RECENZIJA: "LJUBAV / Love" (2016.) - Serija za odraslu i nestašnu djecu. - MovieLand

Cesarić je davno pisao kako „bi mu se mogla desiti ljubav”, ali u predivnoj pjesmi on nije znao „da li je želi ili ne želi“. Laura Kipnis je, s druge strane, napisala knjigu „Protiv ljubavi“ u kojoj je nastojala argumentirati kako to što smo svi zaraženi diznijevskim ili američkim konceptom ljubavi i nije najsretnija stvar na svijetu. Pokušala je pokazati kako ljubav nije jednostavna ni pravocrtna, kako ima svoje uspone i padove i kako preživljava zbog, a ne usprkos, mana dvaju partnera. Put od Cesarića do Kipinis, od želje da se „ljubav desi“ pa do komičnog koncepta njene razgradnje na uspone i padove vrlo zabavno opisuje nova Netlixova serija koja se nimalo pretenciozno zove – „Ljubav“.

Ta serija koja žanrom pripada u sve popularniji dramedy priču je izgradila oko dvoje neurotičnih i nesigurnih ljudi. U nekom drugom formatu oni bi mogli biti likovi iz filma Woodyja Allena jer su, slično kao i njegovi junaci, ljubav rastavili na dijelove i sad ju, raštrkanu, ne znaju ponovno spojiti. Naravno, kao i kod Allena, problem nije u ljubavi kao takvoj već više u njima samima. Oni su Gus (Paul Rust) i Mickey (Gillian Jacobs). On učitelj na glumačkom setu razmaženoj akterici natprirodne period drame „Wichita“, ona program menadžer popularnom radijskom psihologu koji je, čini se, postao psiholog kako bi izliječio osobne frustracije. „Ljubav“ možemo promatrati kao putovanje likova jedno prema drugom, ali tijekom tog puta ništa neće biti u skladu s očekivanjima. Naši su likovi sve samo ne konvencionalni. U tijeku deset epizoda ima svega, bivših i potencijalnih partnera, droge i alkohola, suza i ekstaze, ali i nekoliko iznimno zabavnih sporednih likova.

Koliko je „Ljubav“ drugačija od drugih serija ovakvog tipa vidi se po dva detalja iz prve epizode. Na početku oba lika imaju druge partnere (epizoda čak počinje prikazom seksa između njih), a susret likova koji će ustvari biti glavni protagonisti serije događa se tek u zadnjim trenucima prve epizode. Kad se i dogodi, simpatičan je na neočekivan način. Između ta dva susreta, u prvoj epizodi koja traje 40 minuta, oba će se lika naći u zanimljivim i smiješnim situacijama u kojima će glavni geg biti njihovo nesnalaženje.

Kako sezona bude odmicala dalje tako će i njihovo međusobno očijukanje postajati sve zabavnije, sve dok nas scenaristi ne iznenade s dva ili tri preokreta. Slične smo drame već mogli vidjeti u „Master of None“ ili u „Transparent“, a „Ljubav“ svakako profitira od tih paralela. Opet imamo zabavnu i komičnu seriju, sa snažnim glumcima što odlično dočaravaju likove, koja uspijeva sjajno pronaći ravnotežu između komedije i drame. Doduše, možda je meni serija bila dodatno zabavna zato što od nje nisam ništa ni očekivao.

Trajanje epizoda između 30 i 40 minuta idealno je za ovaj format serije iako je Netflix po dobrom starom običaju pustio cijelu sezonu odjednom. To se kao i kod većine njihovih serija vidi i u dinamici priče jer svaka epizoda nudi taman dovoljno zanimljivosti da nastaviš gledati i da vidiš što se događa s likovima. Od sporednih likova svakako treba istaknuti cimericu glavne junakinje Bertie (Claudia O'Doherty) i razmaženo dijete glumca Aryu (Iris Apatow). „Ljubav“ je serija koja parodira Hollywood, grad u kojem bi svi htjeli biti u filmskoj industriji da zaborave do te mjere da zaborave da ustvari moraju živjeti. Kroz Aryu i set natprirodne period drame koja balansira između trasha i sapunice „Ljubav“ nas odvodi iza scene iskorištavajući tako trop serije u seriji preko kojeg inteligentno postavlja pitanje što je točno u ovakvom Hollywoodu potrebno za uspjeh?

Samoj seriji je i prije izlaska glavna reklama bilo ime njezina tvorca Judda Apatowa koji je stvorio „Undeclared“ i „Freaks & Geeks“, dvije kultne i prerano otkazane serije, a autor je i nekoliko najpoznatijih (i najboljih) komedija u zadnjih dvadesetak godina („Pineapple Express“, „Knocked Up“, „40-year Old Virgin“). Appatow je svakako bio odlična reklama nadolazećoj seriji, a nakon što sam se cijelu epizodu pitao odakle znam Gillian Jacobs, trebalo mi je društvo da shvatim da mi je poznata iz „Communityja“ (koji je također vrlo vjerojatno otkazan).

Ono što me posebno razveselilo gledajući „Ljubav“ je svakako soundtrack. Kad je na odjavnoj špici neke od prvih epizoda počela svirati „Play the Game“ grupe „Queen“ bio sam službeno kupljen, a kad su malo kasnije likovi u genijalnoj nerdovskoj zabavi počeli smišljati/skladati odjavne pjesme za filmove koji ih nemaju („Carlitov način“, „Oluja svih oluja“) onaj mali divljak u meni što obožava pop-kulturne reference počeo je plesati od sreće (uz napomenu da bi tako nešto bilo sasvim simpatično igrati i u stvarnosti).

Kvaliteta i dinamika serije malo padne pred kraj sezone. Likovi se čine izgubljeni (što je očito bila i namjera autora) da bi onda u efektnom i svima znanom punch-line trenutku naizgled odlučili žele li oni „da im se desi ljubav“. Čistunci i dežurni moralisti će vjerojatno imati prigovora na određene aspekte ove serije no da se vratim na Lauru Kipnis – „tko je bez grijeha, nek prvi baci kamen.“ Ako ste ikad napravili sto gluposti koje niste trebali, ako ste bježali od svih a najviše sami od sebe, ako ste pijani slali poruke i preskakali slova u dva u noći – ovo je serija za vas. Jer, Mickey je žena koja će bez problema ostaviti štiklu u blatu isto kao što je Gus čovjek koji će odbiti trojac iz njemu logičnih (nama baš i ne) razloga. Oni su takvi likovi. Simpatično neprilagođeni, neurotični i blesavi. Glavna junakinja čak u jednom trenutku kaže „We're not old yet, bitches...“

Serija je to za ljude u tridesetima i četrdesetima koji se grčevito drže za svoje dvadesete. Ako se prepoznajete u zadnjem odlomku svakako ju pogledajte. Što se mene tiče, iskreno sam uživao.