Povijesne serije su jedna od konstanti moderne televizije. Jedna
teorija kaže da je uzrok tome „Igra
prijestolja“ koja je, iako fikcija, uvjerila producente da interes za povijesnim
temama postoji. Uslijedili su „Vikinzi“
koji su promijenili način na koji se takvim serijama pristupa, a prošle nas je
godine ugodno iznenadilo „Posljednje
kraljevstvo“. Serija je adaptacija romana Bernarda Cromwella „Saske
priče“ i prati Uthreda, mladića
koji je rođeni Saksonac, ali su ga odgojila vikinška plemena. Pokupivši najbolje
od oba svijeta Uthred mora odlučiti kome će ostati lojalan, a konac je devetog
stoljeća, vrijeme kad se zemljovid britanskog otočja nepovratno i stalno
mijenja.
U vrijeme „Posljednjeg kraljevstva“ normanski su napadi na
britansko otočje na vrhuncu, a provale Normana, ponajprije Danaca, postale su
trajan problem lokalnih vladara. Nakon što su kolonizirali sjeverozapad
današnje Engleske, u kojem su tragovi njihova osvajanja vidljivi još i danas u
imenima mjesta (Norwich npr.), krenuli su prema Wessexu. Prodor Normana prema jugu i tom „posljednjem engleskom kraljevstvu“ tematiziran je ovom serijom.
Povijesna potka iskorištena u seriji odlično je uklopljena u dramski kontekst,
prije svega zahvaljujući snažnim i zanimljivim protagonistima.
Glavni lik, Uthred od
Bebbanburga (Alexander Dreymon), izrazito je slojevit i usudio bih se reći
kako uspješno nosi i povezuje radnju svih osam epizoda. Njegova pozicija između
osvajača i branitelja postavljena je vrlo inteligentno, pa se često u toku
serije događaju situacije kad je njegova vizija svijeta stavljena na kušnju,
bilo s kršćanske ili vikinške strane. Vjera je, kako i dolikuje povijesnom
razdoblju, vrlo bitan segment priče. Sukob ranog kršćanstva i vikinške kulture,
kao i u „Vikinzima“, važan je za razumijevanje radnje. Iz dramske pozicije bilo
je nužno imati ovakvog glavnog protagonista koji će uzimati najbolje od oba
svijeta dok istodobno ukazuje na ono najgore u različitim, a opet zapanjujuće
sličnim kulturnim elementima.
Iz te perspektive važan je odabir nekoliko sporednih likova
s obje strane. Brida (Emily Cox) je
kao i Uthred kršćansko dijete koje su Normani zarobili u bitci, a njeno je
odrastanje među njima razlog iz kojeg razumije glavnog junaka u trenucima kad je
rastrgan između naslijeđa i odanosti. Za razliku od nje Uthred je plemić koji
traži da mu se povrati nasljedno pravo na Bebbanburg. Sitni detalj koji se
seriji može prigovoriti svodi se upravo na to što je ta Uthredova potraga u
drugom dijelu sezone nestala. No, pretpostavljam da nešto scenaristi moraju
ostaviti i za nastavak. Osim nje, važan je lik i Mladi Ragnar (Tobias Santelmann), sin Velikog
Ragnara, s kojim Uthred njeguje skoro pa bratski odnos. S kršćanske strane
saveznike glavnog lika predstavljaju redovnik Beocca (Ian Hart) i Leofric
(Adrian Bower). Svi oni u priči igraju važnu ulogu, a posebno je snažan
adut karakterizacija u kojoj čak ni glavni lik nije izraziti pozitivac, već i
on u nekim trenucima izaziva ljutnju i gađenje prilikom gledanja. Tanka linija
između empatije i ljutnje ono je što seriju čini dinamičnom i zanimljivom.
Ovakve serije dosta ovise i o odabiru antagonista. Njih, kao
i saveznika, ima s jedne i druge strane. Guthrum
(Thomas W. Gabrielsson) i Ubba (Rune
Temte) su posebno dojmljivi s vikinške strane. Dok je Guthrum na neki način
spoj sirovosti i razuma, Ubba je u potpunosti prepušten nagonima i
praznovjerju. Zanimljivo je to jer pokazuje kako nisu svi Vikinzi bili divljaci
i da su među njihovim kraljevima postojale važne razlike. Glavni kršćanski
antagonist, Mladi Odda (Brian Vernel)
pomalo je klišejiziran, ali je za radnju neophodan jer pokazuje kako dobro i
zlo nisu svojstva religije i društvenog uređenja već su imanentni ljudima bez
obzira kamo pripadali. Zanimljivo je promatrati opreku Odde i Ragnara jer su obojica
u sličnim pozicijama, ali sa suprotne strane radnje u odnosu na glavnog lika.
Posebno valja istaknuti Davida
Dawsona koji briljira u ulozi Alfreda
Velikog. Zbog važne povijesne uloge ovog vladara povezanost radnje ovisila
je i o kvaliteti njegove interpretacije. „Posljednje kraljevstvo“ obrađuje prvo
razdoblje Alfredove vladavine (871. –
880.), a završava velikom bitkom kod Eddingtona i sklapanjem Vedmorskog mira. Serija povijesno točno
prati događanja prije i nakon bitke, a Uthredova će uloga u suzbijanju normanskih
prodora u Wessex biti od presudne važnosti. Ono što također ne treba zaboraviti
je produkcija same serije. Napravljena za BBC,
iznimno kvalitetno prikazuje razdoblje srednjeg vijeka sa svim pripadajućim
obilježjima.
„Posljednje kraljevstvo“ još je jednom pokazalo kako pojedini kritičari lako upadnu u zamku promatranja povijesnih serija iz današnje perspektive. Seriji su, naime, u nekoliko britanskih tiskovina zamjerali šovinistički pristup i manjak snažnih ženskih likova. Takva zamjerka, osim što je netočna, nije primjerena nastojanjima scenarista da srednji vijek prikažu grubim kakav je bio. Uthredovo tretiranje njegove žene Mildrith (Amy Wren) s jedne ili kraljice Iseult (Charlie Murphy) s druge strane primjereno je vremenu u kojem se serija odvija i mislim da nema smisla to promatrati iz perspektive modernog vremena.
U povijesnom je smislu, svoj fikciji unatoč, „Posljednje
kraljevstvo“ kvalitetnija serija od „Vikinga“ jer sjajno pokazuje oba sukobljena
društva i njihovo uređenje, ali ističe i važnost pisma za svakodnevnu
komunikaciju. Kad se tome doda kako su nastojanja kralja Alfreda u
unaprijeđenju zakonodavstva i kulture značajan dio njegove vladavine, onda se
seriju mora pohvaliti što i taj dio temeljito obrađuje. Makar, čini mi se da bi
u eventualnim narednim sezonama mogli vidjeti više napretka kraljevstva pod
Alfredovom vladavinom. Uthred je lik koji je rastrgan između odanosti
saksonskom plemstvu kojem i sam pripada i normanskom odgoju koji ga je
pretvorio u osobu čvrstog moralnog koda koji se ne prilagođava nijednom
religijskom ili društvenom sustavu. Baš zato što je u neku ruku vuk samotnjak,
privlačnost ove serije i odlične Dreymonove glume ne iznenađuje.
„Posljednje kraljevstvo“ jedna je od najvažnijih serija
prošle godine. Iako je nepravedno usporedivana s „Igrom prijestolja“, a malo
opravdanije s „Vikinzima“ ona u tematiku unosi nešto novo i može poslužiti kao
zanimljiv medij za upoznavanje s problematikom srednjeg vijeka na britanskom
otočju. Glazba i režija se također ističu nad dosta sličnih serija, a kadrovi
eksterijera, kao i prikazi vojnih taktika i koreografija bitaka, nerijetko
ostavljaju bez teksta.
U seriji se može uživati, a najava druge sezone u toku ove
godine govori nam da s pričom još nismo gotovi. Uthreda, i nas zajedno s njim,
čekaju nove pustolovine kojima se možemo radovati.
Ocjena: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
Samo bih vam prigovorio zbog upotrebe riječi "Normani" kad pričate o Vikinzima. Jasno je da je naziv Normani nastao od francuskog naziva za sjevernjake, vikinge, međutim, Normane se naziva samo potomke vikinga koji su se početkom 10.stoljeća na čelu sa vikingom Rollom naselili u sjevernoj Francuskoj i miješajući se sa domicilnim stanovništvom stvorili poseban entitet.
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče Vikinga, pogotovo ovih u navedenoj seriji, Englezi su ih uglavnom zvali Dancima ili poganima, nikad Normanima.
Točno, potvrđujem sve što je gore navedeno za Normane. Inače odlična serija, preporuka svima
OdgovoriIzbrišiImate nove epizode izlaze na Filmoton.eu, ljudi lično prevode ukoliko želite pogledati.
OdgovoriIzbrišihttps://filmoton.eu/
LOSIJE OD MEDIOKRITETA
OdgovoriIzbrišiMoram da priznam da je serija, veliko razocaranje. Pocevsi od glavnog glumca, preko jednodimenzionalnosti vecine karaktera, do celokupne kostimografije i adaptacije knjiga, kao i uvodne spice. Procitao sam gomilu recenzija/reviewa koji hvale TLK na sav glas i jednostavno ne mogu da shvatim odakle toliki neutemeljeni hvalospevi. Serija pomalo na podseca na imitaciju XENA WARRIOR PRINCESS iz 90-ih, samo prilagodjeno ukusu danasnje publike i sa ocigledno vise budzeta(ocigledno ne i kvalitetno iskoriscenog).Pretpostavljam da je "hype" tu iz prostog razloga, posto je serija originalno britanska(engleska) i govori o istoriji iz njihove perspektive. A ujedno se i aktivno prikazuje, pa i zahteva malo vremena da se realno proceni. Da ne bude da potpuno pljujem, ali kao sto je i Xena, pre 20 godina bila prvenstveno namenjena mladjoj publici, smatram da je i TLK ustvari prilagodjen publici pretezno 12-18 godina, koja nema preveliko interesovanje za istoriju ili fantastiku generalno. Sami dijalozi u epizodama, postupci karaktera i nacin na koji se oni razvijaju tj. ne razvijaju govore u prilog kome je namenjen TLK. I kad se zanemari sva povrsnost i svede na neke osnovne stvari, glavni glumac je potpuni promasaj. Sve je iritirajuce u vezu njega od uvodne spice, preko same glume, koja je na amaterskom nivou, do njegove kostimografije(zasto konstantno ima maskaru oko ociju?!?). U drugoj sezoni akcenat pocinje ozbljnije da mu "luta". Od klasicnog engleskog izgovora, preko izvestacenog nemackog(rodjen je u Nemackoj), do blagih primesa juznoafrickog. Prikaz Danaca(Pagana) i Saksonaca(Hriscana) je vrlo striktan i povrsan. Pagani su divljaci koji konstantno pale sela i piju pivo, dok su hriscani ekstremno pobozni i generalno bogobojazljivi. Uthred, koji ima prostora da upravo malo dublje prikaze pozadinu obe religijske strane, to apsolutno ne uspeva, vec ostaje jedan nerazradjeni karakter, bez ikakve gradacije emocija.
Opstu ocenu dodatno umanjuje podatak da se Rutger Hauer i Matthew Macfadyen
navode u uvodnoj spici prve sezone, a onda umiru posle dve epizode. Jeftina i losa ekranizacija istorijskih novela.
OCENA:2.5/10
Apsolutni mediokritet, ako ne i gore. Ako niste adolescent ili okvirno u tim godinama, nije za gledanje
Serija je mozda cak bolja od Vikings 9/10
OdgovoriIzbrišida mi je znati kakve to serije gleda ovaj dva komentara iznad, ali TLK je nešto najbolje što se televiziji dogodilo bar u zadnjih 5 godina, ako ne i vise.
OdgovoriIzbrišiOdlična serija..Jedna od boljih na netflixu...
OdgovoriIzbriši