"Crno-bijeli svijet" je zatvorio krug. Ploča je odsvirala. Žungul u
prvoj epizodi dočekuje Kipa na kolodvoru, a Kipo ga u zadnjoj ispraća.
Vojska će u drugoj sezoni (ako je bude) ponovno biti značajan dio priče.
Nadam se i bolje odrađen. Čini mi se da
su kritičari serije, kao i scenografi i kostimografi, zaboravili da je
ovo serija u kojoj osamdesete tek počinju. Bilo bi zanimljivije da smo
vidjeli više detalja iz sedamdesetih, ovako nam pomalo nametane
osamdesete djeluju kao uljez u inače zabavnoj i gledljivoj
priči. Čitajući reakcije došlo mi je da kažem: "Ljudi, smirite
strasti! Osamdesete u "Crno-bijelom svijetu" tek počinju." Ljudi su osjetljivi na razdoblje s kojim se poistovjećuju, osjetljivi su
na greške u povijesnim periodima jednostavno zato što jednom
napravljeno djelo traži stalnu evaluaciju kroz očekivanja onih koji
gledaju. U osnovi, zavisno od toga jeste li od "Crno-bijelog svijeta"
očekivali nepretencioznu zabavu s evociranjem nostalgičnih momenata
novovalnog vremena ili vjeran dokument istog varirat će i konačna ocjena
sezone. Završna etapa "Crno-bijelog" svijeta je iza nas. Osamdeseta također. Nisam se pokazao kao loš prognozer. U zadnjem smo dijelu vidjeli jedan od najavljena dva ključna događaja godine, Žac je razvio ljubav primjerenu vlastitoj dobi, Una je ostvarila dio svojih želja a Kipo je i dalje izgubljeno dijete u koži odraslog čovjeka. Cijeli se treći tjedan, zapravo, doimao kao B strana koja najavljuje u što se "ploča" može razviti ako dobije šansu za odlazak u drugu sezonu.
Odmah ću reći kako se u seriji osjetio nedostatak odnosa između Marine i Kipa što se moglo i pretpostaviti prošlotjednim odvođenjem tog odnosa u (ipak nepotrebne) sapuničarske sfere. Konstatacija koja je stajala u prethodna dva teksta o tome kako njih dvoje vuku dinamiku serije u trećem se tjednu prebacila na Karla Maloču. Najsimpatičniji lik u seriji i veliki talent još je jednom pokazao kako mu leže uloge tinejdžera ljutih na cijeli svijet a njegova nova odabranica Lada (Lucia Stefania Glavich Mandarić) prisilila je dječarca da zakorači u svijet zrelosti. Stoji kritika kako serija bolje funkcionira u dijelu koncentriranom na mlađe likove, dok se oni stariji bore uloviti tempo. Anica Dobra je sjajna glumica ali njenom liku u trećem tjednu ne bi škodilo malo realnosti i dinamike s obzirom na nastavak kihotovske borbe njenog muža. Valjda su scenaristi toliko zaglibili u tipizaciju njenog lika plavuše u oblacima da oni sitni momenti kad slijedi Unu zbog Šilje dođu njenom liku kao dobrodošao dodir sa stvarnošću. Doduše i u ovom tjednu smo imali hvalevrijedan moment susreta s Uninim ocem koji je mogao (i trebao) biti puno bolje iskorišten. Jako je dobro što je najočitija kritika komunističkog društva došla iz usta čovjeka srpske nacionalnosti kako bi se pokazalo netočnim uvriježeno mišljenje da su naši susjedi bili u svemu protežirani i zadovoljni Jugoslavijom. Odnos Une i njena biološkog oca nije dorađen do kraja i ta je nit priče ostala otvorena, a nakon nje se Jagoda opet vratila ulozi ženice koja ne pita previše sve dok njeni oblaci ostaju netaknuti. Za glumačku snagu kakvu ima Anica Dobra, ali i za seriju u cjelini, to je zbilja šteta. Pretpostavljam da ćemo rasplet priče oko Unina oca (Zoran Cvijanović) vidjeti u narednoj sezoni ako do nje dođe.
Bilo je komentara kako se po prvih dvadesetak minuta serije mogla procijeniti njena kvaliteta, Štulić ju je recimo procijenio po foršpanu, ali i po devizi "ništa ne može biti vjeran dokument zagrebačkih osamdesetih ako ja nisam tamo". S tim sam se sklon složiti ali onda je trebao dopustiti korištenje barem svojih pjesama u seriji. Nakon pogledane prve sezone "Crno-bijelog svijeta" mislim da bismo trebali spustiti te previsoko podignute ljestvice. U "Dugoj mračnoj noći" partizani su nosili kravate, u "Poldarku" (novoj povijesnoj seriji BBC-ja) prozori zgrada u ranom novom vijeku imaju PVC stolariju, a u "Crno-bijelom svijetu" Kipo ima zulufe u vojsci. Greške se događaju, ali čini se da ih ima više iz objektivnih nego iz neobjektivnih razloga. More pozitivnih komentara i ljudi koji cijene tu ugodnu lepršavost na ekranima nacionalne televizije konačno daju za pravo autorima serije u tvrdnji kako je CBS nešto što nam je itekako trebalo. Ukoliko nastave seriju nadam se da će tvorci izvući pouke iz dosad učinjenog, ali i konačno se jasnije žanrovski opredijeliti kako bismo izbjegli situacije u kojima se previše toga nastoji reći na nekoliko različitih načina od kojih nijedan nije dovoljno jasan.
Bitan dio ovotjednih događanja u "Crno-bijelom svijetu" dva su zrela muškarca. Dominikova je tajna napokon otkrivena, a Jura je nastavio u skladu s pankerskom filozofijom mijenjati svijet. Baš sam ovih dana pisao recenziju "velike ružičaste knjige" (monografije "Clasha") i ono što upada u oči je baš duh koji je "Crno-bijeli svijet" uspio uhvatiti. Bunt generacije koji se što događa, što se tek ima dogoditi. Ovdje smo bunt mogli vidjeti na čak dvije razine: mladenačka u redakciji studentskog lista (koja je možda i počela iz hira ali je prilično ozbiljna) i ona zrela u Jurinoj firmi. Jura je nastavio karakternu evoluciju do kraja se sukobivši s drugom Burićem i uvjerivši nas tako kako namjerno upropaštavanje uspješnih tvrtki nije posebnost tranzicijskih društava dok se Dominik borio sa svojom tajnom i načinom na koji ju priopćiti Kseniji. Dunja je blistala kao dobronamjerna susjeda što prilično iritantnom i umjetnom liku Ksenije daje ravnotežu. Otokar Levaj je odigrao svoju tipsku ulogu lika koji je sve aspekte tog dijela razriješio i postavio na svoje mjesto a možemo pretpostaviti da će kao deda Rudi bitnu ulogu imati i u drugoj sezoni. Osobno, žao mi je što Dominikova tajna nije imala veze s političkom emigracijom no pretpostavljam da bi to bilo previše prozirno. Doduše, da je tako, vjerojatno bi kritike ljudi koji seriji zamjeraju preveliko romansiranje Jugoslavije bile tiše.
Ne mogu se oteti dojmu kako je prva sezona "Crno-bijelog svijeta" sve samo ne crno-bijela. Nakon završetka u ustima mi je ostao okus dobre demo snimke (poput one Uninog benda) ili B strane ploče koja ima perspektivu da zavlada top ljestvicama. Najbolji su bendovi kretali iz garaža, ali CBS-u se odriče pravo da svoje demo-snimke dotjera u ploču koja prijeti redefinirati hrvatsku produkcijsku scenu. Ne znam, ne čini mi se pošteno. Sjećam se "Smiješne strane povijesti" u kojoj se na špiljski crtež popišao i prvi kritičar. U toj briljantnoj parodiji kritike postavlja se i pitanje za sve nas, imamo li dovoljno hrabrosti da cijenimo nečiji rad i trud ili ne naprosto lakše i komotnije sve popljuvati? Ne bježim od toga da CBS ima propusta ali i takav spada među najkvalitetnije serije koje smo snimili od samostalnosti. Postoji konstruktivna i nerezonska kritka, a dosta ljudi je na temu serije reklo kako im predstavlja osvježenje u inače prilično neinteligentnoj i neinventivnoj domaćoj TV produkciji. "Crno-bijeli svijet" nije savršen ali je korak u pravom smjeru. Potencijal postoji, propusti se daju ispraviti a pojedinci nikad neće biti zadovoljni bez obzira govrimo li o pet, dvadeset ili sto i osamdeset minuta. U sveopćem sivilu i apatiji CBS je dobro došao. HRT je digao glavu iznad vode, navijam da nastavi u istom smjeru.
Autorima čestitam na hvalevrijednom pokušaju. Nek ne posustanu i nek cijelom projektu dekade daju šansu. Kritike treba prihvatiti, nisu sve zlonamjerne. Likovi su "kupili" dosta ljudi kroz ovaj period, a kad se stišaju trube o tih milijun kuna po epizodi i kad se shvati kako je za ovakvu produkciju to razmjerno mali novac onda pothvat snimanja ovakve serije još više dobija na težini. Za drugu sezonu želim nastavak priče, manje grešaka (iako su mi neke čak simpatične), manje ukalupljenih likova i klišeja te puno smijeha i dobre glazbe. Ocjena serije je sve u svemu solidna, pogotvo stoga što baš ni nema ničega sličnog u našoj produkciji s čim bi se dala usporediti. To, doduše, više govori o nama.
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.