Već nakon festivala indie filma nedavno održanog u Zagrebu krenule su priče o "Postajama križnog puta" kao filmu koji se mora pogledati, nesvakidašnjem primjeru kršćanskog fanatizma i posljedicama koje može izazvati. Nakon ove potresne priče mogu reći bez razmišljanja: "Kreuzweg" je izvrstan film u kojem domniraju jake glumačke izvebe Lee Von Acken i Franziske Weisz kao majke i kćeri.
Maria (Lea Von Acken) ima 14 godina i
pripadnica je fundamentalističkog katoličkog reda "Sv. Pavla" koji ne
priznaje II. Vatikanski koncil i sve promjene koje je donio, osuđuje svaku
glazbu koja u sebi ima ritam kao đavolski utjecaj i priznaje jedino
potpunu posvećenost Bogu kao ispravan put. Maria odrasta u takvom rigidnom
okruženju i film započinje tjedan dana prije sakramenta Potvrde. U
pripremama za sakrament krizmanici će sustavno preispitivati sebe u modernom vremenu
i Maria će se naći na raznim kušnjama koje će ju uvjeriti u ono što svećenik
kaže na samom početku: Život ima smisla tek kad ga u potpunosti predaš Bogu.
Marijinu kušnju pratimo
kroz 14 postaja Križnog puta a svatko tko zna koje su postaje imat će prilično
dobru predodžbu u kojem se smjeru kreće film. No, ovdje ionako radnja nije
konstruirana na način da sadrži iznenađenje. Snaga ovog filma je u načinu i
simbolici koje svaka postaja (odsječak filma) sadrži a među najmoćnijima su
prvi pad pod križem (kad Maria upozna dječaka s kojim bi se u drugačijim
okolnostima razvilo prijateljstvo, ili čak nešto više) i postaja "Isusu
skidaju odjeću" (kad Marijin put dolazi na prekretnicu iz koje više nema
nazad). Moćan i snažan film o fanatizmu i to fanatizmu katoličke vrste o kojem
se ne priča previše. Nekako smo svi navikli na arapski ili američki
fundamentalizam, no ovaj je Europljanima puno bliži, osobniji.
Dietrich Brüggemann
cijelu je priču režirao kroz odsječke od kojih je svaki jedna postaja puta.
Glumci kroz te odsječke evoluiraju, ali i režija je što dalje odmiče film sve
ambicioznija. "Postaje Križnog puta" navode na
promišljanje kako o junacima s ekrana tako i o samome sebi. Postoje i vrlo jasne poveznice s filmom koji obrađuje drugu vrstu vjerskog fanatizma, izvrsnom danskom dramom "Različiti svjetovi" iz 2008. godine. U tom se filmu govori o vjerskom fanatizmu u Jehovinih svjedoka također usmjerenom prema odrastanju djevojčice a ono što me zapanjilo kad je riječ o "Postajama križnog puta" jest da se ta dva fanatizma u svojoj biti uopće ne razlikuju.
Kako je film podijeljen u fiksne točke/postaje puta u njemu ne ostaje previše prostora improvizaciji i kad se dogodi trenutak koji kroz cijeli film predosjećamo fundamentalizam će za njega naći opravdanje. Tragično je u cijelom filmu što je to rigidno i doslovno tumačenje Biblije u suprotnosti s Isusovim riječima a što zasljepljena okolina kojoj je vjera sve u životu nikako ne vidi (ili odbija vidjeti). "Postaje križnog puta" tu su zasljepljenost dovele do ekstrema a odnos majka/kćer koji se i ovdje pokušava svesti na imitiranje uzora na kraju se svodi samo na strah i bijeg u jedinu interpretaciju koju četrnaestogodišnjakinja može imati: nesigurnost i potragu za nekom svojom definicijom ispravnosti i svetosti koja bi bila ona zadnja stepenica dokazivanja. Ako je to jedini način da zadovoljim svoj uzor tad ću i postati sveta jer će me onda, kad više ne bude imala izbora, morati prihvatiti.
Zbog svega toga prevladava snažan osjećaj empatije prema glavnom liku, makar se osobno nikako ne mogu složiti s njenim načinom razmišljanja. Njena logika je svojevrstan "bijeg u slobodu" i izbavljenje od svega što ju na ovom svijetu tišti. Ako s te strane razmotrimo njene postupke tek onda naslov filma postaje u potpunosti pogođen: "Postaje Križnog puta" završavaju ali je opći dojam, iako mučan, izrazito pozitivan. Glavni lik je konačno slobodan u svijetu u kojem se okovi ne podrazumijevaju a oni koji im još uvijek robuju (uključujući gledatelje) moraju razmisliti koliko sve to skupa ima smisla. Ima li ga uopće? Preporučujem ovaj odličan film za sve one koji su se ikad našli u situaciji da propitkuju svijet oko sebe ali upozoravam na to kako je mučan za gledanje ako niste pripremljeni na teške teme. Katarza na kraju je, kakogod, jedan od glavnih razloga zašto ga se isplati gledati.
Ocjena: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.