RECENZIJA: "La tierra y la sombra / Zemlja i sjena" (2015.) - Jednostavan prikaz kompleksne životne priče.


Festivalski filmovi ponekad znaju biti 'prefrigani' i očiti u svojoj namjeri (utrka za nagradama) što na kraju može biti dvosjekli mač. Kolumbijska drama "La tierra y la sombra", ili u prijevodu "Zemlja i sjena", je film koji je išao tim putem i uspio, i to u oba smjera.  Premijerno je prikazan prošle godine u Cannesu gdje je osvojio čak četiri nagrade uz još jednu nominaciju, čime je vrlo jasno da je kritika prepoznala njegove kvalitete. Mišljenja sam da će ova minimalistička drama postići jednako dobar rezultat i kod nas 'običnih' gledatelja, a njeni najveći aduti su izvrsna režija, predivna fotografija i priča koja nudi jednostavan prikaz surovosti života.

Snimanje "Zemlje i sjene" započelo je još 2009., a zbog nedostaka novčanih sredstava film je završen tek 2015. godine. Režirao ga je mladi Kolumbijac César Augusto Acevedo čije ime ćemo obavezno morati popratiti u budućnosti, a glumačku postavu čini samo pet glumaca od kojih je većini ovo prvo pojavljivanje na filmu.


Alfonso je muškarac u poodmakloj starosnoj dobi koji dolazi u posjet obitelji koju je ostavio prije mnogo godina. Alfonsovo zadovoljstvo nakon prvog susreta s unukom pokvarit će saznanje da je njegov sin Herard teško bolestan. Prikovan za krevet, Herard više ne može uzdržavati svoju obitelj niti brinuti se za imanje na kojem živi sa suprugom i majkom, Alfonsovom bivšom ženom. Ženski dio obitelji mukotrpno radi svaki dan u poljima šećerne trske, a Alfonsov zadatak je brinuti se za svog sina i unuka. Kako vrijeme prolazi, život svih članova obitelji svakim danom postaje sve teži, a njihove životne dileme sve veće.


Vrlo zanimljiv je način na koji je Acevedo prikazao život jedne obitelj, a njegova režija u nekoliko trenutaka podsjeća na Hanekeove filmove. Minimalizam, jednostavnost izričaja i orijentiranost na ljudski karakter i psihu samo su neka od filmskih obilježja koja neodoljivo podsjećaju na rad austrijskog redatelja. Postoji još jedan detalj kojeg sam primijetio premotavajući film na određenu scenu. Tek prilikom premotavanja do izražaja je došla iznimno statična kamera i dugi kadrovi. Primjerice, uvodna scena asocira na Hanekeov "Caché". U daljini se vidi čovjek koji korača po putu između dva polja šećerne trske, a svakim korakom nam je sve bliže. U okolini se nazire predivna priroda, a muškarac s torbom u ruci i šeširom na glavi dolazi u prvi plan tek kad se skroz približi kameri.


U filmu postoje četiri lokacije koje povezuju i definiraju prikazane ljude - put, kuća, klupica ispod drveta i polja šećerne trske. Svakoj od navedenih lokacija posvećeno je jednako pažnje i one se ravnomjerno izmjenjuju. Može se zaključiti da svaka lokacija predstavlja određeni aspekt ljudskih života. Tako put predstavlja nadu i mogućnost za novi život, ali i put s kojeg je vrlo lako skrenuti. Svaki put ima dva kraja, a između se nalaze brojne prepreke koje predstavljaju kušnju. Kuća je mjesto gdje se manifestitaju najjače emocije - briga, ljubav i mržnja. Redatelj je kuću odlučio prikazati vrlo mračnim i tmurnim mjestom gdje se nakupilo jako puno problema. Zamračene sobe te zatvoreni i prekriveni prozori samo su simbolika nabijenih emocija, a ujedno su i odličan kontrast prirodi koja okružuje kuću. Kad smo već kod eksterijera, treba istaknuti da je fotografija izvrsna i oslikava mnoštvo lijepih pejzaža.


Polja šećerne trske predstavljaju ono što je najpotrebnije za život - novac. Najveće muke dolaze upravo na toj lokaciji jer nemogućnost zarade za uzdržavanje vlastite obitelji izaziva najveće frustracije. Već sam spomenuo da je redatelj Kolumbijac, a realnost prikazanih scena dodatno dobiva na snazi znajući da je upravo on odrastao u malom mjestu gdje su polja šećerne trske od životne važnosti. Posljednja, i meni najdraža lolacija, je klupica u blizini ogromnog drveta. Na njoj sve tri generacije ove obitelji pronalaze slobodu, zabavu i sjetu za nekim ljepšim i boljim vremenima. To je mjesto gdje vladaju idila i sloga, mjesto koje predstavlja bijeg od svih životnih problema. Ugodno me iznenadila atmosfera s pjevom ptica i zvukovima iz prirode, a vrlo zanimljiva je činjenica da u filmu u niti jednom trenu nije prisutna glazbena podloga.


Ako volite istraživati svjetske kinematografije i ljubitelj ste realnih, ali istovremeno i surovih životnih priča, svakako pogledajte ovu kolumbijsku dramu koja je posebna u više filmskih elemenata. "Zemlja i sjena" je, baš kao što se može zaključiti iz njegovog naslova, film koji je miran i tih, a njegova priča je prikazana bez melodramatičnosti i bilo kakvih ukrasa, jer na koncu, svi znamo da život nije uvijek bajka.

IMDb - Link
Trailer - Link

OCJENA: 8/10



Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar