RECENZIJA: "The Boy / Dječak" (2016.) - Lutke više nisu tako strašne.


Što je tako strašno u lutkama? Dok smo bili djeca svi smo se igrali njima, a gotovo svatko od nas imao je svoju najdražu lutku. Iz nekog razloga lutke su vrlo česti 'likovi' u horor filmovima, a neke od najpoznatijih su Chucky iz "Child's Playa", Fats iz "Magica", Billy iz "Dead Silencea" i Annabelle iz "The Conjuringa". Ove godine dobili smo još jedan u nizu horora s lutkom, a riječ je o filmu "The Boy". Vođen prilično jezivom premisom, film je to velikog potencijala, ali i primjer loše i nesigurne realizacije.


Amerikanka Greta odlazi raditi kao dadilja u Velikoj Britaniji na imanju starijih ljudi koji imaju jedno dijete. Kuća u kojoj žive Heelshireovi je zapravo sablazni dvorac koji svojim izgledom i veličinom postaje odličan izbor za mjesto radnje. Zapečaćeni prozori, preparirane životinje i ogromne slike na zidovima, visoke drvene stepenice, dječja soba prepuna neobičnih igrački i lutaka među kojima dominira klaun... Sve to je mačji kašalj prema onome što Gretu čeka nakon što upozna Heelshireove. Oni su ljubazna i velikodušna obitelj, ali njihov sin Brahms je ni manje ni više nego lutka. Prava pravcata plastična lutka. Upoznavanje s Brahmsom će Vam biti prije smiješno nego strašno jer ga njegova 'obitelj' tretira poput život bića. Razgovaraju s njim i hrane ga, a Brahms uči poeziju i obožava glasno slušati glazbu. Gospodin i gospođa Heelshire odlazi na dugi odmor, a Greta ostaje sama s Brahmsom. Javlja se veliki upitnik iznad glave, ali postepeno situacija više nije smiješna već postaje jeziva. 



Tvorci "The Boya" nisu htjeli (ili nisu znali) napraviti film koji će utjerati strah u kosti gledateljima. Filmom uglavnom prevlada jezovita atmosfera uz malo nelagode te 'jump scare' scene koje su ubačene bez neke izgrađene napetosti. Određene scene su vrlo efektne i pametno osmišljene, ali sve skupa djeluje vrlo mlako i nedorečeno. U filmu postoji nekoliko ključnih momenata za razvoj događaja, a nažalost svaki od njih je napravljen poprilično traljavo. Preokret ili popularnije 'twist' je dosta zgodan i drži pozornost nekih desetak sekundi, ali nije ono što ćete očekivati. S jedne strane, odstupa od vrlo zanimljive početne ideje, a druge strane radi se o 'twistu' koji je već viđen u velikom broju filmova.


Glavni ljudi zaslužni za film su redatelj William Brent Bell i scenarist Stacey Menear, a vjerojatno najveća mana im je neiskustvo. Menearu je ovo prvi napisani scenarij i očito je da nije znao u kojem smjeru krenuti niti kako završiti film, a Brentu Bellu je ovo peti film od kojih su većina horori ("Stay Alive", "The Devil Inside"). Glavne uloge pripale su Lauren Cohan i Rupertu Evansu, a svoj posao odradili su solidno. Lauren Cohan (Maggie Green iz "The Walking Deada") je djelovala prilično nesigurno u početku filma, s prenaglašenom glumom, ali vjerujem da je tome bio  razlog prilično loše napisan lik Grete.



Ova godina je bogata hororima i ljubitelji straha mogu zadovoljno trljati ruke. Nažalost, ne i nakon "The Boya". Obećavajuća ideja putem se razvodnila i otišla u potpuno drugom smjeru što je rezultiralo filmom uz koji možete pojesti kokice i nakon toga mirno i bez ikakvog straha otići spavati.


OCJENA: 5/10



Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar