RECENZIJA - "I Saw The Devil / Vidio sam vraga" koji čuči u nama (2010.) - MovieLand

REDATELJ: Jee-woon Kim
SCENARIJ: Hoon-jung Park
ŽANR: Krimić, Triler, Horor
GLAVNE ULOGE: Byung-hun Lee, Min-sik Choi, In-seo Kim
GODINA: 2010.
DRŽAVA: Južna Koreja
TRAJANJE: 141 minuta

Azijska kinematografija posljednih desetak godina prolazi kroz renesansu. Gotovo je nevjerojatno koliko iznimno kvalitetnih filmova je snimljeno u zadnjih 10-15 godina na prostoru Azije. Jedni od najuspješnijih filmova sa tih, nama dalekih prostora su južnokorejski, a južnokorejska kinematografija je postala najpoznatija po krimi trilerima i filmovima osvete. „I Saw The Devil“ je kombinacija upravo ta dva žanra. Kao jedan od najistaknutijih kultnih krimi trilera uvijek se spominje Fincherov "Se7en", ali usudit ću se reći da niti jedan američki film ne može postići u filmu ono što mogu fenomenalni Južnokorejci. Imao sam iznimno velika očekivanja od „I SawThe Devil“, a ona su ispunjena, nadmašena i probila su ljestvicu očekivanja.

I prije početka gledanja filma, sami naslov budi u nama jednu dozu nemira i intrige. Suprotno tom početnom osjećaju, film započinje iznimno mirno. U jednoj snježnoj noći mlada prelijepa djevojka mora stati pokraj autoceste jer joj se probušila guma. Nimalo ljuta i sa velikim osmijehom na licu čeka vučnu službu i pritom razgovara mobitelom sa svojim novopečenim zaručnikom. Ako pažljivije gledate, sigurno ćete primijetiti njezin bijelo-rozi mobitel te volan auta koji je obučen u ono čupavo nešto. Dok u razgovoru sa svojim najdražim razmjenjuje puse i nježne riječi, skoro sam pomislio da sam slučajno pokrenuo pogrešan film, neku laganu romantičnu komediju umjesto krimi trilera koji bi trebao biti iznimno brutalan. A onda slijedi pravi šok. Stranac autom staje kraj mlade djevojke kako bi joj ponudio pomoć, a nakon što ga ona odbije, stvari će krenuti po zlu... Već sigurno pretpostavljate - završiti će razbijene glave, a kraj auta će ostati tragovi u snijegu prepuni krvi. Igrom sudbine ubojica će se naći u velikim problemima nakon što za njim krene zaručnik ubijene djevojke koji je ujedno i specijalni agent. Odabrana je poprilično neobična glazbena podloga, ali ona odlično funkcionira i njezin glavni cilj je da nas odvuče od onih mračnih i mučnih događanja na ekranu.

Tema filma nije baš zahvalna jer je već viđena toliko puta, ali način na koji je film napisan i režiran je pravo remek djelo. Kako i ne bi bio kad je redatelj Jee-woon Kim koji je poznat po filmovima „A Tale of TwoSisters“, „The Good, The Bad, The Weird“ i „A Bittersweet Life“. Scenarij za film je napisao tada gotovo nepoznati Hoon-jung Park koji je nedavno napisao i režirao odličan krimić Sin-se-gae, a zvijezde glumačke postave su legendarni Min-sik Choi (Oldeuboi) i Byung-hun Lee. Vrlo često u filmu možemo vidjeti njihove ekspresije lica koja govore puno više od bilo kojih riječi.

Iznimno me fascinirao slijed događaja u filmu. Već u 10. minuti imamo ubojstvo i znamo tko je ubojica. U 15. minuti kreće lov specijalnog agenta na serijskog ubojicu, a nakon 45. minute filma lov završava i ubojica pada u ruke agenta. Ovdje bi većina američkih filmova završila, ali tu ne staje prava osveta. Nakon prvog susreta ubojice i osvetnika, možemo gledati još dobrih sat i pol borbu dvije razjarene zvijeri koje ne susprežu pred ničim. Njihova borba izgleda poput borbe dvojice boksača „teškaša“ koji grogirani teturaju ringom u 12. rundi. Predaja ne dolazi u obzir čak niti nakon nekoliko „knock-downa“, a smrtonosni udarci i opasnosti prijete sa svih strana.

Min-sik Choi glumi sadističkog serijskog ubojicu koji ne bira svoje žrtve. Ubija prvo što mu padne pod ruku. On je osoba isfrustrirana cijelim svijetom i samim sobom. Hladnokrvni ubojica koji nema niti trunke milosti, grižnje savjesti niti samokontrole. Odavno je napustio svoju obitelj tako da su mu osjećaji potpuna nepoznanica. On je ubojica koji se ne boji ničega i koji nema što izgubiti. Nikad dosad nije odgovarao za svoje zločine što ga čini još više moćnim i samouvjerenim u svojoj ludosti i poremećenosti. Od početka do kraja filma je isti: divlji, brutalan, nasilan i vjerodostojan sam sebi. Min-sik Choi je odigrao ulogu iznimno uvjerljivo i gotovo sam siguran da nitko ne bi mogao parirati njegovoj genijalnosti.

Lovi ga Byung-hun Lee, naizgled mirni specijalni agent koji se ne može pomiriti sa činjenicom da mu je ubijena zaručnica. Nakon što krene u potjeru za ubojicom, pripremit će osvetu na jedan zastrašujuć i nesvakidašnji način. Iako je Min-sik Choi odigrao ulogu ubojice savršeno, Byung-hun Lee ne zaostaje niti malo za njim. Dapače, prati ga u stopu iako je imao iznimno tešku i nezahvalnu ulogu. U početku je bio normalan obiteljski čovjek, a na kraju filma je završio gotovo isti kao Min-sik Choi - monstrum, sadist i ubojica. Nakon smrti zaručnice i njihovog nerođenog djeteta, u njemu se budi vrag i postaje iznimno okrutan i bezosjećajan. Jedini cilj mu je osveta kakvu ni sam vrag ne bi mogao smisliti! Što je potrebno da se normalnom čovjeku pomrači um i da postane ubojica? Što je potrebno da čovjek koji ludi čudovište i sam postane čudovište? Možda da vidi vraga koji čuči negdje duboko u njemu? Prisjetio sam se Jokerove izjave koju je rekao preminuli Heath Ledger.

„Ludilo je poput gravitacije, samo ga treba malo pogurnuti.“

„I Saw The Devil“ je film koji definitivno nije za svakog. Radi se o iznimno brutalnom osvetničkom trileru gdje se redatelj ne libi prikazati dekapitaciju udova i glave uz pokoju „torture porn“ scenu. Ovo je film za koji treba imati želudac jer krv pršti na sve strane, a možemo čak vidjeti i kanibala dok jede ljudsko meso. Odličan glumački tandem uz vrhunsku režiju i scenarij glavni su aduti filma. Ukoliko se odvažite pogledati „I Saw The Devil“ budite sigurni da ćete tijekom filma osjetiti gađenje, prijezir, zgražanje, ali i sažaljenje, bol i tugu.

OCJENA 9/10