Danijel Jedriško - 10 NAJBOLJIH FILMOVA U 2015. - MovieLand

Ponovno, pa makar i po zadatku krenuti u posao s top-listama nije nimalo lak zadatak. Najbolji filmovi u 2015.? Težak je odabir, a pogotovo dio gdje će se koji film naći. Lista svakako nije laka, a nisu uključeni neki filmovi koje nisam pogledao („Sicario“, „Mustang“...) . Od onih koje sam pogledao lista bi izgledala otprilike ovako:

10. MICROBE & GASOLINE

(2015., redatelj: Michele Gondry, Francuska) :

Ovaj sam sjajan francuski film pogledao na ovogodišnjoj Filmomaniji. „Microbe & Gasoline“ su ustvari priča o odrastanju, ali na tipično zabavan francuski način. Dva dječaka koji su u školi prilično nezanimljivi vršnjacima odluče ostvariti snove. Način na koji to naprave oduševio me i vratio u djetinjstvo. Svi smo imali neke takve želje, potrebe i težnje kao djeca. Mi smo, recimo, gradili kućice na drveću i tražili Narniju u šumi. Nismo bili toliko kreativni kao likovi ovog filma. Opširnija se recenzija nalazi OVDJE.

9. PHOENIX / FENIKS

(2015., redatelj: Cristian Petzold, Njemačka):

Žena koja je preživjela koncentracijski logor (Nina Hoss) promijeni izgled i odluči pronaći svog muža za kojeg sumnja da ju je izdao nacistima. Je li to zaista tako i što se krije iza cijele priče? Radnja se dodatno zakomplicira kad dotični gospodin zatraži od nje da glumi samu sebe kako bi se domogao njenog novca. Recenziju možete pročitati OVDJE.

8. THE BIG SHORT / OKLADA STOLJEĆA

(2015.,redatelj Adam McKay, SAD):

Kad malo razmislim čudi me što je „Oklada stoljeća“ došla na ovaj spisak. Film Adama McKaya na duhovit i zanimljiv način prikazuje početke ekonomske krize čije posljedice još uvijek osjećamo. Da smo barem svi dalekovidni kao neki likovi ovog filma. Recenziju kolege Marka Kamenara možete pročitati OVDJE.

7. THEEB

(2014., redatelj Naji Abu-Nowar,Jordan):

„Theeb“ je možda najugodnije iznenađenje godine. Jedini je film s ove liste koji službeno ulazi u 2014., ali te je godine prikazan samo na ekskluzivnim filmskim festivalima. Pravu distribuciju doživio je ove godine, a nominacija za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja je itekako opravdana. Theeb je film o dječaku između dva svijeta, onog beduinskog 19. stoljeća i modernog bjelačkog 20. stoljeća. On vidi kako jedan svijet odlazi i kako se ljudi oko njega ne prilagođavaju promjenama. Kad to neke od njih košta života, Theeb će morati donijeti teške odluke kako bi preživio promjene i suočio se s budućnosti. Izvanredan art film kojeg se isplati pogledati i više no jednom. Recenziju možete pročitati OVDJE.

6. CAROL

(2015., Todd Haynes, SAD):

„Carol“ je priča o ženi koja traži sebe u vremenu u kojem ta potraga nije poželjna. Njena jasno definirana društvena uloga ne mari za to što joj je muž sebični kreten koji joj nastoji uzeti dijete, a definicija rodnih sloboda kojom se film bavi vrti se oko premise kako majka okovana normama, neslobodna i sputana, ne može biti niti sretan čovjek niti dobra majka. Treba li se odreći sebe kako bismo zadržali privid majčinstva ili je bolje ostati svoj, a djetetu biti majka kakvu zaslužuje. Film u kojem briljiraju i Rooney Mara i Cate Blanchett jedan je senzibilan prikaz ljubavi koji, iako fantastično snimljen i napisan, neće odgovarati svima. Recenziju možete pročitati OVDJE.

5. AFERIM! / BRAVO!

(2015., Radu Jude, Rumunjska):

„Aferim“ je kritičar Jurica Pavičić u svojoj kritici nazvao balkanskim vesternom. Film je to o balkanskim predrasudama i čarkama, film je to o narodnim mudrostima i jednom mučnom vremenu u kojem su postojali jednakiji ljudi i čvrsto uspostavljena feudalna hijerarhija. Pravo i pravda su u takvoj hijerarhiji u nužnom sukobu, a narodna mudrost i jednostavnost u svemu tome baš i nemaju previše šanse. Recenziju možete pročitati OVDJE.

4. REVENANT / POVRATNIK

(2015., Alejandro Gonzales Inarritu, SAD):

Oko „Povratnika“ se razbijaju koplja i sukobljavaju mišljenja. Gledao sam ga s osjećajem koji sam imao dok sam čitao stripove o Zagoru, Duhu sa sjekirom i nisam pogriješio. Očekivao sam priču koja će pomalo nalikovati na strip, očekivao sam i sjajnu kameru, režiju i glazbu i upravo to sam i dobio. Bilo mi je manje bitno vječno pitanje o Leu i Oscaru, a vidio sam kao i svi onaj meme s medvjedom koji drži kipić. Kad se sve to zbroji i oduzme meni je „Povratnik“ kao priča o preživljavanju bio baš dobar. Legla mi je njegova poanta, kritika društva i bijelaca općenito, a čak mi je legao i Leo koji se konačno maknuo od ostipacijskih uloga bijelaca u poziciji moći i odigrao nešto vrijedno pažnje. Meni je, kažem, zato sjeo. Spoj visokobudžetne kinematografije i art filma koji je sjajno stvorio spoj različitih filmskih elemenata. Recenziju možete pročitati OVDJE.

3. 45 YEARS / 45 GODINA

(2015., redatelj: Andrew Haigh, Ujedinjeno Kraljevstvo):

Andrew Haigh je adaptirao kratku priču „U drugoj zemlji“ i napravio film koji spada među najtoplije filmove koje sam lani pogledao. „45 godina“ priča o bračnom paru koji se sprema na proslavu naslovne godišnjice braka kad na vidjelo izađe nešto iz prošlosti muža, nešto što se zbilo davno i u drugoj zemlji, a zbog čega oni moraju odlučiti jesu li spremni prijeći preko toga i nastaviti dalje. Priča je to o ljubavi, priča je to o nostalgijama starosti, no isto tako priča je to o oprostu i trpljenju kakvo čini svaki zamisliv odnos. Zbilja, lijep film. Charlotte Rampling odigrala je maestralno i za ovu je ulogu zasluženo nominirana za Oscara. Rastužilo bi me da ga ne dobije jer nijedna uloga odigrana lani nije toliko snažna poput njene. Približila joj se samo Cate Blanchett u „Carol“. Film koji ću sigurno pogledati još koji put. Recenziju kolege Marka Kamenara možete pročitati OVDJE.

2. YOUTH / MLADOST

(2015., redatelj Paolo Sorrentino, Italija, UK) :

„Mladost“ je film kojem je malo falilo da ne dođe i na čelo ove liste. Sjajne uloge Michaela Cainea i Harveyja Kietela, odlična Rachel Weisz, sjajna priča o starcima koji se prisjećaju mladosti i usput otkrivaju da mladost ne ovisi o godinama, te fenomenalna parodija na Diega Armanda Maradonu. Sve to, kao i sjajna glazba, čine ovaj film neodoljivim artističkim iskustvom. Baš sam uživao gledajući ga. Recenziju možete pročitati OVDJE

1. MAD MAX: FURY ROAD / POBJEŠNJELI MAX: DIVLJA CESTA

(2015., George Miller, SAD,Australija):

Neminovno će se na ovakav izbor naći zamjerke. George Miller je ovim filmom pokazao Hollywoodu kako se snimaju akcijski filmovi. Iako prednjači po broju nominacija za Oscara, mislim da je nepravda što u ovom filmu nije nominirana izvrsna Charlize Theron. Njena uloga Furiose preotela je film naslovnom Maxu, a zamjerke dijela publike puštale su upravo na to. Bez razloga. „Divlja cesta“ slijedi narativnu potku svih ostalih „Pobješnjeli Max“ filmova:

jurnjava od točke A do točke B – prijelomni trenutak – jurnjava od točke B do točke A.

Miller sam kaže kako je ovim filmom htio uvesti ljude u novi serijal filmova i kako je to razlog zašto je fokus s Maxa prebačen na još neke likove. Kroz njih, uvjeren je on, bolje ćemo upoznati i ono što pokreće samog Maxa. To nam vjerojatno slijedi u nastavku, ali i bez njega „Divlja cesta“ je sjajan film koji dotiče važne teme genetske čistoće, ekologije i feminizma čak i ako o njima ne progovara izravno. Millerova se naracija, kao i uvijek, odvija vizualno. Kamera je njegovo snažno oružje. Što se tiče zamjerke kako nema nekih važnih dijaloga, nema ih iz istog razloga. Teško da itko može jurcati po pustinji s tri paralelne potjere za sobom i onda stati i razgovarati o smislu života. Točnije, stao bi da je „Divlja cesta“ klasični holivudski film. S obzirom da nije, ne sviraju nam violine kad o koncu visi život bebe niti kad jednom od likova amputiraju ruku. Dosta je toga skriveno u gesti, dosta se toga odvija u objektivu dok traje jurnjava na cesti. Zbog svega toga, „Pobješnjeli Max“ je za mene najbolji film godine. Prvi nakon dugo vremena koji me u kinu napunio adrenalinom i natjerao da se osjetim kao na rock koncertu. Dojam nakon njega, odnosno recenziju koja to i nije, možete pročitati OVDJE.

***

Ovom popisu neki filmovi koje sam pogledao nedostaju, makar su na njega zamalo i dospjeli. „Ex Machina“, „Crimson Peak“, „Izvrnuto/obrnuto“, „Spotlight“, „Soba“, „Priča nad pričama“, „Mrska osmorka“, „Bitka za Sevastopol“, „Marsovac“, „Ant-Man“ ili „Sila se budi“ i to sve bez nekog posebnog reda. To je prokletstvo top-lista. Uvijek nešto fali. Zato nek ostane ovako.

To je na koncu samo jedno mišljenje, a njih – kako znamo – svi imaju.