Što će sve politički lisac napraviti kako bi postao premijer? Što će sve napraviti kako bi došao u poziciju oformiti Vladu? Bliže nam se izbori, evo za nekih ćemo dvadesetak dana izaći na birališta. Izvrstan danski film “Kraljeva igra” smješten je u predizborno doba u Danskoj i pokušava odgovoriti na gornja pitanja. „Nešto je trulo u državi Danskoj” govore političari kad se žele praviti pametni, a ako Vas zanima kako to izgleda kad je zaista „nešto trulo u državi Danskoj” pogledajte ovaj odličan film. Politička grupiranja, spletke i podmetanja u srži su filma, a kako je do izbora još samo devet dana izvanredna situacija ponudila je priliku ljudima iz sjene da iskorače pod svjetla reflektora. Da bi to uspjeli moraju odigrati gambit, “Kraljevu igru”, i nadati se da će pobijediti. Sve su metode dozvoljene. Politika je, poruka je ovog filma, makjavelistička vještina.
Prvi je potez „Kraljeve igre“ neočekivan. Lider Centralne stranke Aksel Bruun (Jesper Langberg) stradava u prometnoj nesreći. Taj događaj otvara priliku istaknutim članovima stranke da pokušaju uskočiti na njegovo mjesto. Ono što slijedi je bespoštedna borba koja će potvrđivati zakone darvinizma prema kojima „najjači opstaju“. U središte priče gurnuti su likovi Erika Dreiera Jensena (Søren Pilmark) i Lone Kjeldsen (Nastja Arcel). Dva pola pokazuju kako u stranci iste ideologije i provinijencije suprotni krajevi mogu biti na većoj udaljenosti međusobno nego što je stranka udaljena od svojih političkih oponenata. Njihovo će nadmetanje pratiti nadobudni i naivni novinar Ulrik Torp (Anders W. Berthelsen) čiji je otac bivši ministar pravosuđa. Zbog toga će Torp nastojati dokazati da poziciju novinara unutar Parlamenta zaslužuje zbog vlastitog rada, a ne zbog rodbinskih veza.
Zanimljivo je prepoznavati poveznice dvaju sustava. Teško je pobjeći od razmišljanja kako je politika svugdje ista. Klijentelizam i uhljebljivanje članova, predstava za javnost u vrijeme prije izbora i vještina prilagođavanja kao ključ za preživljavanje. „Kraljeva igra“ vješto je konstruiran film. Detalji su važni. Scenarij je napravljen s puno nevidljivih poveznica koje će nam se razjasniti tek na kraju filma, a sloj po sloj te političke priče otkrivat ćemo tko točno stoji iza spletke samo s jednim ciljem – postati premijer. Politika je, ponavljam još jednom, svijet u kojem je sve dozvoljeno. U tom svijetu, poruka je filma, nema mjesta idealistima.
Kako se onda u tu priču uklapa Urlik Torp? U raspravama oko Štulićeve kritike komunizma osamdesetih često se potezao argument kako je njemu „lako biti kritičan, kad mu je otac vojno lice.“ Gledajući „Kraljevu igru“ primjetno je bilo takvo razmišljanje likova i po pitanju mladog novinara koji se nađe usred priče koja je po mnogočemu veća od njega. Neiskusan, naivan i nadobudan morat će na teži način naučiti kako sve ima svoju cijenu.
Iako je scenarističko korištenje detalja zaista izvanredno, ona osnovna priča je pomalo predvidljiva. Iako se u toku filma događa nekoliko obrata već je od početka jasno koje su uloge tipske i na kojem dijelu spektra će se naći do svršetka filma. Jedna od takvih uloga je i ona Larsa Mikkelsena kao službenika za odnose s javnošću. Larsa je uvijek zabavno vidjeti jer njegove glumačke kvalitete dođu do izražaja, no za lik Petera Schoua je velika šteta što nije malo pomnije i dublje napisan. Druga takva uloga je ona beskrupuloznog novinara Henrika Molla (Nicolas Bro) koji funkcionira kao poveznica različitih svjetova. Šteta je za oba odlična glumca i za cjelokupnu priču što im nije dana dodatna dubina i malo više kreativnog prostora. Ovako, čini mi se da su njih dvojica dobri glumci izgubljeni u likovima koji im daju jako malo prostora da dođu do izražaja.
Redatelj filma Nikolaj Arcel ljubiteljima kostimirki bit će poznat po „Kraljevskoj aferi“, ali interesantno je vidjeti kako se u ranijoj fazi dobro snalazi i s političkim trilerom. Jer, „Kraljeva igra“ je upravo to. Snažan triler s porukom u kojoj nije baš jasno tko je tu kralj. Logikom stvari, to bi bio onaj koji preživi. No, politika je nepredvidljiva. Njeni akteri imaju više života.
To je nešto što smo na ovim prostorima davno naučili. Nema tog skandala i zatvora koji političar ne može preživjeti. Tko je onda, na kraju, kralj? Iskreno, ne znam. Nažalost, naslućujem tko su – kmetovi.
Ocjena: 8/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.