Nakon nešto više od dvije godine postojanja MovieLanda došli smo do 500. objave, a spletom okolnosti ta čast je pripala meni. Za ovu prigodu odabrao sam južnokorejski "Miracle in Cell No. 7" koji će se, vjerujem, sjajno uklopiti u naš mali jubilej. Iza nas je puno truda i uloženog vremena, sretnih i teških trenutaka, a upravo zato ću ovaj tekst posvetiti filmu koji spaja suze i smijeh te ostavlja jedno predivno filmsko iskustvo.
Odmah ću istaknuti da je ovaj film daleko od savršenstva, ali ima neopisivo srce. U njemu se nećete nagledati svega onog što smo prijašnjih mjeseci gledali u oscarovskim filmovima, ali zato ćete uz njega osjetiti vrlo jake emocije. Nije lako snimiti film koji će rasplakati gledatelje, a još teže je snimiti film koji će gledatelje istovremeno nasmijati i rasplakati, i to u više navrata. Ako mislite za sebe da ste kamenog srca, pogledajte ovaj srcedrapajući film i pokušajte mu se oduprijeti, a Vi mekog srca obavezno pripremite maramice.
"Miracle in Cell No. 7" je priča o istinskoj ljubavi između mentalno zaostalog oca i njegove šestogodišnje kćeri. Yong-Goo je samohrani otac čije intelektualne sposobnosti nisu ništa veće od onih koje ima njegova kćer Ye-Seung, ali to ga ne sprječava da iskazuje ljubav i brigu prema njoj. Uoči prvog dana škole, Ye-Seungina želja je školska torba s likom 'Mjesečeve ratnice', no spletom nesretnih okolnosti Yong-Goo ne uspijeva ispuniti kćerinu želju već završava u zatvoru, optužen za otmicu, silovanje i ubojstvo djevojčice koja je nosila takvu torbu.
Zagriženim fanovima južnokorejske kinematografije početna formula će biti poznata - zaostao čovjek, težak zločin i naravno, naivni policajci. Pritom, prva asocijacija je Bong i njegova dva filma, "Mother" i "Memories of Murder", ali redatelj "Čuda u ćeliji broj 7" odvodi radnju u drugom smjeru. Početkom nisam zadovoljan jer splet okolnosti djeluje previše naivno i isforsirano, ali film postaje sve bolji kako vrijeme odmiče. Nakon fizičkog zlostavljanja u zatvoru od strane svojih 'cimera', Yong-Goo ubrzo postaje omiljeni stanovnik ćelije broj sedam i uz pomoć cimera pokušava doći do svoje kćeri.
Moram priznati da sam bio skeptičan oko stavljanja ovakve teme (roditeljska briga i ljubav) u zatvorsko okruženje, ali nevjerojatno je koliko dobro sve funkcionira. "Miracle in Cell No. 7" je dobrim dijelom komedija koju krasi odličan 'slapstick' humor. Scene u zatvoru su uglavnom komične, a uobičajeno opasno zatvorsko okruženje je pretvoreno u okolinu gdje vladaju simpatični kriminalci koji pokazuju da su od krvi i mesa, ali i da imaju srce. Za uspjeh filma nesumnjivo su najzaslužnije izvrsne glumačke predstave. Relativno nepoznat redatelj Hwan-kyung Lee okupio je iskusne glumce i djevojčicu imena So Won Kal koja je na mene ostavila najsnažiji dojam. Svi likovi su sjajno napisani, počevši od oca i kćeri, zatvorenika, kao i glavnog zasluženog za osiguranje u zatvoru.
"Miracle in Cell No. 7" ima neki luckasti ton od samog početka i zadivljujuće je kako je uz toliko humora i neozbiljnosti redatelj uspio transformirati film u jednu iznimno emotivnu dramu. Navikao sam na (ponekad pretjeranu) melodramatičnost u južnokorejskim filmovima, ali ovaj put nisam mogao niti htio suspregnuti suze. Kad film uspije u svojoj namjeri, njegove mane ne treba isticati. Preporučam da ga pogledate i prepustite se snažnim osjećajima koji se ne bude tako lako.
OCJENA: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar