RECENZIJA: "Shi aka POETRY / Poezija" (2010.) - Posebno filmsko štivo za pjesničke duše.


S prvim danom proljeća stigao nam je i Svjetski dan poezije. Iako s malim zakašnjenjem, odlučio sam ga obilježiti južnokorejskom dramom "Shi", također poznatom kao "Poetry". Zašto kasnim par dana? Nisam čekao inspiraciju kao što to pjesnici ponekad rade već su me svladali umor i obveze. "Poezija", južnokorejskog redatelja Chang-dong Leeja, jedan je od najmirnijih i najtiših filmova koje sam pogledao, ali ujedno i drama koja u sebi ima snagu promijeniti gledateljev pogled na život. Ovo je film koji će se svidjeti vrlo malom i umjetnički raspoloženom dijelu gledatelja koji su spremni čitati između redaka.


Film započinje prikazom beživotnog tijela mlade djevojke koje pluta u rijeci Han. Djevojka je izvršila samoubojstvo skočivši s mosta. Razlog za to je višemjesečno seksualno zlostavljanje od strane šest mladića s kojima je išla u školu. Jedan od tih mladića je Mijin unuk. Mija je vedra i uvijek šareno obučena gospođa u srednjim šezdesetim godinama. Za život zarađuje kao sluškinja bogatog čovjeka koji je ostao napola paraliziran uslijed infarkta, a u slobodno vrijeme se brine za svog unuka. Mija pati od Alzheimerove bolesti i počinje zaboravljati riječi, ali to ju ne sprječava da se upiše na satove poezije. Usprkos teškoj obiteljskoj situaciji koju je izazvao problematičan unuk, Mija na satovima poezije uči kako pronaći ljepotu u životu. Riječi i vremena je sve manje, a Mija nikako ne uspijeva pronaći inspiraciju za svoju prvu pjesmu.


Jedina pjesma koju sam ja napisao bila je tamo negdje u osnovnoj školi. Ovaj film me naučio jako puno o poeziji, ali i životu općenito. Mija u filmu kaže da 'voli cvijeće i govori neobične stvari' što ju čini idealnim kandidatom za pisanje poezije. Njezin učitelj na satovima poezije ima pak drugu teoriju, on misli da 'pjesnik treba piti ili biti zaljubljen' da bi pisao poeziju. Složit ćemo se da svatko ima svoj način razmišljanja o poeziji, ali jedno je sigurno - lutanje je neizbježno. Baš kao i u životu, u poeziji je potrebno lutati, puno pisati i isprobavati kako bi došli do željenog rezultata.


Miji pisanje ne polazi od ruke i pita svog učitelja: 'Kad dolazi pjesnička inspiracija?', a on joj odgovara: 'Sve što pjesniku treba je prazni papir, olovka i svijet oko njega'. Ključna prevaga je u načinu na koji gledamo na svijet. Cilj pisanja poezije je pronalazak ljepote, tj. otkrivanje istinske ljepote u svemu što nas okružuje. Što to znači? Jabuka nije samo jabuka. Potrebno je razmisliti kako je ona nastala, kako sazrijeva, proučiti sve njezine savršenosti i mane, zapaziti svaki detalj.


Na početku teksta sam spomenuo mirnoću filma. Ona proizlazi iz glavnog lika Mije koju glumi Jeong-hie Yun. Moram priznati da dosad nisam pogledao niti jedan njezin film, a impresivno djeluje podatak da je u razdoblju od 1967. do 2010. glumila u njih čak 189! Karijeru je prekinula 1994., a vratila se u nakon 16 godina u "Poeziji" i vrlo vjerojatno odigrala svoju posljednju ulogu. Njezina uloga je vrlo specifična jer Mija vrlo rijetko pokazuje emocije. Tijekom cijelog filma njezino lice je neutralno, a na njemu ne postoje niti osmijeh niti suze. Upravo je to jedan od razloga zbog kojeg je "Poezija" iznimno zahtjevan film. Redatelj nas je upoznao s Mijinim zdravstvenim stanjem i obiteljskim problemom, pokazao nam je ljepotu koju Mija pronalazi u poeziji, ali i ružnoću prisutnu u ljudima i društvu. Sve te situacije utječu na Mijino psihološko stanje koje se ne reflektira 'prema van', a na gledatelju je da prepozna dubinu određenih situacija i jačinu emocija koje su prisutne u Miji. Ponekad su osjećaji toliko jaki da ih je nemoguće opisati ili prikazati na ekranu i u tim trenucima tišina jako puno govori.


S nestrpljenjem sam očekivao Mijinu poeziju na kraju filma i oduševila me u najvećoj mogućoj mjeri. Rijetko koji film može izazvati trnce u tijelu, postići da se naježite i izmamiti ogroman uzdah kad sve završi, ali "Poezija" je jedan od takvih filmova.

Kako bi posveta Svjetskom danu poezije bila potpuna napisao sam jednu haiku pjesmu.

Vani proljeće.
Nebo usamljeno je,
sišlo je sunce.


OCJENA: 9/10



Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar