DANČI BIRA: "Theeb" (2014.) je dječak koji ispraća jedan, a dočekuje drugi svijet.


"Theeb" je ustvari arapski vestern. To bi mu trebalo biti preporuka samo po sebi. Nespojivi spoj koji izvanredno funkcionira. Redateljski debi Naji Abu-Nowara fantastično je režiran filmski ep koji na nekoliko razina spaja različite svjetove. Theeb, što na arapskom znači vuk, dječak je koji odrasta u beduinskoj zajednici za vrijeme Prvog svjetskog rata. Vodiči kroz pustinju, ljudi koji su vodili ljude na hodočašće u Meku, dolaskom željeznice postaju zastarjeli i ljudi u njegovoj zajednici sve nemirnije gledaju kako njihov način života odlazi u povijest. Njihovi principi postaju nevažni, njihov način života ugrožen. No, oni i dalje od njega ne odstupaju. Theeb je premali da shvati svu tu promjenu oko njega, no s njom postaje izravno suočen kad u njihovu zajednicu dođe britanski časnik. Zakoni beduinske gostoljubivosti zahtjevaju od njih da ga prime i da mu pomognu. Kad Hussein, Theebov brat, ode otpratiti časnika do otomanskih opskrbnih linija, Theeb će ga slijediti a ono što će na tom putu doživjeti prisilit će ga da brzo odraste i shvati da će u svijetu koji se mijenja opstati samo oni koji su se sposobni - prilagoditi. 


Upotrijebio sam pri opisu ovog fantastičnog filma sintagmu arapski vestern. Nekoliko me razloga navelo na tu usporedbu. Glazba i kamera su usklađene do savršenstva, a scene u kojima Theeb i Hussein dolaze u konflikt s otomanskim plaćenicima izvedene su s neskrivenim uzorom na Leoneove špageti vesterne. Theeb prolazi evoluciju kroz film. Na početku filma nije sposoban ubiti, ne može podići nož na kozu koja bi mu trebala poslužiti za večeru, a do kraja filma držat će pištolj uperen u ljudsko biće a mi ćemo se zajedno s njim pitati hoće li biti u stanju povući okidač. Baš taj proces Theebove prilagodbe na okolnosti oko njega povlače pitanje postaje li kroz film on više ljudsko ili životinjsko biće. Theeb, kako rekoh, na arapski znači vuk. Razvija li se dječak u vuka ili je vuk, metaforički rečeno, pojeo dječaka? Nisam siguran, ali ta transformacija prikuje za ekran i dok se DVD približava kraju "Theeb" postaje film koji ne napušta nakon što se pogleda. Razmišljao sam o tom dječaku u nemogućim uvjetima, dok u pustinji hoda uz prugu sa svojom devom u uznemirujućem sukobu starog i novog. Vlak i deva usporedno stvaraju svijet Bliskog istoka u kojem će baš Theeb biti prisiljen zadržati odlike vuka kako bi preživio. Onaj dječak s početka priče, onaj isti kojem je bio problem zaklati kozu je, čini se tu zauvijek izgubljen. 


Naji Abu-Nowar režirao je film tako da i kamera preuzima funkciju naratora. Njegove akcijske scene smjenjuju se s pejzažima pustinje, naglašava se značaj vode u okruženju u kojem je vrijednija od zlata a pojedine su scene iznimno psihološki zahtjevne. Hussein i Theeb su povezani, a nakon sukoba s plaćenicima nužno dolazi do dramskog zapleta u kojem dotad podređenu funkciju lika o kojem se brine, koji je ipak donekle zaštićen prvo beduinskim kampom, a onda i starijim bratom mijenja funkcija lika koji se brine o onom s kojim je u prvi mah u sukobu. Dječak i plaćenik u toku filma mijenjaju uloge. Prvo su na suprostavljenim stranama, a onda ovise jedan o drugom. Vrlo brzo će obojica shvatiti kako jedan bez drugog neće preživjeti. U surovom svijetu arapskog Prvog svjetskog rata hoće li to biti dovoljno? Postoje li još u njemu principi ili je njih zamijenio onaj prvi i osnovni - princip preživljavanja? 


"Theeb" je bio jordanski kandidat za "Oscara". Rekao bih da je šteta što nije i nominiran iako je dosta odličnih filmova neameričke produkcije ispalo prije nominacije ("Zimsko spavanje" i "Dva dana, jednu noć" prije svih) u kategoriji stranog filma. "Theeb" je netipičan film. Umjetnički nastrojen arapski vestern, ali istodobno i priča o odrastanju. Svim nagradama usprkos, "Theeb" je film koji se ne zaboravlja. Iako je na trenutke primjetno da se redatelj gubi između art filma i klasične priče o odrastanju (ipak mu je ovo redateljski debi) njegov će rad biti zanimljivo dalje pratiti. "Theeb" je jedan od najsnažnijih redateljskih debija u posljednje vrijeme i film za preporuku svakom filmofilu željnom spoja vizualne umjetnosti i tradicionalne poetike u novom okruženju. Stara latinska poslovica kaže da je "čovjek čovjeku vuk". Malo koji film to pokazuje bolje od ovog. 


Ocjena: 9/10
IMDB

Ocjena čitatelja:


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.