"Give me something to hold onto and never let go of."
REDATELJ: Lee Toland Krieger
SCENARIJ: J. Mills Goodloe, Salvador Paskowitz
ŽANR: Drama, Romantika
GLAVNE ULOGE: Blake Lively, Michiel Huisman, Harrison Ford, Ellen Burstyn
GODINA: 2015
DRŽAVA: SAD
TRAJANJE: 112 minuta
Ljubav je neizostavan dio našeg života i česta filmska tema. Romantične filmove gotovo nikad ne gledamo sami već uz bolju polovicu. Svi smo vrlo osjetljivi na ljubav i dok gledamo romantične filmove imamo malo niže kriterije nego kod ostalih filmova. Romantični filmovi teško mogu kvalitetom nadmašiti filmove nekih drugih
žanrova, primjerice misterioznog trilera ili lude i zabavne akcijske
avanture. Teško, ali mogu. No nažalost, "The Age of Adaline" nije takav
primjer iako je djelovao obećavajuće i malo drugačije od klasičnih romantičnih priča koje danas gledamo na malim i velikim ekranima.
Adaline (Blake Lively) je prekrasna mlada žena koja je rođena početkom 20. stoljeća. Sretno je udana i majka djevojčice Flemming. Nakon smrti njena muža život vedre Adaline se u potpunosti mijenja. Jedne snježne noći Adaline je doživjela prometnu nesreću. Slijedom slučajnih poveznih okolnosti nešto čudno se počinje dešavati u tijelu Adaline i ona prestaje stariti. Preko noći postaje besmrtna i zarobljena u tijelu 29-godišnjakinje. Ovo je priča o neobičnoj ljubavi koja nema granica i isprepletenim sudbinama koje nam život donosi...
Ideja prikaza života jedne žene kroz gotovo 100 godina zvuči jako zanimljivo i redatelj je imao jako puno prostora i mogućnosti prilikom snimanja filma. Nažalost, u radnji filma je preskočeno razdoblje od 50 godina od kojeg nismo vidjeli gotovo ništa. Tu i tamo pokoji stari auto, neka fotografija iz prošlosti i bal karakterističan za neka prijašnja vremena. Moglo se toliko puno više prikazati uz malo više truda, počevši od bolje fotografije, scenografije, a o kostimografiji da niti ne govorim. Prava je šteta što je prikaz prošlog razdoblja toliko zapostavljen. Sa boljim prikazom prošlosti dobio bi se bolji dojam prolaznosti i bolje bi shvatili kroz kakve promjene je Adaline prolazila tijekom svih tih godina.
Možemo slobodno reći da je "The Age of Adaline" propali pokušaj melodrame. Lako se da naslutiti kako je okosnica filma trebala biti ljubavna veza između Adaline i Ellisa, ali tu je redatelj u potpunosti podbacio. Do samog kraja filma nije vidljiva gotova nikakva kemija između ljubavnog para. Postoji više potencijalnih razloga za to. Prvi je taj da je Adaline prikazana kao jako hladna i zatvorena osoba, a razlog za to je način života kojim je bila prisiljena živjeti nakon nesreće. Drugi problem bi mogao biti Michiel Huisman koji je nezanimljivo i sa vrlo malo osjećaja odglumio Ellisa. Dijalozi Ellisa i Adaline su pomalo dosadni i ničim ne daju naslutiti ljubav koja je trebala biti prikazana između njih. Također, sretni trenutci su potpuno u drugom planu i ima ih premalo da bi se stvorila ta kemija i dočarala povezanost ljubavnog para. Neki drugi međuljudski odnosi u filmu su puno bolje prikazani. Prvi je onaj između Adaline i njezine kćeri, a drugi je između Adaline i misterioznog muškarca iz njezine prošlosti s kojim će se ponovno susresti.
Blake Lively je odigrala vrlo dobru ulogu, ali vjerujem da je mogla i puno bolje da joj je to scenarij dopustio. Blake u prvom dijelu filma gotovo savršeno prikazuje mladu Adaline. Hladna je kao led, zatvorena kao neka škrinja sa blagom i poput mladog laneta, uplašena svime što ju okružuje. Ipak, očekivao sam puno više od Lively u drugom dijelu filma kada je trebala pustiti sve svoje osjećaje i pružiti nam nešto drugačije, otvorenije i zanimljivije. Uz nju, film nose dvoje glumaca iz stare glumačke garde. Lijepo je opet gledati iskusnog Harrisona Forda koji je pokazao da nije zaboravio glumiti. Uz bok Harrisonu ide i legendarna Ellen Burstyn koja je oduševila svojom ulogom po ne znam koji put dosad. I Harrison i Bursytn daju film neopisiv "štih".
Besmrtnost i vječna mladost. Sigurno ste bar jednom razmišljali o tome. Jesu li dvije navedene stvari dar s neba ili neizbježno prokletsvo? Jonathan Swift je nekoć rekao da mudar čovjek nikada neće poželjeti biti mlađi. Zamislite kako bi bilo da nikad ne starimo. Sve oko nas se mijenja, stari, prolazi, drage osobe odlaze s ovog svijeta, a mi nemamo mogućnost ništa zadržati. Zvuči kao pravo prokletsvo. Jedna rečenica Adaline u filmu je stvarno idealna za takvu situaciju - "Što mi možeš dati, a da to mogu zauvijek zadržati?"
"The Age of Adaline" ima odličan početak. Iznimno dobro je odrađen uvodni narativni dio gdje se objašnjava kako je Adaline zapela u vremenu. Nadalje, umjesto prekretnice na sredini filma dobili smo mlaki nastavak neuvjerljive romanse Adaline i Ellisa. I na kraju, u iščekivanju sretnog završetka, kojeg smo i dobili, ostao je okus gorčine u ustima i dojam da su Adaline pregazile godine, a osjećaji ostali negdje putem zagubljeni. Kako sve ne bi ostalo baš tako sivo, pohvala za Adaline koja je odlučila da ne želi više biti kukavica i da je odlučila boriti se za svoju ljubav.
OCJENA 6/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.