RECENZIJA: Vratio se "The Man From U.N.C.L.E. / Čovjek iz U.N.C.L.E." (2015.)



Napoleon Solo i Illya Kuryakin su se vratili! Davnih 60-ih godina prošlog stoljeća snimljena je serija "The Man From U.N.C.L.E." u kojoj su glavne uloge imali David McCallum i Robert Vaughn, nama poznatiji po ulozi Alberta Strollera u tv seriji "Hustle". Njega je zapao Napoleon Solo. S druge strane je bio David McCallum kao Illya Kuryakin. Mislim da McCalluma ne treba posebno predstavljati s obzirom da ga već skoro deset godina možete gledati kao Dr. Duckya Mallarda u "NCIS-u". Pogledao sam svih 105 epizoda u vrlo kratkom vremenskom roku i nisam bio oduševljen ali nisam bio ni pretjerano razočaran. Nisam mislio da će se snimati nešto prema istoj ali u zadnje vrijeme je sve popularnije oživljavati neke stare priče. Očekujem još puno prerada i nastavaka nekih kultnih serija, nanjušili su producenti prostor za zaradu temeljen na staroj slavi. Prošla je "karenca" za neke old school uratke i sada se slobodno ponovno dira i eksploatira njihov kultni status. Prepoznao je to i Guy Ritchie te oživio Napoleona Sola i Illyu Kuryakina.


Kada uz vaše ime stoji opus koji se sastoji od imena poput "Lock, Stock and Two Smoking Barrels", "Snatch" i "RocknRolla" onda vas nije potrebno predstavljati. Ima Ritchie i manje uspješnih uradaka ali i onih podcijenjenih (Sherlock) koji možda nisu u rangu ova tri navedena ali su svakako vrlo dobri filmovi. Ritchie je ulogu Napoleona Sola dodijelio Henryu Cavillu a Kuryakina je utjelovio Armie Hammer. Velik teret je stavio na leđa dvojice relativno neiskusnih glumaca. Istina, imaju desetke uloga iza sebe ali uloge u ovom filmu imaju posebnu težinu, koliko god one ozbiljno-neozbiljne bile. Nije lako nastaviti gdje su stali Vaughn i McCallum ali na sreću dvojice glumaca ovaj film to nije ni želio. Posuđeni su likovi, dodani su mladi glumci te doza humora i dobili smo jedno sasvim solidno ostvarenje. Po kvaliteti ništa slabije prošlogodišnjeg "Kingsman: The Secret Service". Špijunaža puna zapleta sa tipičnim Ritchiejevskim humorom možda djeluje kao marketinški posao eksploatacije stare slave ali je zapravo vrlo jednostavan projekt čija je osnovna namjena zabaviti gledatelja.



Kada u filmu uparite CIA i KGB agenta onda je prilično jasno da u taj naizgled "nespojivi spoj" možete ubaciti gotovo sve što poželite. Guy Ritchie je odlučio ubaciti Aliciu Vikander. Vikander ima iza sebe dosta uloga i rekao bih da je lani sa filmom "Testament of Youth" dokazala koliko vrijedi. Imala je i slabijih uloga ("Seventh Son" i "Son of a Gun") a ove ćemo ju godine gledati uz bok Redmayneu, prošlogodišnjem dobitniku Oscara, u biografskoj drami "The Danish Girl". Bez obzira na to što je igrala jednu beskrajno klišejiziranu ulogu, ženu u ljubavnom trokutu između dva čovjeka sa suprotnih strana, odigrala je vrlo dobro. Nije ovdje riječ o uobičajenom ljubavnom trokutu, strasti nisu izražene kao što to znaju biti već je fokus gotovo cijelo vrijeme na glavnoj temi. Ta odluka me kupila jer mislim da je već svima dosta tih ljubavnih zavrzlama koje se podrazumijevaju kao dio filma a zapravo štete dinamici filma. Kod akcijskih komedija je poželjno da se stvari odvijaju brzo ali isto tako je praksa imati zaplet na zapletu koji se onda sretno završava. Šteta što Ritchie nije odbacio i taj element. Siguran sam da bi film bio još bolji da je kraći za dvadesetak minuta ali i ovako se radi o kvalitetnoj zabavi.



Nećemo se zavaravati, ima ovdje i dosta nedostataka, kao što je scena u kojoj Kuryakin vidno iznerviran gnječi čašu viskija na tako neuvjerljiv način da se jednostavno morate nasmijati. Kao i scena u kojoj Solo jednim hicem iz pištolja pogađa gumu Kuryakinova auta u pokretu. Ali sve su to scene koje se može tolerirati kada se uzme u obzir o kakvom se filmu radi. Također je potrebno reći da osim Hugha Granta nitko u filmu ne govori svojim naglaskom što se baš i nije dalo primjetiti za vrijeme gledanja filma. Radnja je puno brža nego kod Sherlocka, scene borbe su također brže jer nema one "analize" kao kod Sherlocka koja nam pokazuje točno što će se dogoditi. Koliko god se radilo u prilično duhovitom prikazu špijunaže  ne mogu odoljeti a da ne kažem da nam je ovdje prezentiran pravi bondovski štih špijunaže kakav već dugo nismo vidjeli ni kod samog Bonda. Ono što je uvjet za to da biste uživali u filmu je da ga od starta ne uzimate preozbiljno već proživljavate kao ono što i jest - zabavna dvosatna vožnja.


       

Ocjena: 7/10

IMDB

Ocjena čitatelja:


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.