RECENZIJA: "Leftovers / Preostali" (2014. - ?) - Mogu li se ljudi baš svemu prilagoditi? - MovieLand

Kako reagirati kad nestane 2% svjetske populacije. „Preostali“, popularna serija prema romanu Toma Perotte, bavi se upravo tom problematikom. Jednako kao i roman ne bavi se sudbinom nestalih i ne odgovara na pitanje što se s njima dogodilo. Kako i naslov govori, bavi se onima što su ostali. Reakcije na takav događaj, koji u viđenju mnogih graniči s opisom Sudnjeg dana, raznolike su i neočekivane. Poplava kultova, vjerskih tumačenja, anarhističnih grupacija i terorizma. Sve ustrojeno po principu „baš nas briga za sve, svijet ionako propada“. Je li to baš tako nevjerojatno? Je li izbor u kojem se najveća misterija serije ne objašnjava pogrešan? Mogu li sudbine onih što su „Preostali“ biti dovoljno zanimljive? Odgovor na ta pitanja je ustvari jednostavan. Treba se samo sjetiti da Damon Lindelof, autor serije, voli baš takve priče.

Poučen iskustvom „Izgubljenih“, ranije Lindelofove serije, od „Preostalih“ sam imao velika očekivanja. Kad je serija krenula sve je obećavalo. HBO, Lindelof, Perotta, glumačka postava. Onda sam, nakon pet ili šest epizoda prve sezone, prestao gledati. Nije tome kumovao nikakav poseban razlog, dogodila se najezda drugih naslova, a ovo mi je izgledalo samo solidno. Naslov kojem ću se možda vratiti, ali i koji je ubrzano padao na listi prioriteta. Ljeto je, međutim, vrijeme za nadoknade. Vratio sam se tako „Preostalima“, ponukan i pozitivnim komentarima u Movieland grupi na Facebooku. U seriji se, očito, počelo nešto događati. Na tom primjeru vidjela se i svrha komunikacije ljubitelja serija i filmova. Vrijedi poslušati mišljenja, a nekad i dati drugu šansu.

U priču nas autori uvode, kao i u knjizi, u mjestašcu Mapleton. To mjesto nije ni po čemu različito od sličnih malih, američkih mjesta. Odlazak je glavna tema serije. Nestalo je 2 % svjetske populacije. „Preostali“ se moraju nositi s time. Svaki gubitak je težak, neobjašnjen i bezrazložan gubitak je najteži. Protagonist serije je Kevin Garvey (Justin Theroux), šef policije u Mapletonu. Kod njega je možda više nego igdje drugdje važan naziv „organi reda“ za pripadnike policije. Jer, nakon Odlaska ljudi traže upravo to. Red. Koliko je očuvanje reda i mira moguće u svijetu u kojem ljudi neobjašnjivo nestaju? Zbilja, već na početku serije čini se da je pred Kevinom Sizifov posao. Justin Theroux je tijekom prve sezone varirao u izvedbi. Kao da se još tražio i on i njegov lik. Najbolje epizode, kako to već poslovično biva s HBO produkcijom, ostavio je za kraj sezone. No, onih prvih pet, šest zbilja je trebalo preživjeti.

Garvey ima dvoje djece i ženu. Jill (Margaret Qualley), njegova kćer, je tinejdžerka koja ne zna što bi sa sobom. No, njenoj adolescenciji svakako ne pomaže to što njeno raspoloženje dijeli i ostatak svijeta. Tinejdžeri po svojoj prirodi svuda traže uzore. U svijetu nakon ovako velikog incidenta, uzora baš i nema. Barem ne pozitivnih. Uzor bi joj svakako trebala biti majka, no Laurie (Amy Brenneman) se pridružila kultu čija je glavna misija upozoriti ljude da nastavak života nakon Odlaska nije toliko lagan kao što misle. Život je ionako kratak i besmislen, prema tome nema ga se zašto čuvati i trošiti na besmislene stvari. Sve što imamo, sve što mislimo da je važno, može nestati u trenutku. Upravo je pojava kultova nešto gdje Lindelof briljira. U seriji ih vidimo nekoliko, a sve se objašnjava nepresušnom ljudskom potrebom za razlogom i(li) utjehom. Nažalost, kako to obično biva, ta potreba plodno je tlo za manipulacije. Upravo će se Tom (Chris Zylka), Kevinov sin, naći u mreži između stvarnosti, kulta i opsjednutosti. Izlaz iz te mreže, međutim, bit će u potpunosti neočekivan. Kao što vidite, s takvom obitelji, Kevinu Garveyju nije lako niti živjeti vlastitu svakodnevnicu, a kamoli još usto sve skupa biti i šef policije.

Od važnijih likova vrijedi istaknuti Noru Durst (Carrie Coon) i njenog brata Matta (Christopher Eccleston). Nora je u Odlasku izgubila čitavu obitelj, a Matt je kao lokalni svećenik Odlazak doživio kao priliku za preispitivanje vlastite vjere. Ima li vjera, barem onakva kakvu poznajemo, smisla u svijetu u kojem se neprirodno i neobjašnjivo zaista događa? Funkcionira li ona kao odličan mehanizam samozavaravanja dok je sve normalno, da bi u trenutku kad se stvari biblijskih proporcija počnu zaista događati postala suvišnom, smiješnom? Sve su to pitanja koja postavljaju „Preostali“. Pogađate, pitanja na koja nije lako odgovoriti.

Upravo iz tog razloga posebna je pažnja dana liku Meg Abbot (Liv Tyler). Osim što je, u svakom slučaju, glumica s najviše zvjezdane prašine od glumačke postave „Preostalih“, uloga njenog lika nije previše jasna u prvoj sezoni. Meg Abbot ulazi u kult nakon što joj život prestaje imati smisla, ali njen je ulazak u kult više proračunat i smišljen nego što proizlazi iz potrebe ili očaja. Iako je već na početku jasno da je zvjezdani potencijal Liv Tyler toliki da je nemoguće da bude samo neki nebitan, sporedni lik njenu ulogu ne saznajemo do kraja sve negdje do pred kraj prve, da bi ju do kraja definirali tek u sljedećoj sezoni.

Druga sezona „Preostalih“ sigurno spada u red najboljih TV proizvoda lanjske godine. Sigurno u jednu od najboljih sezona u posljednje vrijeme. U drugoj sezoni susrećemo iste likove i iste dileme, ali je priča puno povezanija, misterija konkretnija, a likovi pomaknuti iz svojih dotadašnjih životnih prostora. U drugoj sezoni „Preostali“ više podsjećaju na kultni i nažalost nikad dovršeni HBO-ov „Cirkus“ nego na same sebe. Ustvari, rekao bih da je druga sezona dodala atmosferu i misteriju „Cirkusa“ na sve ono što je u prvoj sezoni bilo dobro. Ono loše je eliminirano silnim promjenama u scenografiji i atmosferi serije.

Baš zbog toga nemoguće je jednostavno ocijeniti „Preostale“. Prva sezona negdje je između prosjeka i solidnog, dok je druga odlična. Treća će, prema HBO-ovim najavama, biti i posljednja. O njoj će, čini mi se, ovisiti konačna ocjena. Zasad, možemo ustvrditi tendenciju rasta. Kvaliteta „Preostalih“ izašla je na vidjelo. Malo je serija koje se toliko drastično poprave iz sezone u sezonu. Ako ni zbog čega, zbog toga svakako pogledajte seriju. Meni je izrazito drago što sam joj se vratio.