RECENZIJA: "Captain America: Civil War / Kapetan Amerika: Građanski rat" (2016.) - Sukob slobode i odgovornosti - MovieLand

U trenutku kad sam pročitao Marvelov stripovski cross-over „Građanski rat“ pitao sam se kako je moguće da se kroz sto različitih stripova, s različitim likovima i autorima, ispriča tako kompleksna priča. Ukratko, u tom događaju Marvelova svemira konflikt se zasniva na pitanjima trebaju li superheroji otkriti svoj identitet i treba li njihovo djelovanje kontrolirati neko nadležno tijelo. Za razliku od filmske adaptacije u taj stripovski događaj koji od srca preporučujem uključeni su X-meni, Fantastična Četvorka, Punisher, Daredevil i još neki junaci koje u filmskoj adaptaciji iz raznih razloga nemamo prilike gledati. Glavna snaga filma „Kapetan Amerika: Građanski rat“ leži u tome da je, ograničenjima usprkos, uspio prenijeti atmosferu originala na filmsko platno. Također, sve učestaliji komentari govore kako je ovaj film ono što je DC-jeva „Zora pravde“ trebala biti. Oba ova komentara imaju smisla kad se sve sagleda. „Kapetan Amerika: Građanski rat“ najpotpuniji je film Marvelova filmskog svemira dosad i jedan od najboljih žanrovskih filmova uopće. Razlozi za to kriju se u nekoliko razloga od kojih je sjajan predložak samo najvažniji.

Gledatelji koji nisu pogledali prethodne nastavke sage o Kapetanu Americi mogli bi imati problema s povezivanjem. Također, bilo bi dobro prije gledanja pogledati i „Osvetnike 2: Doba Ultrona“. Ništa od toga nije neophodno jer se film može gledati samostalno, no za lakše shvaćanje odnosa između likova bilo bi dobro da se potrudite pogledati bar nešto od onoga što je priči prethodilo. S obzirom na prirodu dosadašnjeg filmskog svemira, kao i kritičnost predloška prema američkoj politici, prvi plus filma je scenaristička odluka da se film fokusira na problematiku kontrole superjunaka. Pitanje identiteta i maski ovdje je ostavljeno po strani što je dobra stvar s obzirom na to kako se Marvelov filmski svemir dosad razvijao. U tom je razvoju likova s maskama bilo– premalo. To je pitanje u predlošku, s uključenim X-menima i Defendersima, imalo puno više smisla.

Iz te je odluke proizašao i drugi plus filma. Fokusom na opiranje Vladi/Ujedinjenim narodima film je dobio i potrebnu kritičku notu prema američkoj politici svjetskog policajca kojom odiše i stripovski original. Tamo je to dodatno naglašeno s obzirom na administraciju Georgea W. Busha (stripovski je događaj izlazio 2006./07.). Filmu ta crtu zbog prirode medija i manjeg broja likova od predloška nije tako izražena, ali je zato uzeo ono najbolje od originala. Sukob Iron Man/Kapetan Amerika. Tony Stark (Robert Downey Jr.) je predstavnik provladine frakcije. Bivši trgovac oružjem, superheroj čiji je identitet poznat, osoba koja je odgovorna za formiranje Osvetnika. Nakon što je u borbi protiv Ultrona ugrožena suverenost jedne države čiji je dobar dio teritorija uništen, Ujedinjeni narodi donose rezoluciju kojom nastoje kontrolirati superjunake. Steve Rogers (Chris Evans) opravdano postavlja pitanje neće li se onda Osvetnici i superheroji iskorištavati za privatne svrhe i neće li se takvom kontrolom u pitanje dovesti njihova nepristranost? Ideološki sukob prerasta u osobni, a netrpeljivosti iz ranijih nastavaka sad dobivaju svoj puni smisao.

Bitka dvaju titana stvorit će dilemu i ostalima. Crna Udovica (Scarlett Johansson) pokušat će dati dozu razuma cijeloj situaciji. Pred nama se pojavljuju poznati junaci iz prethodnih nastavaka, pa tako ponovno vidimo Falcona (Anthony Mackie), War Machine (Don Cheadle), Hawkeyea (Jeremy Renner), Scarlet Witch (Elisabeth Olsen), Ant-Mana (Paul Rudd) i Visiona (Paul Bettany). Svi su prisiljeni odabrati stranu. Dileme superjunaka postaju i dileme gledatelja. Dok se na platnu nižu argumenti sukobljenih strana nužno će svaki gledatelj za sebe odgovoriti na pitanje: „Na čijoj sam ja strani?“

To je pogotovo vidljivo u pojavljivanju dva nova lika u Marvelovom filmskom svemiru. Crna Pantera (Chadwick Boseman) princ je, u nekoliko ranijih naslova spominjane, Wakande. Wakanda proizvodi vibranij, metal od kojeg je npr. napravljen Kapetanov štit. Upravo će oko T'Challe, što je pravo ime Crne Pantere, scenaristi izgraditi zaplet. Kao i u originalu povod zapletu je incident s mnoštvom žrtava. Nakon tog incidenta, svima je jasno, ništa više neće biti isto. Motiv osvete i samokontrole postaje važan. Nekoliko peripetija u toku filma omogućit će gledanje tog motiva iz različitih perspektiva. U jednom ćemo trenutku imati osjećaj da se svi zbog nečeg osvećuju, samo iz različitih razloga. Upravo je kod Crne Pantere to važno primijetiti. On je ovdje postavljen u važnu ulogu. Njega u prijašnjim filmovima nije bilo. Zbog toga, čini se, jedino on može presjeći gordijski čvor.

Tu se „Kapetan Amerika: Građanski rat“ razlikuje od filma „Batman vs. Superman“. Dok je taj film imao problema s karakterizacijom likova, mnoštvom priča i osjećajem za ritam; ovaj film sjajno gradi likove, obiluje odličnim dijalozima i režijski odlično izmjenjuje akcijske scene s objašnjavanjem zašto su one potrebne. Zbog toga, kao i zbog odlično ubačenih comic-relief trenutaka, sve ima smisla. Ništa ne djeluje nezgrapno i pretjerano. Karakterizacija se, još jednom, pokazala kao Marvelovo najsnažnije oružje. Koliko god mi, s obzirom da više preferiram DC svemir, bilo teško priznati – Marvelovi su filmovi povezaniji, smisleniji i zanatski bolje napravljeni. Ideja o jedinstvenom svemiru u kojem će se serije i filmovi istodobno odvijati zasad se višestruko isplatila. Sljedeća će godina tu biti presudna. Ako DC ne ispuni visoka očekivanja na filmskom planu, moguće da će i tu doći do zaokreta.

Primjer sjajne karakterizacije vidi se u liku zbog kojeg je, na neki način, sve počelo. Bucky Barnes (Sebastian Stan), Ratnik Zime, prijatelj Kapetana Amerike optužen je za međunarodni terorizam. Kako je u današnjem svijetu optužnica dovoljna za osudu unaprijed, Kapetan Amerika odlučuje preokrenuti uloge. Od simbola reda i zakona postaje odmetnik, ova Amerika nije ona koju on simbolizira. Sedamdeset godina u ledu bilo je dovoljno da se ideali izokrenu i izopače. Na tragu poslovice po kojoj bi kršćani danas u ludnicu strpali Krista i Kapetan Amerika postaje terorist, bjegunac od zakona. No, kako on to kaže, nije teško bježati od zakona kad ga moralno ne priznaješ.

Odanost i prijateljstvo također su važni motivi. I Rogers i Stark su (bili) prijatelji, no pravim prijateljima nije problem reći i kritiku. U sudaru ega, čini se, pobijedit će onaj koji ju zna prihvatiti. No, pitanje je koji će od njih prvi popustiti. Tu je također važno primijetiti kako se njihov veliki konflikt, onaj prema kojem sve vodi, odvija s puno takta i ritma, tako da u trenutku kad se dogodi gledatelj shvaća prema čemu je vodio film. To se, recimo, za „Zoru pravde“ ne može reći.

Važno je odvojiti odlomak i za povratak Spidermana u Marvelov svemir. Tom Holland dobio je ulogu najdražeg crvenog pentrala i moram primijetiti kako njegov Spidey ima potencijala. Ovdje je Spiderman zaista tinejdžer, s pravim tinejdžerskim sklonostima. Njegov ulazak u „Građanski rat“ dao je filmu toliko potrebnu notu opuštenosti zbog koje je postao još bolji. Posebno osvaja sjajna kemija Spidermana s oba glavna lika, pa se tako ne mogu odlučiti s kime mi je bolji u komunikaciji. I s Iron Manom i s Kapetanom ona ima svojih prednosti.

Ulogu negativca odigrao je Daniel Brühl koji je odličan, ali i nedovoljno realiziran Zemo. Ekspresije i motivi antagonista su odlični. Šteta je što, takav kakav je, nije dobio više filmskog vremena. Također, vrijedi istaknuti dvije epizodne uloge. Marisa Tomei kao May, teta Petera Parkera i Martin Freeman kao Everett K. Ross, savjetnik u Ministarstvu obrane. Nakon „Farga“, „Hobita“ i „Sherlocka“ zabavno je bilo vidjeti Freemana u Marvelovom svemiru, pogotovo s obzirom na očekivanu veću ulogu njegova lika samostalnog „Crna Pantera“ filma u 2017.

Jedna od najčešćih kritika filma „Kapetan Amerika: Građanski rat“ svodi se na pojavljivanje previše likova za samostalan film o Kapetanu Americi. Iako mi je jasno zašto pojedini gledatelji mogu razmišljati na taj način, s tom se kritikom ne slažem. Iako se ovdje, kao što se može vidjeti iz ovog teksta, zaista pojavljuje veliki broj likova ovo je i dalje priča iznimno važna za razumijevanje lika Stevea Rogersa/Kapetana Amerike. Nekoliko detalja upućuje na to. Ton filma je sivilom i vidljivim pesimizmom logični nastavak „Ratnika zime“ koji nam daje priliku da zatvorimo krug s prošlošću i sadašnjošću lika. U ovom filmu Rogers se simbolično oprašta od prošlosti (kroz likove Peggy Carter i Buckyja Barnesa) dok se okreće budućnosti (donekle Spiderman, Sharon Carter i Scarlet Witch). Taj zaokret čovjeka pronađenog u ledu simbolizira i redefiniranje ideala koje predstavlja. Filozofski rečeno, mogli bismo reći kako u ovom filmu Kapetan prelazi put od američke „stvarnosti“ do američke „savjesti“. U tom smislu, nema viška likova. Oni su ovdje samo kulisa, u svrhu boljeg ocrtavanja konflikta i karaktera. „Građanski rat“ je primarno priča o njemu, nakon njega o Iron Manu, a onda i svemu ostalom, skrivenom između redova.

Sve u svemu, ne da su Anthony i Joe Russo napravili najbolji Marvelov film o superjunacima, napravili su jedan od najboljih žanrovskih filmova uopće (pogotovo s obzirom na produkcijska ograničenja adaptacije zahtjevnog predloška). Ako usporedimo vrhunce ovog filma, kao i osjećaj koji donose, vidjet ćemo da preokreti i raspleti imaju smisla u široj i važnijoj priči. Još važnije, film koji se mogao činiti kao veliki uvodnik u naredne „Osvetnike“ uspio je samostalno donijeti važnu i veliku priču. To je, primijetit ćete, upravo ono gdje je „Batman vs. Superman“ podbacio. Također, ovaj film sadrži čak dvije scene nakon završetka, tzv. after-credits i end-credits scenu ako je netko propustio (ovu zadnju nas je u dvorani dočekalo troje).

Za kraj, poslužit ću se Spidermanovom doskočicom iz filma: „Sjećate se onog starog filma Imperija uzvraća udarac ?“ Današnje su stripovske adaptacije u kinima dvoboji imperija. Marvel je ovime dobio prvu rundu. Vrijeme je da ona druga imperija uzvrati udarac, recimo već u kolovozu. Na zadovoljstvo ljubitelja stripova i superheroja. Dok im ide ovako dobro kao s „Građanskim ratom“ ne preostaje nam drugo nego – trljati ruke.