Film počinje riječima posvete američkim crncima koji su u vrijeme kad Martin Luther King Jr., glavni lik ove priče, prima Nobelovu nagradu za mir još uvijek u neravnopravnoj poziciji na američkom Jugu. Te riječi posvete početak su njegovog govora kojim prihvaća navedenu nagradu za 1964. godinu i naznaka onoga što ćemo gledati u filmu. "Selma" naime nije biografski film o Martinu Lutheru Kingu. "Selma" je prikaz događaja koji je utjecao na prestanak dugogodišnje diskriminatorne prakse u južnim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država. Redateljica filma Ava DuVernay prikazala je priču iz Selme u poludokumentaritičkom tonu bez previše patetike, a time što je pomaknula naglasak s Kingova života na širi pokret za građanska prava omogućila nam je uvid u ono što nazivamo "pritiskom odozdo" i građanskim otporom u širem smislu. Nenasilje, kao način borbe na kojem su Kingu često prigovarali, može biti moćno oružje ako se dobro iskoristi. Mehanika tog procesa, naglašavanje potlačenosti na pravi način, ovdje je izvrsno pokazana. Osobno, ostavila mi je snažniji dojam nego lanjski pobjednik oskarovske utrke "12 godina ropstva".
Iako naglasak nije na njegovom životu Martin Luther King Jr. je centralna figura filma. David Oyelowo ga je prikazao toliko uvjerljivo da je naknadnim pregledavanjem govora dr. Kinga bilo zaista zapanjujuće do koje mjere je sličio originalu. Povijesni trenutak u kojem film počinje je značajan. Nakon što je King primio Nobelovu nagradu za mir, američki predsjednik Lyndon Baines Johnson osvojio je novi mandat a pritisak za ukinuće diskriminatorske prakse na Jugu SAD-a postajao je sve glasnijim. Upravo dijalozi između Kinga i Johnsona predmet su najčešćih zamjerki "Selmi". Prigovara se Avi DuVernay da je Johnson ovdje prikazan kao oponent Kingu, kao netko tko bi se bez Kingova utjecaja prepustio odbijanjima dužnosnika i kao osoba bez čvrstog stava o građanskim pravima. Oponenti, donekle i s pravom, prigovaraju kako je upravo Johnsonovo pravno znanje bilo ključno za uspjeh pokreta za građanska prava a naglašavaju i kako postoji transkript razgovora između LBJ-a i Kinga o tome kako američki crnci trebaju pronaći grad u kojem je stanje najgore što može biti, s najzatucanijim službenicima u zemlji i tamo zauzeti stav i poslati poruku onom "običnom" američkom narodu koji svaki dan zasijava polja i hrani stoku, kako bi se i njih osvijestilo o tome da SAD tlači i zlostavlja vlastite građene izdajući tako ideale koje bi, barem u okolnostima Hladnog rata, trebala predstavljati.
Iako se te prigovore redateljici može donekle prihvatiti ne bih se složio da je prikaz Lydona Johnsona jednoobrazan a još manje da je on nekakav antagonist Kingu. Antagonista ima sasvim dovoljno. Promašaj je jedino karakterizacija Johnsona kao čovjeka bez jasnoga stava pogotovo ako se zna da ga je i Kennedy za života proglašavao "tvrdoglavim, starim gadom" i otvoreno kritizirao njegovu nepopustljivost. Tom Wilkinson je odigrao zanimljiv prikaz američkog predsjednika koji je, tako barem tvrde svjedoci, zaista bio rastrgan između onoga što se događalo u zemlji i onoga što se odvijalo u Vijetnamu 1965. godine. Teret istodobnog vođenja domaće i strane politike rijetko je kad bio teži nego u šezdesetima i početku sedamdesetih kad su sve slabosti "američkog sna" počele izlaziti na vidjelo. To je na koncu period omeđen Kennedyjevim ubojstvom i aferom Watergate. "Selma" se odvija između svega toga. Značaj onog što je prikazano u filmu veći je od donekle promašenih karakterizacija. Dobro je što je i King prikazan kao čovjek s manama i što je pokazano kako ni oko događanja u Selmi nisu svi protagonisti bili jedinstveni. King je prikazan kao čovjek koji teško balansira između privatnog i poslovnog, a Carmen Ejogo odigrala je vrlo iznijansiranu ulogu kao Coretta Scott King. 1965. MLK jako dobro prepoznaje političku situaciju i trenutak za djelovanje. Administraciji treba skrenuti pažnju s vanjske politike, treba ih natjerati da pogledaju prema unutra kako ne bi opet odgađali ravnopravnost svih građana do neke druge, povoljnije prilike. Jedini način da se to postigne, kaže King u objašnjavanju kritičarima iz redova studentske organizacije, jest da budu na naslovnicama novina i na televiziji svaki Božji dan sve dok javnost i narod ne pritisnu Johnsona do te mjere da mora reagirati. Takvo što zahtijeva dramu, zahtijeva konflikt a da bi se taj konflikt dogodio potrebno je pronaći najzaostalije i najzatucanije protivnike koji neće prezati ni od čega kako bi zaštitili postojeće stanje stvari.
Selma u Alabami pokazala se idealnom lokacijom. U trenutku kad fokus priče prelazi s Kinga na pokret za građanska prava u širem smislu primjećujemo prave protivnike u priči, prave antagoniste kraj kojih Lyndon Johnson u toj ulozi zbilja nije potreban. Jedan je Jim Clark (Stan Houston), šerif u Selmi, čovjek koji bi "da mu dođu Elvis i Isus zajedno i kažu da bude bolji prema crncima obojicu bacio u zatvor radi remećenja javnog redda i mira", a drugi je guverner George Wallace (Tim Roth) koji smatra kako poredak stvari koji postoji od pamtivijeka ne treba mijenjati jer je sasvim lijepo funkcionirao dosad. Obojica će biti pravi oponenti pokretu za građanska prava i do kraja će oponirati onome što crnci SAD-a zaista žele - pravu glasa. Upravo u njihovoj režiji odviti će se i neke od najpotresnijih scena u filmu, ubojstvo Jimmieja Lee Jacksona i "krvava nedjelja" na Pettus mostu. Upravo u tim konfliktnim scenama dokumentarističko umijeće Ave DuVernay dolazi do punog izražaja a cijeli je dojam još pojačan naracijom originalnog članka iz New York Timesa koji je uslijedio jutro nakon događaja. "Ne znam kako predsjednik Johnson može poslati vojnike u Vijetnam, ali ih ne može poslati u Selmu da zaštiti svoje građane.", pitanje je koje postavlja John Lewis nakon događaja. Kritika službene američke politike je izrazito snažna u filmu iako mu se može zamjeriti što ostavlja dojam kako je bitka s usvajanjem Zakona o pravu glasa završila.
Jedan od kritiziranijih momenata u filmu je i uloga Oprah Winfrey koja ga je i producirala. Iako je u pojedinim trenucima iskorištena za preveliku patetiku u ovom filmu je odigrala možda i najbolju ulogu u posljednje vrijeme. Posebno je zanimljiv detalj na početku filma kad citira američki Ustav službeniku koji ga svjesno krši. "Selma" je puna takvih opreka. Navikli smo da se oni najzaostaliji pozivaju na nazadne interpretacije Biblije i nepromjenjivost tradicije i "Selma" postaje još zanimljiviji i bolji film kad ju se sagleda u ključu u kojem američke crnce zaista može zamijeniti bilo koja manjina kojoj su uskraćena prava. Retorika je manje-više ista, argumentacija zastrašujuće slična. Personifikacijom takvih stavova, u filmu, a kroz lik s neograničenom moći u sigurnosnom smislu, možemo smatrati J. Edgara Hoovera. Najočitija pogreška u odabiru glumca u odnosu na povijesnu ličnost je svakako Dylan Baker koji, bez obzira što je dobro odglumio ljigavog i beskrupuloznog direktora FBI-ja, ipak fizički ne odgovara toj ulozi.
Bez obzira što filmu znamo ishod kroz poznati Johnsonov govor "Mi ćemo prevladati", zanimljivo je promatrati kako je jedna potlačena manjina izašla kao pobjednik nad zatucanim okruženjem. Marš od Selme do Montgomeryja ostaje bitnom stepenicom u povijesti pokreta za građanska prava i jedan od zanimljivih poučaka svima koji se na bilo koji način bave aktivizmom. Iskorištavanje povoljne klime i prepoznavanje načina djelovanja ključni su za ostvarenje cilja. Sve je to jako dobro prikazala Ava DuVernay. Možemo žaliti što nije smjela iskoristiti stvarne govore dr. Kinga iako se to ne osjeti na dinamici i tečnosti filma. Govori su vrlo dobro prilagođeni radnji i niti u jednom trenutku ne odskaču od onih koji su stvarno izrečeni. Na stvarne govore prava polaže Steven Spielberg koji navodno priprema "od kolijevke pa do groba" priču o Martinu Lutheru Kingu a poučeni njegovim nedavnim filmovima i količinom patosa u njima mislim da ćemo stvarnu vrijednost "Selme" vidjeti tek u usporedbi. "Selma" je naime uspjela svesti patetiku na minimum. Zbog toga je ispala jako zanimljiv film koji je dosta toga ostavio u nijansama, a da nije kompromitirao poantu. Hoće li to uspjeti i Spielberg tek ćemo vidjeti. Ono što mogu sa sigurnošću reći: "Selma" je ljestvicu postavila jako visoko.
Ocjena: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.