je cilj jasan, atentat na trećeg čovjeka njemačkog Reicha. Put do tog pothvata neće biti lagan, ali uz pomoć Pokreta otpora dva će padobranca korak po korak shvaćati kako težak zadatak zaista nije i neostvariv. Na scenariju je osim Ellisa radio i Anthony Frewin, poznat po suradnji s Kubrickom, pa se moglo očekivati kvalitetan scenarij. Dok se drži uopćenih dramaturških točaka, scenarij i jest takav. Odgovor na pitanje hoće li padobranci ubiti Heydricha možda iz povijesti znamo, ali ne znamo odgovor na pitanje – kako? Sve dok je to centralno pitanje filma, Ellis uspijeva izbjeći zamke adaptacije istinite priče i film pokazuje potencijal. Pouka glasi kako se zlo ne može ubiti jer ono nikad nije samo u jednom čovjeku. Nacizam i fašizam su oličenje zla i kao u najgorem filmu strave uvijek nađu način da se vrate. U toj fazi film guši i razlika u kvaliteti glume između Murphyja i Dornana. Dornan djeluje kao da se ne snalazi, ponekad mu fali ekspresije i djeluje izgubljeno. U trenutku kad uhvati ritam, scenarij postaje lošiji. Nakon atentata u Pragu kreće odmazda nacista. U nastojanju da to prikaže Ellis je od filma napravio kolaž patetike pa se nadovezivanjem jedne takve scene na drugu valjda trebala naglasiti nadolazeća tragičnost likova.

Nažalost, to je postala najveća mana filma. Glavni problem kod ovakvih priča je što su same po sebi dovoljno velike i ne trpe ukrašavanje. Za primjer uspješne adaptacije istinite priče ne treba tražiti daleko, dovoljno je pogledati fantastičnu HBO-ovu seriju „Gorući grm“ koju je režirala Agnieszka Holland o samospaljivanju Jana Palacha i svim događanjima oko njega. Holland je uspjela izbjeći zamke adaptiranja istinite priče i kao rezultat je stvorila fantastičnu mini-seriju koju od srca preporučam svima. Ellis je u operaciji "Antropoid" je to uspio samo donekle.

Šteta, prva polovica filma je odlična i sama po sebi bila je jedna od boljih prikaza Drugog svjetskog rata u posljednje vrijeme. Nažalost, druga polovica nije na toj razini. „Antropoid“ je solidan film, ali meni se čini da ću ipak s nestrpljenjem očekivati „HHhH“ u nadi da će to biti adaptacija dostojna jedne legendarne, velike priče.