IZVJEŠTAJ: Dobrodošli u Zemlju Čuda - Otvoren Animafest! - MovieLand

(sve fotografije korištene u ovom tekstu ustupio je Animafest
ili su preuzete sa službene stranice Animafesta.

Alisa je upala u zečju rupu. Zagreb je susreo Alisu i Ludoga Šeširdžiju na njihovom uzvratnom putovanju. Čak se i Baltazar čudom čudio kako je to moguće. Razmišljao je, razmišljao i razmišljao i - dosjetio se: Otvoren je 25. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb. Ponovno smo početkom prvog ljetnog mjeseca uplovili u svijet boja i crteža, ali i prisjetili se zašto su neke stvari i neki postupci mogući samo u takvom svijetu. U toku festivala moći ćemo pogledati preko tri stotine filmova iz cijelog svijeta. Ove godine, veličina Animafestu zbilja nije važna, pa su i kratkometražni i dugometražni filmovi ravnopravno poručili kako je animacija jedino zaista bitno. Carrollova "Alisa u zemlji čudesa" je tema okosnica ovogodišnjeg festivala, a u kinu Europa mogli smo svjedočiti kako to izgleda kad se sva čudesa iz nje preliju u ovaj vrući, sparni dan. Na foteljama su nas dočekali programi i lizalice, a Alisa nas je sve pozvala na čajanku i druženje. Vrijeme za čaroliju ovisilo je samo o dobroj volji. Nje su, na sreću, posjetitelji kina imali napretek.

Društvo s čajanke!

Svaka dobra čajanka, osim dobrog čaja i keksiju, traži i ugodno društvo. No, Alisine čajanke nikad nisu bile normalne. Tako je i ova imala svoju dozu pomaknutosti. Zagrebačka čajanka dala nam je jedinstvenu propusnicu u zemlju čuda, a ljudi koji su ju ovjerili i potpisali bili su redom umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić, producentica Animafesta Vjera Matković, predstavnik Vijeća festivala Nikica Gilić, predstavnica Selekcijske komisije Studentskog natjecanja Ivana Bošnjak i voditeljica Ivana Ostojčić, a pridružili su im se i gosti, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar, pročelnik Ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba Ivica Lovrić, dobitnik nagrade za životno djelo Michel Ocelot i Tal Gadon, predstavnik Akademije za umjetnost i dizajn Bezalel, proglašene najboljom školom animacije.

U obraćanju publici umjetnički ravnatelj festivala Danijel Šunjić istaknuo je kako je „Ovogodišnje izdanje jedno je od prijelomnih u četrdesetogodišnjoj povijesti našeg festivala. Nekoliko je noviteta, a najvažniji je spajanje kratkometražnog i dugometražnog izdanja – u jedinstvenu svakogodišnju proslavu animacije. Posebno nam je drago što ćemo se od ove godine okupljati u još većem broju, i autori i publika svih formata, ljudi dobre volje, prijatelji, animacijska obitelj sa svih strana svijeta“.

Lizalice su u zraku!

Posebno je zanimljivo bilo obraćanje medijima Hrvoja Hribara, ravnatelja HAVC-a, koji je naglasio kako je animacija jedini "pravi" medij za prikaz Alisina svijeta i kako nijedan drugi medij ne nudi više mogućnosti za njegovo kvalitetno dočaravanje. Dvoznačnost Alise, njeno dvostruko shvaćanje i način na koji ju možemo interpretirati u središtu su pozornosti ovogodišnjeg Animafesta. Alisa je, naime, jedinstven lik. Lik koji sasvim drugačije izgleda kroz vizuru djeteta ili kroz pogled odrasle osobe. Svaka od tih različitih "Alisa" ima svoju privlačnost i svaka je na svoj način jednako - čudesna. Da parafraziram Hribara - na trenutak smo svi poželjeli dvojno državljanstvo jer tko ne bi volio živjeti u njenoj "zemlji čudesa".

Michel Ocelot - dobitnik nagrade za životno djelo

Nakon uvodnog dijela dodjeljene su i već spomenute nagrade za najbolju školu animacije i za životno djelo nakon čega su se publici obratili dobitnici. Izdvojio bih sjajan humorističan govor Michela Ocelota koji je naglasio „Dobro se sjećam kad je Animafest odlučio uvesti nagradu za životno djelo, tad sam bio aktivan u međunarodnoj udruzi animiranog filma i pratio festivale. Sjećam se da sam pomislio: kako možete imati takav nedostatak osjećaja, pozvati nekog starca i reći mu da mu je život završen. No, evo me danas ovdje i osjećam – zadovoljstvo! Doista je velika čast da me velik festival poput ovog slavi. A Animafest mi znači mnogo: tu sam doživio apsolutnu sreću, dobio sam nagradu za svoj prvi animirani film, "Troje izumitelja“. Njegove ćemo filmove moći pogledati u sklopu suradnje s festivalom Francuske u Hrvatskoj Rendez-vous. Ono što posebno veseli i što će vjerojatno biti poseban doživljaj za sanjare, zaljubljene i romantike je projekcija njegova filma "Azur i Asmar" pod otvorenim nebom na Zrinjevcu u petak, 12. 06. u 21 sat. Također, zainteresirani će moći prisustovati razgovoru s nagrađenim Michelom Ocelotom sutra (srijeda 10. lipnja) u 13 sati u Medijateci francuskog instituta. Naravno, detalje tog razgovora moći ćete pročitati i na Movielandu.

Iza protokolarnog dijela uslijedio je meni najzanimljiviji dio večerašnjeg programa. Program natjecanja kratkometražnog filma otvoren je filmom "Oluja na jakni", francuskog redatelja Paula Cabona. Taj film, napravljen tehnikom kompjutorske animacije tematizira oluju na obalama Bretanje u kojoj se nađu dvojica izumitelja. Nakon što njihovih ruku djelo postane zanimljivo postanu žrtvom špijunaže zgodne djevojke. Njihova misija da spase svoj izum od toga da padne u krive ruke je posebno zanimljiva zbog neskrivenih referenci na Scorsesova "Taksista", ali i zbog toga što se među akterima počinju javljati romantični osjećaji. Osjećaji prema kojima će ova oluja oko njih biti slaba i nevažna. Na koncu, tako ispada, najsnažnija oluja je ona u njima.

Drugi film programa "Priča o medvjedu" čileanskog redatelja Gabriela Osoria snimljen je u tehnici 3D animacije i priča nam priču o medvjedu što svakog jutra odlazi na ugao glavne ulice, te pomoću limenih marioneta koje je sam stvorio (i u koje je uložio puno truda, preciznosti i ljubavi) priča priču o svom životu. Ta priče je je takvog intenziteta da je po njenom završetku teško suspregnuti emocije. Za ovaj film velika preporuka svima koji će posjetiti Animafest.

Treći film programa "Weiner Blut" djelo je hrvatskog dvojca Zlatko Bourek i Pavao Šalter napravljen klasičnom animacijom i tematizira sjećanja autora na početak Drugog svjetskog rata. Holokaust je neiscrpna tema u umjetnosti, a film se na izazovan način bavi sudbinom gospođe Sarike koja je trebala provesti mirnu starost u domu za stare i nemoćne, ali zlo holokausta nije poštedilo nikoga, pa ni nju. U odnosu na ostale pogledane filmove možda mi je i najmanje sjeo, mjestemice provokativan provokativnosti radi "Weiner Blut" ipak ne nudi ništa odveć svježe ni novo u svom pristupu toj toliko obrađivanoj i teškoj temi.

Četvrti je film programa "Grumeni" tehnikom crteža napravio Nijemac Andreas Hykade i ja sam ga shvatio kao paradigmu ovisnosti. Kviki naime hoda po liniji i kuša zlatno grumenje. Grumenje je strašno od njega leti, ali se svaki put prizemlji sve grublje. Od svakog sljedećeg grumena let je sve kraći, a prizemljenje sve grublje. Tehnika kojom je napravljen zbog hoda po crti podsjeća na "La lineu" (Bajum Bajum), ali na odličan način u jako malo kaže puno. Također jedan od onih za preporučiti.

Peti film programa "Zepo" film je španjolskog autora tehnikom Cesara Diaza Melendeza i napravljen je tehnikom "pijesak na staklu." To je možda i najpotresniji film večerašnjeg programa. Zepo priča priču o djevojčici koja odlazi u šumu tražiti ogrjev. No, umjesto ogrjeva ona u šumi pronađe krvavi trag. Počne ga slijediti... Dalje Vam neću otkrivati no svakako bih vam preporučio da pogledate film.

Šesti film programa također je jedan od mojih favorita. "Moj Moulton i ja", norveško-kanadska produkcija autorice Torill Kove sjajna je priča o jednom ljetu, šezdesetih u Norveškoj, kad je jedna sedmogodišnja djevojčica zajedno sa svojim sestrama od roditelja zatražila bicikl. Svi su u njenom gradu normalni, žive normalne živote - osim njih. Barem tako misli naša junakinja. Njeni su roditelji moderni arhitekti, estetika im nadvladava funkcionalnost a ona ne može shvatiti njihovu ekscentričnost. Odličan film rađen tehnikom crteža, zove na dobro raspoloženje i zaziva višestruko gledanje. Velika preporuka svim ljubiteljima animiranog filma.

Sedmi film programa, "Moj Dom" djelo je Vijetnamke Phuong Mai Nguyen koja živi i radi u Parizu. U ovom francuskom filmu mali se Hugo jednog jutra budi da bi u kući pronašao sve puno crnog perja. U metafori rađenoj kompjutorskom animacijom što podsjeća na Kafkin "Preobražaj" mali će Hugo morati odrasti.

Osmi i posljednji film programa "Napredna istina" snimio je Nijemac Gero Doll i on u principu funkcionira kao video manifest, video-spot za ulazak u srž onoga što nas čini ljudima u današnje tehnološko doba. Doll u ovom kratkom filmu kao da nastoji povući granicu između nas i naših mobitela, između softvera i razmišljanja i postavlja pitanje hoće li ta granica uskoro postojati ili će ju neka "napredna istina", neka naprednija verzija softvera izbrisati. Film ipak funkcionira prvenstveno kao spot, a manje kao zaseban film iako je poruka vrlo aktualna i vrijedna razmatranja.

Sve navedene filmove moći ćete pogledati u petak, 12. lipnja u 13 sati u kinu Europa.

Na kraju, otvaranje Animafesta nas je eto uvelo u zemlju čuda. Još smo se jednom uvjerili da je ono što je nacrtano, animirano, odraz onog ljudskog u nama. Svaka linija ima svoju priču, svoju emociju. Rijetko je što životnije i emotivnije od animacije.

Najbolje nas tek čeka. Sutra nas čeka bogat dan na festivalu, uz bogat festivalski program u svim kinima dočekat ćemo početak Međunarodnog znanstvenog skupa Animafest Scanner II, otvorenje izložbe Yumi Joung u galeriji ULUPUH, razgovor s Michelom Ocelotom u Medijateci Francuskog instituta, te koncert Nimbus Dei u Vinylu.