Neki će reći da ljubav dolazi kroz želudac, ali glazba također otvara put do srca. Ne mogu se svi podičiti da znaju lijepo pjevati niti da znaju svirati gitaru, ali glavni lik filma "Sing Street" nema takvih problema. Srednjoškolcu Conoru za oko je zapela par godina starija manekenka, ali glavni problem je kako joj prići. Nakon što ona pristane na njegov upit da glumi u glazbenom spotu njegovog benda, Conorov idući korak u njenom osvajanju je prvo uopće osnovati bend. "Sing Street" nije novi "The Commitments", ali je vrlo topao i zabavan film o odrastanju, ljubavi i glazbi. Nakon uspjeha s filmovima "Once" i "Begin Again", irski redatelj John Carney je još jednom potvrdio da izvrsno pliva filmskim vodama u kojima glavnu riječ ima glazba.
Radnja filma je smještena sredinom 1980-ih u Dublinu. Conor dolazi iz problematične obitelji u kojoj je novac uzrok konstantnih prepirki između njegovih roditelja koji su pred rastavom. Kako bi prilagodili svoje mogućnosti trenutnom budžetu, Conor je prisiljen promijeniti školu. Odlazi u predgrađe Dublina, u besplatnu školu gdje su učitelji strogi, a djeca vulgarna i sklona nasilju te maltretiranju drugih učenika. Jednog dana nakon nastave Conor upoznaje Raphinu, neobičnu manekenku koja čeka prvu priliku da otiđe u London. Conor se okreće glazbi ne bi li privukao i osvojio Raphinu, a ujedno koristi svoj novoosnovani bend kako bi pobjegao od obiteljskih problema i pronašao svoj životni put.
Glazba je najjači adut "Sing Streeta". Nostalgično nas vraća u osamdesete kad su se slušali bendovi poput "The Cure", "The Clash" i "Duran Duran", a još važnije i posebnije je to što u filmu prevlada originalna glazba koja je snimljena za film. Ne radi se samo o par pjesama već je tu cijeli niz pjesama koje zajedno s nekoliko hitova poznatih bendova čine stvarno izvrstan 'soundtrack'. Vjerujem da ćete nakon filma, baš kao i ja, potražiti i ponovno poslušati pjesme iz filma.
"Sing Street" funkcionira na svim razinama, a glazba služi kao nit vodilja za ono što film želi biti. Glazba je u ovom slučaju glavni motiv i pokretač svega. Trenutak osnivanja benda za Conora ne znači samo ulazak u glazbene vode već i njegovo buđenje te pronalaženje samog sebe. Uz glazbu počinje živjeti svoj život na jedan potpuno drugačiji način. Svi znamo koliko je glazba inspirirajuća, a Carney je to fenomenalno prikazao. Pišući pjesme Conor izbacuje sve ono što se dugo skupljalo u njemu, a na kraju slijedi pravi vrhunac i svirka za pamćenje.
Priča je vrlo jednostavna, ali je ispričana s jako puno detalja i pojedinosti koje filmu daju određeni šarm i dušu. Likovi nemaju duboku karakterizaciju, ali su vrlo zanimljivi i svaki je poseban na svoj način. Prvenstveno tu mislim na članove benda, a u stopu ih prate Raphina i Conorov stariji brat. Obavezno moram pohvaliti kostimografiju i šminku koji daju onaj štimung osamdesetih zbog kojih cijela okolina, i pogotovo likovi djeluju vrlo uvjerljivo.
"Sing Street" je vrlo uspješna kombinacija 'coming of age' drame, srednjoškolske romantične komedije i glazbenog filma. Tijekom cijelog njegovog trajanja gotovo je nemoguće skinuti osmijeh s lica i pravo je čudo koliko film zrači pozitivnom energijom. Ukoliko se malo osvrnem unatrag, mogu sa sigurnošću zaključiti da je "Sing Street" jedan od najboljih 'feel good' filmova ove godine i stoga ga od srca preporučam.
OCJENA: 8/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar