"Priča o princezi Kaguyji" jedan je od izdanaka japanskog "Studija Ghibli" koji je prepoznatljiv po majstoru animacije i popularnom "Disneyju istoka" - Hayaou Miyazakiju. Njegove su uspješnice razbile percepciju anime žanra kao nedovoljno dobrog za zahtjevnije gledatelje, a filmovi kao "Princeza Mononoke" i "Avanture male Chihiro" opravdano ulaze među najbolje, ne samo animirane, filmove u zadnjih dvadesetak godina. Kad je lani, prilikom promocije svog posljednjeg filma "Vjetar se diže", rekao kako mu je to posljednji film među štovateljima "Studija Ghibli" zavladala je zabrinutost za rijetku kap kvalitete u današnjoj hiperprodukciji anime žanra. Na sreću, "Priča o princezi Kaguyi", nominirana i za nagradu "Oscar" u kategoriji najboljeg animiranog filma, tu zabrinutost otklanja i daje nam za vjerovati kako i bez redateljske palice starog majstora pred najpoznatijim japanskim animiranim studijom stoji svjetla budućnost. S obzirom na to da je ovaj animirani film rijetko spominjan među najboljim filmovima lani, kao i na to da nas u Zagrebu uskoro očekuje "Animafest", dobro se osvrnuti na njega jer predstavlja nezaboravno filmsko iskustvo i pravo osvježenje u moru neinventivne CGI animacije s kojom smo u današnje doba okruženi kamo god pogledali.
"Priča o princezi Kaguyi" zasnovana je na "Priči o sjekaču bambusa", legendi iz desetog stoljeća, i govori o djevojci rođenoj iz stabljike bambusa. Kaguyja je posebna, raste brže od svojih vršnjaka, a njeni skrbnici u svakoj sljedećoj stabljici bambusa pronalaze grumen zlata. Tu kreće zaplet priče koja je briljantno izvedena, a drugi veliki majstor animiranog filma Isao Takahata fenomenalnim potezima olovke i dinamičnošću prikaza Japana onog vremena uvlači u priču kao magnet. Gledajući "Priču o princezi Kaguyi" razmišljao sam o tome kako je ovo vrijeme u kojem živimo sterilno i koliko je znanja i emocije uloženo u svaki animirani kadar filma. Tahakata je poznat i po svom fenomenalnom "Grobu krijesnica" i njegova pomalo razbarušena tehnika crtanja daje nam dojam emotivnosti kakav moderna, CGI animacija, jednostavno ne može postići. "Priča o princezi Kaguyji" i sama tematizira odnos čovjeka i prirode (odnos koji se više-manje proteže svim Ghibli uradcima), ali nas isto tako poučava o bitnim stvarima života, stvarima koje se u jurnjavi za materijalnim često zaborave. Baš ta skrivena kritika bespoštedne jurnjave sza statusom i materijalnim bogatstvom nasuprot onom emotivnom i ljudskom, u srži je "Priče o princezi Kaguyi".
Tahakatin stil crtanja nije toliko detaljan kao, primjerice, Miyazakijev. No, za priču ovog tipa i ne treba biti. Kaguya iznad svega cijeni slobodu i ne robuje normama. Teško bi se u tu priču uklopilo realistično i detaljno. Ovako, kad linije pomalo izlaze iz okvira i kad nam izgleda kako se i same kreću zajedno s pričom Tahakata postiže željeni dojam. "Priča o princezi Kaguyji" neočekivano je razbarušena, kao crtić koji se zaboravio počešljati, i baš je zato neodoljivo privlačna. U svojoj prirodi svakako bajka on da začarava gledatelja i svakim svojim kadrom naglašava kako, da citiram pjesmu, "još uvijek ne zna neke važne stvari." Jer, kao što se Kaguya kroz film nastoji osloboditi okova očekivanja i visokog društva, tako i redatelj izlazi izvan okvira očekivanja. Sve to daje filmu notu kakvu nije lako zaboraviti. Svježina i bajkovitost koju ima "Priča o princezi Kaguyji" nešto je zaboravljeno u računalnoj animaciji. Nešto na što se nije odmet podsjetiti.
Tu, u spomenutoj društvenoj kritici, dolazimo do trenutka u kojem "Priča o princezi Kaguyi" nadilazi običnu bajku. Psihološke dileme koje Kaguya prolazi i način na koji se s njima suočava razlog su zašto je, po mom sudu, "Priča o princezi Kaguyi" najbolji animirani film lanjske godine. Tahakata je uspio pogoditi finu liniju u kojoj ne napušta narativ bajke, a dodiruje motiv puno stvarnijeg (da ne kažem kritičnijeg) svijeta. "Priča o princezi Kaguyi" je priča o odrastanju, ekologiji, društvenom statusu i - iznad svega - ljubavi. Emocije u ovom filmu nisu skrivene, dane su nam na tanjuru, a čarolija i bajkovitost okruženja u kojem su ispričane samo čitavoj priči daje na važnosti. Baš je to u "Priči o princezi Kaguyi" posebno čarobno. Film je to koji začara gledatelja i natjera ga da se suoči s onim što smo u odrastanju često skloni ostaviti po strani. Ako želite pronaći dijete u sebi pogledajte "Priču o princezi Kaguyi." Vjerujem da nećete zažaliti, a usput ćete se na idealan način pripremiti za nadolazeći "Animafest".
Ocjena: 10/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.