RECENZIJA - "Pan: Putovanje u Nigdjezemsku" (2015.) je nepotreban izlet u svijet kiča i kreativnog nereda


Kako objasniti činjenicu da u posljednje vrijeme sve češće gledamo razne 'prequele', 'rebootove' i 'remakeove'? Da li je to posljedica nedostatka novih ideja ili želja da se ožive stare ideje i predstave u novom ruhu koje omogućava moderna tehnologija? Teško je reći, ali vrijeme će pokazati. Običnom gledatelju nije lako povezati sve te silne nastavke, pogotovo ako nisu gledali njihove prethodnike. S "Pan: Putovanje u Nigdjezemsku" nema takvih problema jer je priča o Petru Panu poznata gotovo svima.

Petar Pan nije neka novost u filmu. Brojni redatelji su već prikazali priču koju je napisao J.M. Barrie prije više od stoljeća. Snimljeno je puno verzija Petra Pana, a najpoznatiji su Disneyev "Petar Pan" iz 1953., Spielbergov "Kapetan Kuka" i "Finding Neverland" s Johnnyjem Deppom u glavnoj ulozi.


Najnoviji nastavak o Petru Panu je 'prequel' koji prikazuje Panov raniji život,  dok još nije upoznao svoju vilu niti strašnog gusara kapetana Kuku. Mjesto radnje je London, u kojem vlada ratno stanje uslijed 2. Svjetskog rata. Dječak imena Pan (Levi Miller) biva ostavljen u košari ispred sirotišta i njegov život postaje u rukama nepoznatih teta koje brinu za ostavljenu djecu. Noću, dok druga djeca spavaju, Pan sanjajući bježi od stvarnosti i upušta se u svijet fantazija koji predstavlja neko bolje i ljepše mjesto. U Panovim snovima tete u sirotištu imaju sklopljen pakt s gusarom Crnobradim i dopuštaju njegovim gusarima da noću otimaju djecu i ukrcavaju ih na leteći gusarski brod s kojim ih prevoze u drugu dimenziju, svijet Neverland ili u prijevodu, Nigdjezemsku.


Ideja o bijegu iz ratnog okruženja u svijet fantazija nije nimalo originalna i vjerujem da će Vas, baš kao i mene, podsjetiti na del Torov fantastičan "Panov labirint". Ako idemo još dalje, odlazak u drugi svijet uz pomoć letećih 'naprava'  je još češća pojava, a prvi na pamet mi padaju crtići "Up" i nedavni "Mali princ" gdje glavni junaci lete u nepoznato. Pročitao sam zanimljiv komentar jednog gledatelja: "Pan je Mad Max za djecu." Neobična je to usporedba s jednim od najboljih filmova ove godine, ali određene sličnosti svakako postoje. Po dolasku Pana u Nigdjezemsku svjedočimo distopijskom svijetu u kojem djeca služe Crnobradom (Hugh Jackman). Vladar ih tjera da rade u rudnicima i iskopavaju vilinsku prašinu, a pritom moraju pjevati "Smells like teen spirit", Nirvanin hit s albuma Nevemind. Dosta zgodna ideja koja je istovremeno simpatična i smiješna. Nakon što Crnobradi otkrije da je Pan dječak iz proročanstva koji će ga svrgnuti s vlasti, neuspješno ga pokušava ubiti.  Pan, zajedno s prijateljem Jamesom Hookom (kapetan Kuka koji još ima obje ruke), bježi i pronalazi spas kod plemena Piccaninny čiji vođa je ratnica Tiger Lily (Rooney Mara).


Sličnost "Pana" i "Mad Maxa" vidljiva je i u količini akcije, buke, jurnjave i 'nabrijanosti' filma. "Mad Max" je plijenio svojom dinamikom i akcijom, ali i kao takav ostao je 'mala beba' u usporedbi s "Panom". "Pan" juri kao kad pritisnete 'fastforward' x16 na daljinskom, brže od Amulićevih '100 na sat', a na trenutke djeluje poput karnevala u kojem svi nose luksuzne kostime i maske, a akcija prestaje tek kad svi padnu s nogu. Redatelj Joe Wright, koji je najpoznatiji po romantičnim dramama "Atonement" i "Pride & Prejudice", upustio se u akcijsku fantasy avanturu koja ga je doslovno pregazila. Dobro poznata obiteljska priča poslužila je samo kao paravan u kojem je htio progurati nešto potpuno drugo. "Pan" je vizualno možda i najspektaluraniji film godine, i naprosto je nevjerojatno koliko je svime 'natrpan'. Wright je dobio (pre)veliki budžet za ovakav film, a on iznosi oko $150.000.000 (usporedbe radi, "Bone Tomahawk" je snimljen sa 75 puta manjim budžetom). Veliki dio novca 'utučen' je u CGI koji je prisutan u gotovo svim scenama. U početku, film djeluje vrlo zanimljivo i zabavno, ali kasnije se pretvara u pravu noćnu moru kojoj nema kraja. Teško je pratiti sve te efekte, šarenilo i konstantnu akciju gdje svako malo nešto leti. Wright se nije nimalo poveo onom poznatom 'manje je više', a svoju verziju Pana pretvorio je u običan kič.


Umjesto lijepe obiteljske avanture, prepune zabave i mašte, dobili smo "Pana" koji je suluda kombinacija "Pirata s Kariba", "Indiane Jonesa", "Putovanja u središte Zemlje" i "Mad Maxa". I pticama na grani je jasno kakav će biti krajnji ishod kad toliko ideja spojite u jednu. "Pan" je trebao oživjeti predivnu priču o Petru Panu, dječaku koji ne želi odrasti, ali uspio je samo u jednom - stvaranju pokoje sijede na glavi.

Ocjena: 4/10

Ocjena čitatelja:


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

2 komentari: