Ian McShane je jedan od onih tipova koje uvijek prepoznate kad gledate neki film iako ne morate nužno znati ime. Bio je Crnobradi u "Piratima s Kariba", igrao je jednu od najpamtljivijih uloga u kultnom i nedavno repriziranom "Deadwoodu", ali nama koji smo odrastali uz male ekrane Hrvatske televizije ostat će zauvijek upamćen kao jedini i neponovljivi - "Lovejoy". "Alan Ford" je kod nas uspio zahvaljujući briljatnom prijevodu Nenada Brixyja i odličnoj paraleli s društvenom situacijom i parolom "snađi se, druže", a "Lovejoy" je toj poveznici dodao i dašak crnog humora i britanske satire. To je, naravno, samo jedan od razloga zašto je bio omiljen. Sjećam se epizode u kojoj posudi novce od svog pomoćnika Erica da bi mu samo nekoliko sati kasnije te iste novce ponudio kao plaću. Mutan tip koji će više od svega gledati kako zeznuti sve oko sebe postao je jedan od omiljenih TV likova. "Lovejoy" nije tip kojeg bi fina, mlada djevojka povela kući. On je bitanga i prevarant, za njega ne postoji zakon koji ne može izvrnuti i "antikvitet" koji ne može podvaliti. I s njim, takvim kakvim je, povezali smo se iz istog razloga kao i s "Alanom Fordom". Nama je bio bliži stvarnosti u kojoj smo živjeli nego ekstremnoj crnohumornoj satiri kakvoj su ga Britanci namijenili.
Ian McShane je rastao kroz seriju. Danas je jedan od poznatijih glumaca kad su karakterne uloge u pitanju, ali bilo ga je intrigantno gledati u ulozi simpatičnog antijunaka koji u svom traženju antikviteta nije prezao od toga da pruži pomoć "izgubljenim slučajevima" onda kad im je ta pomoć bila potrebna. "Lovjoy" je na neki način bio Robin Hood tačerizma jer je baš u jeku tih godina snimljena prva sezona. Možda se zbog toga i čekalo šest godina na drugu sezonu. BBC je u pojašnjenju naveo da je druga sezona snimljena nakon toliko vremena isključivo zahvaljujući zahtjevima publike. To je, između ostalog, bio jedan od prvih trenutaka kad je ono što danas PR stručnjaci nazivaju 'popular demand' utjecalo na program jedne nacionalne TV kuće. Od te 1986. pa do posljednje epizode 1994. godine, "Lovejoy" je postao zabavom za srednji sloj kojem je njegova nostalgičnost, povezanost s uspješnijim godinama britanskog identiteta, kao i cinizam prema proizvodima novooformljenog kapitalizma u Reagan-Thatcher eri, došao ko naručen.
To se ogledalo i u sporednim likovima. Eric (Chris Jury) ne preinteligentni metalac u kožnoj jakni radi kao pomoćnik glavnog lika i ta mu uloga, svom gunđanju usprkos, savršeno paše. Nakon svih ovih godina i dalje ne znam je li više Lovejoy trebao njega ili on Lovejoyja. Dudley Sutton kao Tinker Dill bio je naprosto briljantan. Tipični tip kojeg bi upoznali u biritiji i koji bi nakon šeste pive počeo sipati triviju iz rukava ostavljajući sve prijatelje u šoku jer ne znaju što će s njim. Jedan od onih koje je gušt slušati i kojem bi plaćali runde samo da ga slušate kako priča pa mu zbog toga i opraštate povremene transgresije i izljeve agresivnosti. Tu je i Lady Jane Felsam (Phyllis Logan) kao logistička potpora često preambicioznom i izgubljenom junaku, a istodobno i njegov "mračni predmet želja" što se (kao i kod svakog izgubljenog romantika) uvijek nalazi izvan dohvata.
"Lovejoy" je primjer eskapizma. Kad ne znaš što bi sa sustavom - ismijavaj ga. Kad vidiš da ne valja - nagrizaj ga. Bez ljudi poput njega revolucije se nikad ne bi događale. Zbog ljudi poput njega, s druge strane, često i propadnu. Baš u toj dvostrukosti leži njegova čar. Ljudi vole antijunake. Kad su izgledi loši i kad se čini da izlaza nema najbolje je navijati za onoga s najmanje šanse. Kod nas smo u Lovejoyju prepoznali vlastiti odraz.
Sjećam se kako sam, kad sam kao dijete gledao "Lovejoyja", kroz njega i učio. Njegove su sheme s antikvitetima bile i mala škola povijesti i britanskog naslijeđa. Na ovim smo prostorima voljeli britanski humor. Njegova neposrednost "Mućkama" je zaslužila status vjerojatno najbolje humoristične serije koja se ikad emitirala na našim televizijama. "Lovejoy" je donekle ozbiljniji, no rekao bih i nama bliži. U mom je slučaju dobrim dijelom odgovoran za ljubav prema povijesti i starinama. Također, nekako je u tim djetinjim danima imao i još jednu važnu funkciju. Što god ti se u životu dogodilo uvijek se moraš dočekati na noge. To je, priznat ćete, prilično važna lekcija. Njemu se je kroz šest epizoda događalo svašta. Kvaliteta priče je varirala od epizode do epizode no privlačnost je ostala. Nedavno sam, prvi puta nakon djetinjstva dobio priliku ponovno pogledati "Lovejoyja". Iznenadilo me što serija i dalje funkcionira. Kvaliteta joj s godinama nije opala. Za dosta onoga što nosimo iz djetinjstva se to ne može reći. "Lovejoy" je eto preživio i još jedan test, onaj vremenski.
Zato se lijepo vratiti u njegov svijet i ugrabiti nešto optimizma. "Lovejoy" je jedna od najpamtljivijih serija koje smo imali prilike gledati. Njegova privlačnost leži u jedinstvenoj kombinaciji komedije, drame i društvene kritike, ali i u sličnostima sa svijetom u kojem smo u Hrvatskoj (a i šire) živjeli.
Ocjena: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.