RECENZIJA - Igra oponašanja / The Imitation Game (2014.)








"Sometimes it is the people who no one imagines anything of who do the things that no one can imagine."


REDATELJ:Morten Tyldum
SCENARIJ:Andrew Hodges,Graham Moore
ŽANR: Drama, Biografski
GLAVNE ULOGE:Benedict Cumberbatch
GODINA: 2014
TRAJANJE: 114 minuta

Napisani su već brojni hvalospjevi na račun ovog filma i da, ovo je još jedan. The Imitation Game je film o kojem će se sigurno govoriti i sljedećih godina. Film za kojeg se znalo da neće ni primirisati Oscaru, ali i za koji ja tvrdim da je uz "Whiplash" jedan od onih filmova koji su imali nesreću što su nastali u godini "Birdmana" i "Boyhooda". Prošla godina nam je definitivno podarila puno odličnih filmova i zanimljivu konkurenciju za kipiće, ali za mene je upravo ovaj film jedan od najvećih dobitaka. Prilično netipičan film za Oscarovsku konkurenciju zrači originalnošću, ali i fabularnom kompleksnošću koja je definitivno digla ovaj film na jednu drugu razinu.

Priča se vrti oko jednog od najvećih umova 20.stoljeća, Alana Turinga. Film prati Turinga koji uz pomoć svojih kolega pokušava dešifrirati enigmu, ali također dotiče i mnoge dublje teme kao što su Turingovo djetinjstvo i homoseksualnost te njegov neobičan odnos sa Joan Clarke.


Vjerujem da svi znate tko je Benedict Cumberbatch, neki ga znaju iz "Star Trek" filma, neki iz njegovih još starijih uradaka, a oni koji ga nisu upoznali u tim filmovima su ga sigurno zamijetili u briljantno odigranoj ulozi Sherlocka u novoj BBC-evoj istoimenoj seriji. Upravo je Cumberbatch odabran za glavnu ulogu u ovom filmu i odigrao je ulogu života. Uloga koja je kao pisana za njega, morao je samo preslikati ono što glumi u seriji i adaptirati se vremenu u kojem se odvija radnja. Sam je rekao da za njega ova uloga nije bila zahtjevna, a to se i vidjelo u besprijekornom performansu koji je pružio. Sjećam se svih oni silnih arogantnih upadica koje je imao u filmu i prilikom svake je kinom tiho proletjela nečija rečenica: "ovaj je isti Sheldon". Čuo sam to tu večer toliko puno i puta i koliko god to bilo istinito i sličnost bila očita, opet me je fasciniralo kako se svi ti ljudi međusobno ne čuju već svakih 5 minuta netko dolazi do zaključka kako je Cumberbatch poput onog fizičara iz popularne serije. No da se mi vratimo filmu...

Nije zablistao samo Cumberbatch,vidjeli smo i više nego dobru Keiru Knightley koja je nedavno u jednom intervjuu priznala baš ono na što sam ja sumnjao tokom gledanja filma. Priznala je kako je u određenim trenucima skroz zaboravila tekst i jednostavno improvizirala, ali ta njena nenadana zaboravnost je samo doprinijela kemiji između njenog i Cumberbatchevog lika. Koliko god njen performans bio kvalitetan i beskrajno simpatičan, opet se pokazala jedna važna stavka koja ima veze sa Cumberbatchem. Čovjek nije niti jednom gubio nit scenarija, uopće se nije dekoncentrirao prilikom tih njenih trenutaka zaboravnosti već je na fantastičan način odgovorio i podigao kemiju između njih na vrhunac!

Imamo tu još i Matthewa Goodea, Rorya Kinearra,Allena Leecha i Matthewa Bearda koji su svi odigrali itekako dobre uloge, ali očito nošeni glavnim protagonistom ovog filma. Cumberbatch je odigrao ulogu u kojoj je maksimalno dao svoj doprinos filmu u svim segmentima, ali također kao pravi timski igrač, i olakšao posao svojim kolegama.


Spomenuo sam fabularnu kompleksnost, pa da i to pojasnimo. Upravo ta kompleksnost je meni najzanimljiviji i najvrijedniji dio filma. Imamo dva odnosa koje možemo promatrati kao zasebne fabule, ali i ne moramo.

Prvi je odnos Joan i Alana. Joan je djevojka koja je privukla pozornost Alana Turinga u onome trenutku kada je njegovu križaljku riješila dvije minute brže od njega. Zaintrigirala ga je zato jer je smatrao kako će bez nje teško dešifrirati enigmu. Usprkos svojoj homoseksualnosti, Turing je jasno dao do znanja kako i na koji način mu je Joan privlačna. Sama je to i prepoznala i dobili smo jedan odnos nabijen emocijama koje se zapravo ne vide. Kriju se u pogledima glavnih protagonista. Također puno saznajemo i iz njihovih dijaloga. Najznačajnija rečenica u filmu je upravo ona navedena ispod prve slike ove recenzije. Dva su momenta u kojima se javlja i daje filmu onaj romantični štih koji je itekako poželjan i "kupuje" gledatelja. Čestitke scenaristu! Ovako dubok odnos dvaju likova treba znati napisati i još kada se sve to uprizori na način na koji su to učinili Keira i Benedict...veličanstveno!

Drugi odnos je odnos između Alana i njegovog prerano preminulog prijatelja Christophera, koji mu je itekako bio više od prijatelja i u kojemu je zapravo Turing spoznao svoju homoseksualnost. Tyldum je u retrospekciji koja je sveprisutna u filmu jasno prikazao njihov odnos, a onda u ostatku filma prikazao i Turingovu reakciju na Christopherovu smrt. To najbolje vidimo u tome što je Turing stroj kojim je planirao dešifrirati, a na kraju i dešifrirao enigmu, dao upravo ime "Christopher". Mislim da bi sve drugo što bih rekao bilo puko filozofiranje jer svi koji ste gledali ste siguran sam, proživjeli taj njihov odnos. Još ću spomenuti samo jedan od najznačajnijih trenutaka u filmu, trenutak u kojemu Turing gasi svjetlo u sobi sa "Christopherom" je isključivo Tyldumova zamisao i pun pogodak. Doprinio je onoj dramaturgiji koja je polako posustajala u tom dijelu filma.

Jedini pravi nedostatak ovog filma je rupa u scenariju u koju je propao čovjek sa slike gore. Nedostajalo je tih nekih 5-10 minuta koje bi objasnile Dennistonovo nestajanje iz filma. Jedini čovjek koji može nenamjerno spriječiti jedan od najvećih događaja dvadesetog stoljeća se odjednom prestane pojavljivati u filmu i zato što je jedini "negativac" u filmu njegovo (ne) pojavljivanje je prošlo itekako zapaženo kod publike.

Valja istaknuti i poruku koju nam film šalje u vezi tolerancije prema različitostima, na jedan tužan način nas poučava da ne smijemo dozvoliti da se više događaju stvari koje su se događale u to vrijeme u Velikoj Britaniji, ali se i danas događaju u brojnim zemljama trećeg svijeta. Možemo puno naučiti iz "Igre oponašanja", a ono možda najbitnije što proizlazi kao poruka iz filma je da uvijek budemo svoji i lovimo svoje snove,baš kao što je Turing to radio. Nadam se samo sa sretnijim završetkom...


Ocjena: 9/10


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.