RECENZIJA: "A Monster Calls / Sedam minuta nakon ponoći" (2016.) - Život (ni)je bajka.


"A Monster Calls" je priča o Conoru, dječaku prestarom da bude dijete, ali i premladom da bude muškarac. U ovoj kreativnoj i vizualno bogatoj 'coming of age' drami s elementima fantazije Conor se bori s vlastitim životnim problema. U potrazi za rješenjem istih, dječak bježi iz stvarnog svijeta i prepušta se mašti koja ga odvodi u jedan potpuno drugačiji svijet. U tom svijetu, daleko od bolesne majke, oca koji ga je napustio, nasilnika iz škole i stroge bake, Conor upoznaje čudovište, gorostasno drvo smješteno u blizini groblja. Čudovište nije plod Conorovih noćnih mora, već rezultat mladog uma dječaka koji obožava crtati. Zadatak čudovišta nije preplašiti Conora nego pružiti mu nekoliko vrlo vrijednih životnih savjeta. No, i čudovište ima zadatak za neiskusnog Conora koji se mora suočiti sa svojom najgorom noćnom morom i spoznati bolnu činjenicu da život nije bajka.


"Sedam minuta nakon ponoći", kako glasi prijevod naslova ovog filma, djelo je španjolskog redatelja J.A. Bayone koji se za scenarij poslužio istoimenom knjigom Patricka Nessa. Bayona je poznat po potresnoj drami "The Impossible" koja je zaradila brojne pohvale, a poznavatelji španjolske kinematografije sigurno će se prisjetiti njegove izvrsne misteriozne drame "El Orfanato". Slavni Guillermo del Toro producirao je "El Orfanato", a njegov utjecaj na Bayona vidljiv je i u "A Monster Calls". Promatrajući ovaj film neizbježno je ne pomisliti na del Torovo remek djelo "Panov labirint" u kojem su gotovo savršeno spojeni realnost i fantazija. Bayona je u tehničkom dijelu filma, koji uključuje kreativnost i vizualne efekte, postigao izvrsnu kvalitetu. Manji problemi javljaju se na početku, pri stvaranju okruženja ove priče. Naime, temelji radnje izgrađeni su na klišejima, a tranzicija iz zbilje u fantaziju djeluje pomalo nespretna i preuranjena. Iz navedenih razloga, "A Monster Calls" nije film koji će gledatelje 'kupiti na prvu'. No, kako radnja odmiče, realnost i mašta se sve bolje stapaju u jedno, a Conorovo putovanje krož život postaje pravi vrtlog emocija.


"A Monster Calls" je pomalo artistički film, prvenstveno zbog sjajno prikazanih priča kroz koje Conor dolazi do nekoliko životnih pouka. Čudovišno drvo ima čak tri priče za mladog Conora, a svaka od njih je izvedena na različit način. Prva priča je potpuno ilustrirana, a svaka iduća priča sve je više realnija, a sve manje smještena u svijet mašte. Posljednja priča, ona Conorova, odvija se u realnom vremenu kad je Conor već trebao shvatiti bit svake od ispričanih priča. U tom trenutku dolazi do vrhunca filma nakon kojeg će uslijediti jedan od najboljih i najemotivnijih završetaka koje smo imali prilike gledati u posljednje vrijeme.


Uz vrlo dobru režiju, film krasi umjerena, ali kvalitetna upotreba specijalnih efekata, fotografije i glazbe. "A Monster Calls" nema prepoznatljiv soundtrack poput onog iz "Panovog labirinta", ali minimalistički zvuk violina i vrlo česti trenuci tišine, uz glas Liama Neesona, ostavljaju vrlo snažan dojam. Ovakav film zahtijeva i snažne glumačke predstave. Sigourney Weaver u ulozi bake, i Felicity Jones u ulozi majke, ostavile su solidan dojam, ali glavnu riječ ima mladi Lewis MacDougall. Četrnaestogodišnji glumac, kojem je ovo drugi snimljeni film (prvi je "Pan"), zaista je sjajan u prenošenju emocija. Za razliku od sporednih likova, od kojih su neki potpuno nepotrebni za priču (Conorov tata), MacDougallov lik je odlično predstavljen.


Ova priča počinje poput brojnih drugih i govori o stvarima koje su ispričane već puno puta, ali rijetko koja od tih priča je izvedena na ovako lijep i dirljiv način. "A Monster Calls" je naizgled samo još jedna u nizu drama o odrastanju, ali svijet fantazija je uvijek primamljiv, baš kao i vraćanje u djetinjstvo. A za životne pouke nikad nije kasno, ma koliko god godina imali.


OCJENA: 8/10




Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar