RECENZIJA: "Manchester by the Sea" (2016.) - Slojevit poput života.


"Manchester by the Sea" jedan je od najiščekivanijih i najhvaljenijih filmova prošle godine. Zasluženo ili ne? Apsolutno da. Lonerganova drama je slojevita priča koja realno dočarava život onakav kakav jest, pun emocija i ponekad vrlo težak. Film je to o sreći i tuzi, bijegu od problema i nošenju s istima, brizi o bližnjima, grižnji savjesti, ali i o nadi za novim početkom. Život nam ponekad zna zadati teške udarce, ali to nas ne sprječava da idemo dalje. Nekoliko takvih udaraca doživio je i Lee Chandler, glavni protagonist ovog filma, kojeg izvrsno glumi Casey Affleck. Lee je muškarac u srednjim godinama koji se nakon mnogo godina vraća u rodni gradić kako bi ispratio pokojnog brata, a nakon sprovoda sasvim neočekivano postaje skrbnik njegovom 16-godišnjem sinu Patricku. Pred introvertiranim i emocionalno rezerviranim Leejem je težak zadatak, mora se vratiti u 'svijet živih', srediti vlastiti život koji nipošto ne drži u svojim rukama i pobrinuti se za Pata koji prolazi kroz burno razdoblje.


Uvodna scena oslikava pitoreskni gradić Manchester by the Sea koji se nalazi na obali Massachusettsa. Mjesto je to u kojem lokalni stanovnici žive od ribolova, a brodovi imaju veliku važnost u njihovim životima. Ubrzo se radnja seli u Boston gdje živi Lee Chandler. Lee živi samotnjačkim načinom života, izoliran je od zajednice, a preživljava radeći kao kućni majstor i domar u nekoliko obližnjih zgrada. Zbog svog ponekad problematičnog ponašanja nerijetko ulazi u verbalne konflikte sa svojim mušterijama i vrlo brzo postaje očito da je Leejev život obilježen tragičnim događajem iz prošlosti. Ipak, redatelj nam u početku ne otkriva previše. Gledajući najave filma, očekivao sam iznimno snažnu i emotivnu dramu, primjerice poput "Sobe", ali "Manchester by the Sea" počinje vrlo sporo. S predivnim minimalističkim 'soundtrackom' i izuzetno mirnim tijekom radnje, film je to u kojem ne pršte emocije, bar ne na početku.


Nakon poziva iz bolnice, Lee saznaje da je njegov brat preminuo uslijed srčanog zastoja. Po dolasku u rodni kraj uslijedit će još jedan šok za Leeja. Naime, pokojni brat mu je namijenio jedan zadatak - oporučno mu je dodijelio skrbništvo nad svojim sinom Patrickom. U početku se čini da je jedini razlog za to jer Patrick nema nikog osim susjeda. Njegova majka je alkoholičarka koja nakon boravka u umobolnici sad živi s novim suprugom. Ovakav slijed događaja može se učinit već viđenim i vrlo poznatim, ali način na koji Lonergan prikazuje priču je poseban. Tijek radnje se ne odvija pravocrtno, a kroz brojna sjećanja dobivamo uvid u prošlost uz koju Leeja vežu, sada već daleka, sretnija vremena. Tranzicija između kadrova iz prošlosti i sadašnjosti odvija se gotovo neprimjetno i takav način režije zahtijeva konstantnu gledateljevu pažnju i koncetriranost na radnju. Navedeno neće odgovarati svima, ali Lonergan traži da se gledatelj u potpunosti 'unese' u film. Za neke gledatelje će takav stil sigurno biti pomalo naporan i učinit će radnju filma nepreglednom, ali isplati se ostati ustrajan do samog kraja jer samo je pitanje kad će sve stvari sjesti na svoje mjesto i kad ćemo dobiti odgovor na pitanja na koja u početku ne dobivamo odgovor.


Kennethu Lonerganu je ovo tek treći režirani film, a vjerojatno je većini poznatiji kao scenarist ("Bande New Yorka", "Analiziraj ono"). Gledajući "Manchester by the Sea" teško mi je odlučiti da li je Lonergan napravio bolji posao s režijom ili scenarijem kojeg je sam napisao. Možda će najbolju sliku ponuditi činjenica da je Lonergan nominiran za Oscara u obje kategorije (režija i scenarij). Kad sam već spomenuo Oscara, kratko ću se osvrnuti i na ostale oscarovske nominacije. "Manchester by the Sea" je nominiran ukupno u 6 kategorija (jedna od njih je i ona najvažnija, za najbolji film), a najveće šanse za dobivanje nagrade ima u kategoriji najboljeg glavnog glumca. Casey Affleck je kompletan i svestran glumac koji posljednjih godina često glumi, a neke od njegovih najpoznatijih uloga su u "Nestaloj bez traga" i "Ubojstvu Jessea Jamesa od kukavice Roberta Forda". U "Manchester by the Sea" Casey je zaista impresivan. Uloga Leeja Chandlera sjela mu je poput ruke u rukavicu i s obzirom na sjajnu glumačku izvedbu sasvim je jasno da je jedan od glavnih favorita za osvajanje nagrade. Mladi Lucas Hedges, koji glumi Patricka, i Michelle Williams, koja glumi Leejevu bivšu ženu, pružili su vrlo emotivna glumačka izdanja, ali o njihovim nominacijama dalo bi se raspravljati.


Usprkos depresivnim i teškim temama, "Manchester by the Sea" nije uopće mračan i depresivan film. Razlog za to je sjajno napisan scenarij u kojem se javljaju komični momenti iz svakodnevnih životnih situacija. Trenuci s tihim, nenametljivim i prirodnim humorom izvrsno funkcioniraju u kombinaciji s emotivnim scenama nakon kojih gutamo knedle u grlu.

Lonerganovih 137 minuta, koliko traje "Manchester by the Sea", odlična je drama u kojoj sve djeluje nekako prizemno. Bez ikakvog pretjerivanja i patetike, film je to koji je istovremeno jednostavan i kompleksan. U njemu nema pogrešnih skretanja, lutanja u nepoznato, kao niti odlaska u krajnost. Nije lako snimiti tako kvalitetan film koji se bavi već poznatim nam temama i zato "Manchester by the Sea" zaslužuje sve pohvale i naravno, veliku preporuku.


OCJENA: 9/10



Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar