Djevojčica prije proslave iranske Nove godine želi kupiti
ribicu. Film se otvara kadrom tržnice u kojoj vidimo razne likove koji u tom
trenutku nisu važni za radnju. Ribica je u Iranu tradicionalni simbol života.
Hoće li djevojčica ostvariti svoju želju i koje će je sve nevolje snaći usput
osnovno je pitanje „Bijelog balona“,
prvog dugometražnog filma važnog iranskog redatelja Jafara Panahija.
Panahi je široj publici poznat po novijim ostvarenjima,
najviše po filmu Offside (2006.) i aktivističkoj
borbi protiv cenzure i diktature u Iranu. Za „Bijeli balon“ dobio je Zlatnu kameru festivala u Cannesu. Nekoliko puta zatvaran,
cenzuriran i ometan u umjetničkom radu izazivao je pozornost umjetnika širom
svijeta. Kad je 2010. odabran da sjedi u žiriju kanskog festivala njegova je
stolica ostala simbolički prazna. Panahi nije mogao prisustovati festivalu jer
je u to vrijeme bio u zatvoru. Iako ćemo u sklopu Movielanda obraditi Panahija u rubrici „Druga strana filma“, vrijedi svrnuti pozornost na njegov
premijerni film koji je Guardian
uvrstio među 50 najboljih obiteljskih filmova svih vremena.
„Bijeli balon“ je jednostavan film. Sve se vrti oko želje
male Razieh (Aida Mohammadkhani) da
nabavi ribicu. Zanimljivo je što već u prvom kadru filma, na iranskoj tržnici,
vidimo sve likove koji će se pojavljivati kasnije i igrati više ili manje važne
uloge. Hoće li Razieh nabaviti ribicu? To ćete morati otkriti gledajući film,
ali neću previše otkriti ako kažem da priča teče logičnim tijekom.
Sedmogodišnja Razieh mora prvo nagovoriti majku da joj da novac, a tek potom
otići na tržnicu kako bi pokušala nabaviti ribicu. Ni jedno ni drugo nije
toliko jednostavno kako se čini. U oba ključna koraka pomoći će joj njen brat Ali (Mohsen Kafili), ali rezultat
njihovih napora ispast će krajnje neizvjestan i neočekivan.
Abbas Kiarostami,
legendarni iranski redatelj, koscenarist je filma i to se pogotovo vidi u
segmentima ljudskih priča ubačenih u glavnu potragu. Film od jednostavne potke
izvlači maksimum. Dijete je naivno. Percepcija svijeta razvija se po principu
želje i njena ostvarenja, a Razieh ne može pojmiti da je od njenog kućnog praga
do prodavača ribica mogu snaći problemi. Kako to obično biva kad je dječja
naivnost u pitanju, problemi izviru odasvud. Njena staklena posudica za ribicu
i novac u njoj postaju predmetom želje drugih ljudi na tržnici, a Panahi
znalački gradi film oko dvaju sorta ljudi. Postoje oni koji su spremni da joj
pomognu, a postoje i oni koji će napraviti sve da dođu do njenog novca. Dječja
naivnost i zbunjenost u tome nimalo ne pomažu.
Takav, pomalo bajkovit pristup, odlično funkcionira u
prazničnom okruženju iranske Nove godine (prvi dan proljeća). Pitanje hoće li
djevojčica ostvariti želju donekle me podsjetilo na priče Hansa Christiana Andersena, a iransko okruženje u kojem se likovi
nalaze čitavu je priču još dodatno produbilo. Svijet odraslih svijet je laži,
svađa i cjenkanja. Dječji svijet, onaj u kojem obitavaju Razieh i Ali, svijet
je čistih i neiskvarenih želja. Naravno, teško je previdjeti Panahijevu kritiku
Irana devedesetih. Tu se vide naznake budućeg velikog filmaša koji je u
filmovima što su uslijedili odveo kritičnost prema režimu na višu razinu.
Kratki dijalog oko poklona za blagdane između Razieh i njene majke traje
kratko, ali u tom smislu otkriva jako puno.
Značenje naslova otkrivamo tek pred kraj filma. „Bijeli
balon“ je film za ljude koji nisu zaboravili da mašta stvara boje. Zapanjujuće
jednostavan, a opet snažan. Put koji prelazi malena Razieh mogao bi biti put
odrastanja. No, kad pogledamo tu odličnu dječju glumu, te naivne i iskrene
pokrete i izraze lica vjerujemo im u svakom postupku. Panahi je film znalački
režirao. „Bijeli balon“ obiluje uvjerljivim i iskrenim kadrovima, a samo to da
se gotovo u potpunosti odvija u eksterijeru i na tržnici daje mu dojam malog
filma u nakrcanom i bučnom okruženju.
Svakog od nas Razieh bi mogla povući za rukav. Kako bismo
reagirali? Ovisi li to o danu ili o raspoloženju? „Bijeli balon“ je sjajan film
za cijelu obitelj. No, isto tako postavlja neka važna pitanja kojih se nije na
odmet podsjetiti i sad kad više nismo djeca.
OCJENA: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar