TeVerGreen: "MURPHY BROWN" (1988. - 1998.) - Kritika stvarnosti koja je (još) iznenađujuće aktualna.

Kad bih radio popis fikcionalnih likova koji su veći od medija u kojem su se emitirali, jedan bi sigurno bila i Murphy Brown. Razlozi za to su širi od te desetogodišnje serije. U svibnju 1992. američki potpredsjednik Dan Quayle držao je govor o obiteljskim vrijednostima u kojem je osudio samohrane majke i „minorizaciju uloge oca u odgoju djece kod današnjih, karijerno usmjerenih žena“. To je bio jedan od onih povijesnih trenutaka u kojima se televizijska fikcija pretočila u stvarni svijet i obrnuto. Likovi u seriji su reagirali na njegov govor pa je čak i fikcionalna Murphy poručila „kako je potpredsjedniku vrijeme da proširi svoja gledišta i shvati da, bilo izborom ili okolnostima, obitelji dolaze u svim oblicima i veličinama“. Što je to bilo toliko posebno u seriji „Murphy Brown“? Zašto se sjećamo likova i rečenica čak i dvadesetak godina nakon što se prestala emitirati?

Taj napad na fikcionalni lik koji je simbolizirao samosvjesnu ženu i majku obilježio je ulazak Murphy Brown u kulturnu povijest. Novinarka bez kompromisa je postala jedan od likova koje se neizbježno mora spomenuti kad se govori o utjecaju televizije na društvo. Sve to zajedno, razlog je i ovom tekstu. CBS je „Murphy Brown“ emitirao ponedjeljkom, a lik novinarke koja je oštra na jeziku i čvršća od mnogih muških kolega od samog je početka očaravao kritiku i publiku. Candice Bergen postala je diljem svijeta poznata kao Murphy Brown, a već u prvoj epizodi, dok ju opisuju, njeni muški kolege upotrebljavaju opis: „Nije Warren Beatty ostavio nju, ona je ostavila njega“. Naravno, šala je opće poznata. Jer, tko još uopće ostavlja Beattyja?

„Murphy Brown“ je funkcionirala i kao ozbiljna serija i kao a i kao parodija. Tu se krije njena najveća snaga. Bez obzira je li bila u interakciji s kolegama ili gostima s kojima je obrađivala aktualne društvene teme, Murphy je uvijek bila beskompromisni borac za pravdu i osjećaj što je važno. Takva, u periodu kad se Hladni rat pretvara u dio povijesti, a cijela jedna generacija stasa u zemlji bez smjera i ideala, predstavljala je idealan uzor. U tom je smislu i sama redakcija fikcionalnog magazina „FYI“ bila sudar generacija i razmišljanja. Voditelj Jim Dial (Charles Kimbrough) podsjećao je na kultne američke voditelje vijesti iz ranijih vremena, dok je producent Miles Silverberg (Grant Shaud) bio pripadnik nove generacije, generacije koja želi promjene, ali ne zna kako ih ostvariti. Tu je naravno i Corky Sherwood, bivša misica koja će napraviti sve da postane novinarka. Upravo je interakcija između glumice Faith Ford i Candice Bergen bila hvaljena od strane kritičara. Te dvije suprotnosti u mnogočemu su se i nadopunjavale pa je tako u elementima gdje je inteligencija i ozbiljnost Murphy Brown mogla odvući seriju na sasvim drugi kolosijek, upravo Corky djelovala kao korektiv.

Danas, „Murphy Brown“ ostaje dijelom kulturnog naslijeđa i kao jedna od serija koju bez grižnje savjesti možete gledati ponovno i/li prvi put. Serija je zadržala svježinu i kritičku oštricu koju možemo iskoristiti i danas, nije se pokvarila s protokom vremena. To joj je možda i najveća preporuka iako se, već dugo, baš nju u moru repriza nitko nije sjetio reprizirati.

Mene je aktualnost iznenadila. „Murphy Brown“ je predstavljala glas antiestablishmenta, feminizma i invidualnosti. Restrikcije koje je nametalo vrijeme i emitiranje na mreži kakva je CBS možda su taj glas učinili tišim nego što je mogao biti, ali s obzirom da je zadržao bit do danas, očito je ono što je rekao – iako tiho – bilo važno.

Stoga, velika preporuka za vraćanje u svijet „Murphy Brown“. Oni koji ju dosad nisu gledali neka svakako bace pogled. Riječ je o jednoj od serija koje su oblikovale povijest televizije, a tako nešto nikad ne treba zanemariti.

IMDB