DANČI BIRA: "Tout en haut du monde / Dug put na sjever" (2015.) - Izgubljena romantika animiranog filma.

Rijetko kad se dogodi da u ovoj rubrici dva puta zaredom spominjem animirani film. No, uskoro nam dolazi „Animafest“ pa mi kao dobra ideja djeluje spomenuti sjajan film „Dug put na sjever“ koji nam približava more i snijeg, upornost i privrženost, da bi na koncu podvukao znatiželju i ljubav koja ne poznaje granice ni ekstremne uvjete. Mala Saša, od milja zvana Sašenka, djevojčica je čiji djed u carskoj Rusiji 19. stoljeća želi osvojiti Sjeverni pol. Progresivnost i ambicija takvog pothvata u neskladu su s dnevnom politikom i društvenim normama s kojima se Saša ne želi opterećivati. Saša tvrdoglavo odlučuje ustrajati u namjeri da pronađe djedovu izgubljenu ekspediciju, a da bi to napravila spremna je učiniti sve, bez obzira govorimo li o radu u mornarskoj krčmi ili vezivanju čvorova na brodu.

Francuski redatelj Rémi Chayé uspio je uhvatiti avanturističku romantiku ruskog devetnaestog stoljeća, a ako uzmemo u obzir da je prije ovog redateljskog prvijenca bio animator na uspješnicama kao što su sjajan animirani film „Slika“ (2011.) ili „Tajna Kellsa“ (2009.) onda će vam biti jasno da je tehnika kojom je rađen „Dug put na sjever“ već pomalo zaboravljeni 2D crtež koji, ako se mene pita, sam po sebi nosi neku romantiku koju je u ovo doba računalne animacije teško naći.

Karakterizaciji ostalih likova dalo bi se naći mana ako upotrijebimo malo podrobniju analizu, no Rémi Chayé se s pravom odlučio fokusirati na Sašenku kao glavnog pokretača radnje. Njena tvrdoglavost i ustrajnost postaju pogonsko gorivo čitavog filma, a osim feminizma koji izbija iz podteksta radnje, „Dug put na sjever“ sjajno je iskorišten kao prikaz klasnih razlika između pojedinih slojeva društva. Sašenka se na društvene granice, međutim, ne obazire. Njen cilj ih ne poznaje. U tom smislu, koliko god govorili o koncu 19. stoljeća, ovaj film postaje priča koja nam govori o našem vremenu. Danas se čini da smo zaboravili pothvate kao što je osvajanje Sjevernog pola. Sve nam je dostupno na klik, sve nam je otkriveno. „Dug put na Sjever“, međutim, govori o čari otkrivanja, o biti pustolovine. Tu čar danas je lako zaboraviti. U vremenu kad nam je sve dano, kad je za vrh planine dovoljno utipkati „pretraži“ na Googleu, ovaj film nas vraća u vrijeme zaboravljene čarolije penjanja na vrh. To, naravno, može zvučati patetično i pretjerano, ali nije li svrha animiranog filma to očuđavanje i „bojanje“ svijeta oko nas.

Zbog toga je „Dug put na sjever“ film neke zaboravljene romantike, nekog drugog vremena kojem možda više ne pripadamo. No, kao i kompas može nam pokazati smjer. Može nas podsjetiti da i danas postoje izazovi koje možemo otkriti.