Još od Charlesa Burnetta i kultnog filma "Ubojica ovaca" afro-američka kinematografija predmet je koji me intimno intrigira, ali od Burnettove genijalnosti (pa i realizma Spikea Leeja) noviji su filmovi vrlo često ostavili samo rasne uloge i pomaknutost neprilagođenih likova čija je osnovna funkcija natjerati ljude da razmisle o predrasudama prema crnoj rasi i ograničenjima koje za nju, u predominantno bijelom svijetu visoke američke klase, još postoje. Nakon "Postaje Fruitvale" i "Precious" , dobili smo sad i "Drogu" koja opet govori o SAD-u modernog doba i problemima Afro-amerikanaca unutar nje. Nažalost, koliko god "Droga" bila intrigantan i na momente zabavan film nije pobjegao od klišeja mnogih sličnih filmova, a nije nažalost ni donio nešto posebno novo u cijelu problematiku. Filmovi odrastanja uvijek su zanimljivi, ali onima koje ona baš zanima i koji su željni zanimljivog uvida u tu problematiku u afro-američkom kontekstu preporučio bi "Potragu za Forresterom" ili "Fresh" prije nego ovaj idejom zanimljiv, ali izvedbom i ne toliko uspješan film.
Pa krenimo redom. "Droga" govori o Malcolmu (Shameik Moore), klincu čija je životna ambicija doći na Harvard iako odrasta u neuglednom Ingelwoodu i iako mu svi govore da bi trebao svoje ambicije svesti u realnije okvire. On i njegovi prijatelji su klasični geekovi, neprilagođeni klinci koji unutar tog svijeta nastoje funkcionirati u nišama koje si stvaraju kako bi što prije pobjegli iz njega. Prijatelji su kao i Malcolm djeca koja tamo odrastaju, ali svatko na svoj način tamo ne pripada. Jib (Tony Revolori) i Diggy (Kiersey Clemons) imaju svoje razloge zašto se ne osjećaju poželjno. Jib je latino podrijetla, a Diggy je lezbijka čija majka svaku nedjelju organizira okupljanje svoje vjerske zajednice oko nje kako bi molitvom otjerali njenu homoseksualnost ("pray away the gay"). Zajednički nazivnik svima su interesi koji ih izdižu iz ostatka populacije jer, kako smo već vidjeli u moru američkih filmova, onaj koji uči i ističe se mora biti zlostavljan u srednjoj školi.
Njihova situacija koja se narativno svodi na biranje manjeg zla preokreće se slijedom događaja koje neću ovdje otkrivati. Dovoljno je spomenuti samo kako unutar tog slijeda događaja jednu od presudnih uloga igra droga iz naslova, ali i umijeće našeg trija da upre svoje geekovske vještine u posao s njom. Način na koji će nastojati pomiriti dva svijeta (ambiciju da odu na Harvard i posao s drogom) je intrigantan ali i šalje neke zabrinjavajuće poruke usput. Naime, u nastojanju da ukaže na bjelačku prepotenciju oko ulaska na prestižna mjesta poput Harvarda, poruka filma mogla bi se iščitati i drugačije. Interpretacija ovog filma na način da je uspjeh bez bavljenja nelegalnim aktivnostima nemoguć ono je što donekle zbunjuje jer čisto sumnjam da mu je to bila namjera. Dok se priča prepire sa svojim značenjima i ne može odlučiti što točno želi poručiti, drugi filmski elementi su jednako diskutabilni.
Shameik Moore izvrstan je kao Malcolm, a ni njegovim se filmskim prijateljima u glumačkom smislu nema što zamjeriti, no osim njih problematični su gotovo svi ostali likovi. To se ponajprije odnosi na Lily (Chanel Iman) koja i nema preveliku funkciju u filmu osim da hoda polugola većinu vremena, progovori jednu i pol repliku, izriga glavnog lika i razbije se s autom. Sve to u manje od deset minuta filmskog vremena. Jasno mi je kako su to sve trebali biti skečevi, kako su vjerojatno nekom i smiješni ali film bi rekao što želi i bez takvog lika čija je jedina prava funkcija nekakav neuspjeli comic-relief. Upitan mi je i lik Nakie (Zoë Kravitz), Malcolmova platonska ljubavnog interesa koja je mogla biti izvedena ambicioznije i dublje. Ona s naslovnim triom dijeli gotovo iste ambicije, ali nije joj dano ni prostora ni vremena da se uđe dublje u pozadinu njene priče. Ona ovdje izgleda kao romantični interes iz tinejdžerske komedije, a to je šteta jer sam mišljenja da je njen lik imao daleko više potencijala.
Redatelj filma Rick Famuyiwa ponovno je izgubio nit između teen filma i socijalno angažirane priče, ali to i nije prvi put da mu se to događa. Na trenutke film izgleda socijalno angažirano i pametno, a ne trenutke se pretvara u klasičnu teen komediju. Čini mi se da se nisu mogli dogovoriti u što od toga da ga žanrovski pretvore. Baš mi je u tom kontekstu zanimljivo spomenuti dvije slična priče koje su taj problem puno bolje riješile. "Fresh" iz 1994., film je s vrlo sličnom temom, ali tamo je genijalni klinac koji odrasta ipak svoje koketiranje s drogom riješio puno uvjerljivije. "Potraga za Forresterom" koja također u naslovnoj ulozi ima genijalnog klinca iz geta pokazala je kako to podrijetlo izvanredno spojiti s ambicijom za visokim obrazovanjem. Možda je problem i u tome da je "Fresh" napravljen prema istinitoj priči, a da "Potragu za Forresterom" nosi fantastična gluma Seana Conneryja dok u ovom filmu nema takvih elemenata. Možda je samo "Drogu" pratilo previše festivalskih komplimenata.
Žao mi je, "Droga" je mogla biti odličan film. Nažalost, mjera ozbiljnosti i humora ovdje je što se mene tiče potpuno promašena. Ne sumnjam da će film poput "Droge" naći svoju publiku. Svidjet će se onima željnima nepretenciozne zabave. Mogao je, doduše, biti i puno više. Ovako je ostao lijepo upakiran - kliše.
OCJENA: 6/10
Ocjena čitatelja:
Ocjena čitatelja:
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.