Suzanne Collins je 2008. objavila prvu knjigu iz trilogije "Igre gladi", a samo četiri godine nakon toga snimljena je filmska ekranizacija kojom je započela jedna od najunosnijih filmskih franšiza, "The Hunger Games". Sjećam se da je Tarantino jednom prilikom izjavio: "Ja kradem iz svakog filma koji je ikad napravljen. Veliki umjetnici kradu i ne rade homage." Naravno da je to ironično izrekao prilikom jednog od napada na njega, ali u današnje vrijeme stvarno bi se trebali zapitati postoji li još nešto u filmu što već netko prije nije prikazao? Siguran sam da ste svi čuli za 'Igre gladi' i njenu junakinju Katniss, ali koliko od Vas zna da su prve 'Igre gladi' održane u Japanu? Još 1999. japanski pisac Takami napisao je knjigu "Battle Royale" prema kojoj je Kinji Fukasaku godinu dana kasnije snimio istoimeni film. Film je to koji je čak i nepravedno zvati japanskim 'Igrama gladi', točnije bi bilo "Igre gladi" zvati američkim "Battle Royaleom".
Mjesto radnje je u skoroj budućnosti, a japanska nacija je gotovo kolabirala. U državi vlada ekonomska kriza, raste broj nezaposlenih, a javljaju se i društveni problemi. Veliki broj učenika bojkotira školovanje i dolazi do porasta stope kriminaliteta među mladima što rezultira gubitkom povjerenja kod odraslih. U strahu od mlađih generacija, grupa ljudi donosi milenijski akt za reformu obrazovanja pod nazivom 'Battle Royale'. Svake godine jedan razred srednjoškolaca nasumično je odabran i transportiran na napušteni otok gdje su prisiljeni na borbu do smrti u kojoj može biti samo jedan pobjednik.
Poznato, jelda? Naravno, ako ste gledali "Igre gladi". Scenarij nije toliko originalan niti maštovit ako ga gledate iz današnje perspektive, nakon "Igri gladi", ali svakako Vam preporučam da pogledate kako su to Japanci zamislili i što su to bolje uradili od američkih 'konkurenata'. Ne bih želio previše polemizirati o tome da li su "Igre gladi" obična kopija ili puka slučajnost u sličnostima s "Battle Royaleom". Prosudit ćete sami. "Battle Royale" nije samo akcijska SF avantura namijenjena za mlađi dio populacije, radi se o vrlo ozbiljnom filmu koji se prvenstveno bavi psihološkom studijom mladih ljudi koji su stjerani u kut i prisiljeni na borbu za živu glavu.
Ovo je iznimno brutalna i realna priča o preživljavanju i istraživanju ljudskih nagona. Postavlja se pitanje na što je sve spreman čovjek kako bi ostao živ. Mogu li nas prijatelji, partneri i različiti karakteri spriječiti da ubijemo ili je pak jači ljudski nagon za preživljavanjem? U grupi je 40 različite djece s različitim stavovima i odgojima te različitim životnim pričama, mogu li baš svi oni postati ubojice?
Borba za život je nemilosrdna i brutalna, a upravo takav je i "Battle Royale". Uz karakteristike akcijske avanture i psihološkog trilera-drame, u filmu se vrlo često javlja ekstremno nasilje koje neodoljivo podsjeća na Tarantinove najbolje dane. Rekao bih da je redatelj Fukasaku otišao čak još jedan korak dalje s prikazom nasilja što je dovelo do toga da određene scene ostavljaju dojam 'trash' horora, ali sve skupa iznimno dobro funkcionira i čini film mnogo zabavnijim.
Suprotno "Igrama gladi", ovdje je fokus na mladim ljudima i njihovom ponašanju u određenim situacijama. Slijedom navedenog, neki dijelovi viđeni u "Igrama gladi" ovdje su nedovoljno razrađeni i puno manje bitni za sam film. Primjerice, nema toliko naglašenih glavnih likova, puno manji je utjecaj 'izvana' na djecu, a vanjski svijet (Capitol) je svakodnevnica koja uopće nije zanimljiva. O sličnostima dvaju filmova ne želim pisati iz razloga da Vam ne pokvarim užitak gledanja.
Neki smatraju "Battle Royale" jednim od najopasnijih filmova ikad, ne zbog sirovog nasilja u njemu, već zbog straha da se tako nešto dogodi u stvarnosti. Japanska vlast je bila u strahu kako će mladi reagirati na ovako šokantan film, a to zapravo niti ne čudi jer smo svi zajedno svjedoci svakodnevnom sve većem generacijskom jazu u modernom svijetu.
Ako obožavate distopijske filmove i SF akcijske avanture koje u pozadini kriju kompleksne teme obavezno pogledajte ovaj film. Zanimljivo je vidjeti što se događa kad čovjek pritisnut ambicijama (preživljavanje) zaboravi tko su mu pravi prijatelji, a još interesantnije je vidjeti što se događa kad radost i život u dječim očima zamijene tuga, bol i smrt. Kaže se da su dječje oči najiskrenije pa je upravo kroz njih najlakše prikazati strahote ljudske naravi.
OCJENA: 8/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar