Kad su se Watson i Creek napili u pubu u Cambridgeu i objavili svijetu da su izumili DNK nisu ni pomišljali kako će se sve primjenjivati. Alec Jeffreys, profesor na sveučilištu u Leicesteru, otkrio je način za identifikaciju jedinstvenih markera unutar DNK. Njegova namjera je bila da iskoristi DNK kao metodu za utvrđivanje očinstva i za rješavanje problema sumnjivih imigranata. Kad u selima oko Leicestera nepoznat počinitelj siluje i ubije školarku glavni inspektor David Baker pokušat će riješiti slučaj. Tek kad se dogodi i drugo ubojstvo napravit će određen pomak. Nakon priznanja lokalnog tinejdžera slučaj izgleda riješen, ali Baker nije zadovoljan. Komadići puzzle se ne slažu. Nešto nije u redu. Nakon što u novinama pročita o postignućima dr. Jeffrysa past će mu na pamet da DNK analizu primijeni i u kriminalistici. U tom trenutku prvi lov na počinitelja pomoću DNK analize može početi. "Kod ubojice" je poznat, njegov identitet tek treba otkriti...
Već smo navikli na DNK analizu u kriminalističkim temama. Zapravo, toliko smo na nju navikli da zatrovani raznim CSI-jevima nemamo ni dojam koliko je to skup, nedostupan i relativno nov postupak. Nakon dvostrukog ubojstva u okolici Leicestera glavni inspektor David Baker promijenit će pristup istraživanju zločina primjenom DNK i tako napraviti najveći pomak u tom polju još od otkrića otiska prsta. Atmosfera nepovjerenja prema toj tehničkoj novotariji je ovdje dobro prikazana, a trenutak kad znanost nije u skladu s očekivanjima dovodi pod znak pitanja i metodu koju Jeffrys upotrebljava i rezultate koje zagovara. "Kod ubojice" zasnovan je na istinitoj priči o prvoj primjeni DNK za rasvjetljavanje slučaja ubojstva. Iako je ideja pohvalna izvedba pomalo šepa.
Alec Jeffrys (John Simm) je tipični znanstvenik. Njegov posao je centar svijeta, on zapostavlja obitelj i sve što postoji izvan predavaonice i laboratorija. Jest, "Kod ubojice" zasnovan je na istinitoj priči, ali ono što živcira u slučaju njegova lika su iritantne replike poput one u slučaju propuštene školske predstave ili nedolaska na večeru koja je za njega spremljena. Ista se priča mogla ispričati i bez upotrebe ovih prežvakanih klišeja. Istinita priča je zanimljiva i puna intrige i potencijala. Stvari koje zamjeram scenaristima nemaju veze s njenom adaptacijom, već isključivo sa šupljom karakterizacijom likova koja ne djeluje uvjerljivo. Teško se vezati za osobu koja podsjeća na desetak drugih, potpunijih i bolje napisanih, likova. Glavni inspektor David Baker (David Threlfall) je kvalitetnije napisan lik iako je i on samo još jedan u nizu sličnih istražitelja. Threlfall je preiskusan glumac pa čak i lošije napisanog lika izvuče svojom glumačkom karizmom. Ne bi mu škodilo ni više emocija vidljivih na licu jer se ovako teško u potpunosti uživjeti u njegovu potragu. Problem s dramskom strukturom serije najviše se očituje u tome da izuzev njih dvojice ne postoji vidljiv antagonist. Ubojica je tu negdje, ali on više predstavlja cilj njihove istrage, umjesto stvarne i opipljive prepreke. Koliko god se sustav u kojem Baker djeluje, kao i Britanija osamdesetih, pokušavaju predstaviti kao opipljive prepreke oni su neuvjerljivi. Nekako su više tu da obave funkciju u radnji nego što djeluju životno i stvarno. Kad se prisjetim da je "Kod ubojice" snimljen po istinitoj priči onda se to pretvara u itekako ozbiljnu zamjerku.
Bez obzira na te (prilično ozbiljne) propuste u karakterizaciji "Kod ubojice" je iznimno zanimljiva mini-serija u trajanju od samo 120 minuta. Ta dva sata su ustvari trajanje prosječnog filma pa je moguće da se neke od zamjerki navednih iznad jednostavno nisu mogle izbjeći u tom trajanju. Vjerojatno iz današnje perspektive provođenje DNK analize nad nekoliko tisuća ljudi ne izgleda kao zahtjevan pothvat. Treba se stoga podsjetiti da su osamdesete doba bez računala i bez baza podataka i da su se sve provjere tog tipa izvršavale ručno. Sve što je novo i pomiče granice automatski izaziva zazor i nepovjerenje. DNK je smatrana nečim što ubija ljudsku posebnost, uinkatnost. Na kraju, upravo je DNK ispala ono što ju dokazuje.
Istinite priče ne ostavljaju mogućnost uljepšavanja i dodatne dramatizacije. Ispada da se u njima najlakše izgubiti. Nekad su baš ta uljepšavanja razlog gore navedenog upadanja u klišejizirane dijaloge i karakterizacije. Možda je cijela priča i kraćena prije emitiranja. Nisam siguran, ali svakako ostavlja taj dojam. Intrigantno je gledati kako se odvija potraga za ubojicom. Posebno je zanimljivo gledati reakcije unutar policije na DNK analizu. "Kod ubojice" tu si je ostavio prostor za društvenu kritiku. Ako je sustav u svojoj biti koruptivan i jedino mu je stalo da ne potroši novac, nije li na neki način stavio cijenu na ljudski život? Na one koji su ubijeni do trenutka provođenja istrage, kao i na one koji će biti ubijeni ako se istraga zaustavi.
ITV je producirao zanimljivu seriju za koju je šteta što nije nešto bolja. Tema je zaslužila ekranizaciju. Nakon odjavne špice "Kod ubojice" provocira u nama zanimljiva pitanja. DNK je danas postao rutina, ali ne treba zaboraviti kako je sve počelo. Watson i Creek bi vjerojatno ostali zapanjeni silnim načinima primjene DNK. "Kod ubojice" nam daje uvid u povijest. Ovom serijom možemo otputovati u prošlost. Loše serije s beskonačnim ponavljanjima istih stvari natjerale su nas da DNK u žanru uzimamo kao nešto što se podrazumijeva. Nakon ove serije ću samo reći kako je iznimno opasno kad zdravo za gotovo uzimaš upravo ono što te čini unitkatnim.
IMDB
Ocjena: 7/10
Ocjena: 7/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.