RECENZIJA: "BOSCH" (2014. - ) - Druga sezona je također odlična. - MovieLand

Vratila nam se sjajna kombinacija glume, fotografije, priče i jazza koju smo lani upoznali pod nazivnikom „Bosch“. Druga sezona Amazonove adaptacije romana Michaela Connellyja ponovno nam donosi detektiva Hieronymusa Boscha koji u Odjelu za umorstva holivudske divizije nastoji riješiti slučajeve što zadiru u kontroverzu i korupciju. Slučajeve kojima se većina policajaca ne želi baviti kako bi u miru dočekali mirovinu, plaću ili napredovanje. U drugoj sezoni, čak više nego u prvoj, „Bosch“ istodobno progovara o pokvarenim policajcima i o aspirantima na politička imenovanja. Zadržava naglasak na dvije obitelji glavnog junaka. Prvu čine bivša žena i kćer, a drugu policija. Obje će u ovoj sezoni biti ugrožene, a Bosch će učiniti sve da ih spasi čak i kad ih treba spašavati same od sebe.

Ovu je sezonu također televiziji prilagodio Eric Overmeyer, dugogodišnji suradnik Davida Simona. Metodičnost njegova pripovijedanja opet se sjajno nadovezuje na Connellyjev predložak, a igranje jazz referencama između ostalog spominje Milesa Davisa i Sonnyja Rawlinsa. Glavni je lik zapeo u prošlosti i njegovo poimanje policijskog posla da se svesti na tradicionalne metode, a ne na nadiruću tehnologiju. „Kamera možda bolje vidi od policajca“, kaže u jednom trenutku, „ali je potreban detektiv kako bi interpretirao ono što vidi“. Upravo se oko tog dijaloga gradi druga sezona. Što napraviti kad su detektivi ispred, a ne iza objektiva? Što napraviti kad nismo sigurni da li oni iza kamere žele interpretirati ono što vide na ispravan način? Recenziju prve sezone možete pročitati OVDJE.

Overmeyer je ove sezone odlučio podići uloge pa je u prvi plan gurnuo dva glumački najjača aduta. Titus Weliver izvrstan je u ulozi Boscha, ali u ovoj je sezoni daleko bolje iskorišten veteran „Žice“ Lance Reddick u ulozi zamjenika šefa policije Irvina Irvinga. Guranje njih dvojice u prvi plan što osobne što policijske drame dalo je seriji dodatnu dinamiku i potvrdilo moju tezu iz recenzije prve sezone kako ono najbolje u Boschu tek dolazi. Podizanju kvalitete cjelokupne sezone doprinijela je i Jeri Ryan u jednoj od važnijih uloga ove sezone (nju pamtimo iz „Zvjezdanih staza“). To, međutim, nije sve. Štovatelji američke verzije popularnog „Ubojstva“ u ulozi antagonista prepoznat će Brenta Sextona. Iz prethodne sezone tu su standardno dobre Sarah Clarke kao Boschova žena i Madison Lintz kao kćer, dok odličan posao njegovih saveznika u policiji odrađuju Amy Aquino i Jamie Hector.

Dok je prva sezona u dobroj mjeri potrošena na uvođenje svih tih likova u drugoj oni djeluju razigranije i prirodnije. Pogotovo je to jasno u trenucima u kojima se nađu ugroženi ili pod velikim pritiskom. Kao i prva, druga sezona inspiraciju crpi iz čak tri Connellyjeva romana: „Mafijaška svirka“, „Posljednji prerijski vuk“ i „Pad“. Scenaristički posao spajanjem različitih motiva iz romana nije olakšan, no usuđujem se reći kako su i Connelly i Overmeyer u drugoj sezoni napravili odličan posao.

Dinamika radnje kod „Boscha“ nikad nije bila upitna. To se nastavilo u drugoj sezoni. Deset epizoda prolazi relativno brzo pa, slično kao u prvoj sezoni, kad završe zažalite što je već gotovo. Neki se likovi i događaji nadovezuju na prvu sezonu, a tu povezanost možemo primijetiti u raspletu koruptivnog dijela priče. Utrka za političke pozicije je često nemilosrdna, ali za ona nema utjecaj na ljude poput Boscha. Takvima kao što je on važno je samo jedno – pronaći krivca.

Osim očitih razlika između knjiga i serije spomenutih i u ranijem tekstu (Bosch kao veteran Zaljevskog umjesto Vijetnamskog rata), ovdje se može primijetiti i obračun s politikom restrikcija unutar policijskog sustava. Za razliku od prve sezone druga nas uvodi u kompleksniju priču što se tiče kriminalnih organizacija (Bratva npr.) i utjecaja federalnih agenata na tekuće istrage. Naravno, tu se donekle naslanja i na terorizam i prijetnje o kojima svaki dan čitamo u novinama (ISIS između ostalih).

Zbog toga mogu reći kako je druga sezona „Boscha“ opravdala očekivanja prve. Ponovno nas je odvela u mračni svijet Grada Anđela nad kojim stoji Hieronymus Bosch bez ikvakve želje da bude svetac ili pravednik. On radi svoj posao vođen unutrašnjim moralnim zakonima, svjestan kako ne postoji isključivo dobro ili isključivo zlo. U trenutku kad mora pronaći počinitelja Bosch će se zaplesti u prostor između mafije, korumpiranih policajaca i demona vlastite prošlosti.

„Bosch“ je sjajna kriminalistička serija zato što ništa u njoj nije crno-bijelo. Likovi su na kraju izraubani i nasukani. Kad sve završi rijetko će tko izaći nepromijenjen. Život, sa oba svoja lica, ide dalje.

Nadajmo se da će to biti slučaj i s ovom odličnom serijom.