RECENZIJA - Izgubljeni dečki Sudana u "The Good Lie" (2014.)

 
"If you want to go fast, go alone. If you want to go far, go together."

REDATELJ: Philippe Falardeau
SCENARIJ: Margaret Nagle
ŽANR: Drama
GLAVNE ULOGE: Arnold Oceng, Ger Duany, Emmanuel Jal, Kuoth Wiel, Reese Witherspoon
GODINA: 2014
DRŽAVA: SAD, Kenija, Indija
TRAJANJE: 110 minuta

Kao djecu uvijek su nas učili da ne lažemo. Postoji puno poslovica vezanih uz laži, a izdvojio bih slijedeću: "I najgora istina je bolja od najbolje laži". Dakle, u teoriji bi istina uvijek trebala biti bolja od laži. U praksi to baš ne funkcionira tako i u to smo se sami imali priliku uvjeriti dok smo odrastali. Ponekad je i laž vrlo korisna i može postići veće rezultate nego istina. Pravu poantu naslova saznat ćete tek na kraju filma. Ali to nije jedina laž. Prva laž se dešava puno prije nego što je film uopće počeo. Ako ste pogledali trailer i obratili pozornost na plakate, vjerojatno ste zaključili da je Reese Witherspoon glavna zvijezda i centralni lik u filmu. E pa grdo ste se prevarili, a i ja skupa s vama. Redatelj Philippe Falardeau je iskoristio popularno lice i svjetski poznatu zvijezdu iz marketinških razloga. Pročitao sam izjavu Falardeua u kojoj je rekao kako je Hitchcock ubijao svoje glavne zvijezde već nakon 30 minuta filma, a on je uveo Reese tek nakon 35 minuta. Ništa posebno, ali izveo je fantastičan marketinški trik i svaka mu čast na tome. Tko zna bi li ikad uopće i čuli za ovaj film da u njemu ne glumi Reese. A treba se čuti za "The Good Lie" i svatko bi ga trebao pogledati.


Tijekom 2. sudanskog građanskog rata koji je započeo 1983. godine nekoliko desetaka tisuća djece je postalo siročad preko noći nakon što su im ubijeni roditelji. Ostali su bez rodbine, bez doma nad glavom, bez hrane i vode. U nadi za spasom i u potrazi za novim domom bili su prisiljeni hodati tisućama kilometara kroz teške pustinjske uvjete. Mnogi su putem poginuli. Neki zbog teških životnih uvjeta, a neki od ruka i pušaka pobunjenika. Oni koji su preživjeli smjestili su se u Kakuma kampu na sjeveru Nigerije. Nakon 13 godina u kampu neki su dobili novu šansu i uključeni su u program preseljenja u američki Kansas City. Ovo je pričao o "The Lost Boys of Sudan".


Film se može podijeliti na dva dijela. Prvi dio je poput dokumentarnog filma i sva se radnja odvija u Africi. Prekrasni krajolici, divne životinje, razigrana i sretna djeca. Sve dok ne dođe do pohlepe i čudne želje čovjeka za ratovanjem gdje stradavaju nevini ljudi. Prikazi rata i stradavanja su minimalni, ali dovoljni da shvatimo što se događa. Ali ovo nije film o ratu.  "The Good Lie" je film o čovječanstvu i ljudskim vrijednostima. Iznimno dirljiva i motivirajuća priča o bratskoj ljubavi, prijateljstvu i odanosti obitelji. Upravo to je poanta drugog dijela filma čija radnja se odvija u Americi. Od početka do kraja filma napravljen je idealan prikaz krajnosti kod ljudi, od okrutnosti do nježnosti. Totalno dva različita svijeta, kao da ne živimo na istoj planeti. Zanimljiva je usporedba modernog svijeta koji predstavlja Amerika i nerazvijenog svijeta koji predstavlja Afrika. Stanovnici Afrike točno znaju gdje su opasnosti i gdje se lav skriva, dok u modernom svijetu je teško prepoznati sve opasnosti jer ne znamo tko sve može biti lav niti otkuda će nas napasti.


Migracija je oduvijek bila dio života, kako kod životinja, tako i kod ljudi. Ali pitanje je pod kojim uvjetima i zbog kojih razloga dolazi do seobe. Da li je to iz istih razloga zbog kojih se ptice sele na jug u potrazi za toplijim krajevima? Da je barem tako lako. Čovjek da bi otputovao na drugi kontinent mora imati putovnicu, vizu, mora proći kroz razne sigurnosne provjere, skeniranja tijela i prtljage, provjeru na bolesti, mora dati razlog zbog kojeg putuje i tko zna što još. Bilo bi lakše da se možemo pretvoriti u pticu i odletjeti gdje god želimo. 


"The Good Lie" je  primjer dobro napravljenog filma. Prikazi Afrke su predivni i vrijedni divljenja, a sve fotografije bi mogle zasebno stajati koliko su dobre. Priča o predanosti i odnosu prema obitelji je ispričana na jedan vrlo emotivan način. Gluma je odlična, a u njoj prednjače glumci sa vrlo malo ili ništa iskustva. Redatelj je odlučio riskirati i angažirao je sudanske glumce. Većina glumaca su nekadašnja djeca izbjeglice koji su preživjeli strahote već spomenutog rata u Sudanu. Znajući tu činjenicu o njima, uopće ne čudi što su toliko briljirali u svojim ulogama. Možemo samo zamisliti kako im je bilo dok su se prisjećali strašnih događaja i prizora čitajući scenarij te koliko teško i mučno im je bilo sve to ponovno prolaziti. Donijeli su filmu jako puno realnosti te sa njima sve izgleda puno uvjerljivije i snažnije. Uspjeli su izmamiti jako puno osmijeha sa svojim prirodnim humorom, ali i suza sa tragedijom kroz koju su prošli.


U današnjem svijetu nažalost ima jako puno ovakvih stravičnih priča i pravih ljudskih tragedija koje pogađaju cijele nacije. Ovo je priča o izgubljenih dečkima iz Sudana koji nisu nikad niti trebali biti izgubljeni. Priča o ljudima koji nisu mislili da mogu svijetu nešto ponuditi, već su bili samo u potrazi za pomoći. Sve velike priče počinju ili završavaju sa velikim odricanjem i žrtvom, a ovo je jedna od njih.

OCJENA 8/10

Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.