RECENZIJA: "The Shannara Chronicles / Kronike Shannare" (2016.) - Zabavan, ali ne i originalan fantasy. - MovieLand

Fantasy je jedan od onih žanrova koje ljudi ili vole ili ne vole. Čak i ljubitelji žanra se slažu kako hiperprodukcija često izbacuje ispodprosječne naslove između kojih se često izgubi i nešto kvalitetno. „Kronike Shannare“, serija koju je producirao MTV, čistokrvni je fantasy sa svim onim što bismo od tog žanra očekivali. Tu postoje gnomovi i vilenjaci, ljudi i demoni kao i potraga za nečim što će spasiti Četiri Zemlje. Postoji i čarobno drvo koje jamči njihov opstanak i princeza koja će svojim postupcima dovesti u pitanje 400 godina vilenjačke tradicije samo kako bi dokazala da ju to što je žena ne čini manje vrijednom ni sposobnom. Također, bit će tu malo teen sapunice, onako nek se nađe, ali ne previše. Sasvim dovoljno da ne bi bilo iritantno. „Kronike Shannare“ su ugodno iznenađenje ove godine. Svakako, iznenađenje kakvo nikad ne bismo očekivali od MTV-ja.

Serija „Kronike Shannare“ jako, baš jako podsjeća na Tolkienova „Gospodara prstenova“. To nije čudno, s obzirom da se Tolkien smatra začetnikom cijelog žanra, no sličnosti su zaista brojne i očite. Terry Brooks, autor knjiga, smatra se jednim od onih autora koji je doslovno prekopirao neke Tolkienove postupke umetnute u neki svoj, malo prilagođen, svijet. Bez obzira na to, ljubitelji klasične fantastike koji ne traže neka remek-djela mogli bi uživati u ovom serijalu. Cijela priča serije počinje utrkom kojom će se istaknuti Odabrani, čuvari svetog drva Ellcrys koje razdvaja vilenjački svijet od svijeta demona. U utrku se skrivećki uključuje princeza Amberle (Poppy Drayton), uvjerena kako tradicija da samo muški vilenjaci budu Odabrani pripada prošlosti. Nakon predvidljivog raspleta utrke list po list sa Elcrysa počinje otpadati, a svaki list koji otpadne jedan je oslobođeni demon. Amberle će okriviti sebe. U međuvremenu se iz zemlje i blata na drugom kraju vilenjačkog kraljevstva budi druid Allanon (Manu Bennet) koji ovdje igra gandalfovsku rolu, dok mali poluvilenjak Will (Austin Butler) sa sobom nosi vilin-kamenje koje potencijalno može značiti prekretnicu u predstojećim iskušenjima. Zadatak je jasan. Treba spasiti Ellcrys, odagnati demone i usput prijeći težak i zahtjevan put prepun iskušenja. Zvuči li sve ovo poznato? Svakako, ali to nije nužno loše.

Ako ćemo već povlačiti paralele s „Gospodarom prstenova“ onda ću reći kako ulogu Stridera ovdje igra Eritrea (Ivana Baquero), lopov i šumska lutalica za koju isprva nismo sasvim sigurni na čijoj je strani da bi se kasnije pokazala neprocjenjivom za radnju. Tu je i Bandon (Marcus Vanco), mladić sirovih i nedefiniranih druidskih moći koji balansira između svjetla i tame. Ako ste pomislili kako je to gotovo cijela „Prstenova družina“ niste u krivu. Svi su likovi zbilja na tim početnim pozicijama i njihov zadatak neodoljivo nalikuje na nošenje prstena u Mordor. Čak su i scenografski demoni jako slični orcima iz „Gospodara prstenova“. Vilenjačko kraljevstvo je neka paralela Gondora pa se u njemu dva brata nadmeću za prevlast dok ostarjeli kralj nastoji objasniti zašto im je dosad tajio da magija postoji. Dobra je stvar što se sve ovo događa u prvoj epizodi tako da ne spojlam ništa odveć važno. Ako želite nešto nalik „Gospodaru prstenova“ i volite fantasy, onda su „Kronike Shannare“ svakako serija za Vas.

Jednom kad prihvatite da od ove serije ne možete očekivati ništa odveć originalno i da je ona nastala napajanjem na izvorima Tolkiena i Martina bez neke posebne kreacije počet ćete u njoj i uživati. Put mladih likova je zabavan jer sad više nije važno što će se, nego kako će se dogoditi. Vilenjaci, gnomovi, demoni i ljudi upadaju u neke svoje intrige, a na trenutke serija pokazuje potencijal koji bi imala kad bi joj se malo odvezale niti i pustilo ju da plovi svojim, a ne žanrovski od ranije zacrtanim vodama. S obzirom da to nije napravio ni Brooks, pretjerano je to očekivati od tvoraca serije.

Kroz deset epizoda pratit ćemo misiju spašavanja Ellcrysa, a naši će junaci prolaziti razne peripetije i proživljavati razne ljubavne jade dok ih sudbina i vilin-kamenje konačno ne odvedu na pravi trag. Peripetije se odvijaju na dvije razine. Prva, junaci koji ostvaruju svoj zadatak spašavanja svetog drveta i druga, intrige na dvoru u kojima se baš ne snalazi ostarjeli kralj Eventine (John Rhys-Davies). Dobro ste pročitali, isti onaj Rhys-Davies koji je glumio Gimlija u – „Gospodaru prstenova“.

Iako je s obzirom na pretjerano naslanjanje na uzore i na MTV-jevu produkciju „Kronike Shannare“ imala potencijal da bude totalno smeće, dobili smo zabavnu seriju koja je – svemu usprkos – uspjela stvoriti svoju dinamiku i nadići nekoliko kičastih trenutaka u kojima je prijetila teen romansa i nepotrebno zaslađivanje radnje. Na svu sreću, dobili smo seriju koja je gledljiv i zabavan fantasy uz koji se čovjek može odmoriti, a koja ipak nije postala nešto između Uwe Bolla i one grozote „Pod kupolom“.

Zbog toga bih je svakako preporučio gledati ljubiteljima žanra. Dinamika i nepretenciozna zabava uz izvrsnog Manu Bennetta razlozi su zašto se uloženo vrijeme u „Kronike Shannare“ isplati. MTV je napravio nešto solidno. To je, izgleda, konačni dokaz da ipak živimo u zlatnom dobu televizije.