U školama su nas učili o brojnim ratovima, a neki od nas su i sami svjedočili toj strašnoj pojavi koju je stvorio čovjek. Povijest nas uči kako u svakom ratu postoje dobri i zli, pobjednička i poražena strana, ali vrlo često to nije tako kako se prikazuje. U ratu ne postoje pobjednici, postoje samo oni s manjim brojem žrtava i manjom pretrpljenom štetom. Povijest je pokazala kako su ratovi neizbježni, a južnokorejska ratna drama "Dobrodošli u Dongmakgol" je pokazala kako iz rata izaći podignute glave, kao pravi pobjednik. "Dobrodošli u Dongmakgol" je izvrstan anti-ratni film za koji smatram da je toliko kvalitetan i koristan da bi ga se trebalo prikazivati u školama prilikom edukacije o povijesti i ratovima.
Nedavno sam pisao o filmu "Oda mome ocu" čija radnja je smještena za vrijeme Korejskog rata, a u istim razdobljem se odvija i "Dobrodošli u Dongmakgol". Godina je 1950., a Korejski rat je u punom jeku. Udružene američke snage sletile su u Incheon, a poražena sjevernokorejska vojska je u potpunosti izolirana. Većina komunističke vojske je uništena, a oni koji su preživjeli skrivaju se duboko u šumi.
Trojica preživjelih sjevernokorejskih vojnika uspinju se na vrh planine gdje pronalaze selo Dongmakgol. Mjesto je to koje je izolirano od ratnih zbivanja, mjesto gdje lokalni stanovnici žive u miru i idili. U Dongmakgolu se oporavlja Amerikanac Smith čiji avion se srušio na planini, a selo ubrzo dobiva još dva nova stanovnika, dvojicu južnokorejskih vojnika koji su dezertirali. Razjedinjeni ratom, 'sjevernjaci' i južnjaci' gledaju se preko nišana, ali umjesto da se međusobno poubijaju, oni pronalaze zajednički jezik i odlučuju privremeno ostati u selu čiji stanovnici su ih prihvatili kao svoje.
"Dobrodošli u Dongmakgol" prikazuje rat u najgorem izdanju. Za razliku od ratnih filmova iz Hollywooda, ovdje su prisutni strahoviti ratni prizori, stradavanja i ubijanja civila. Kao što sam već napisao, u filmu nema dobrih i loših, svi su oni žrtve. Vojnici s obje sukobljene strane su (kao i u većini ratova) samo pijuni na šahovskoj ploči čije pokrete određuju 'šefovi' iz sigurnih kancelarija. Dolaskom u Dongmakgol, vojnici su rekli dosta manipuliranju i odlučili su da su oni prvenstveno ljudi, a tek onda uvježbani ratnici.
"Dobrodošli u Dongmakgol" ima nekoliko karakteristika koje su tipične za južnokorejsku kinematografiju. Film je miks žanrova, ovaj put to su rat, drama i komedija. Komedija možda zvuči kao neobičan odabir, ali uz tešku ratnu temu funkcionira savršeno. Redatelj se na vrlo humorističan način poigrao s ratnim orkuženjem, pa tako lokalni stanovnici Dongmakgola misle da vojnici imaju bundeve na glavi, duge štapove u rukama, a za ručnu bombu nisu sigurni da li je to kamen, metalna kugla ili možda prebojani krumpir.
Kao i u većini južnokorejskih filmova i ovdje je ubačen jedan detalj koji odskače od uobičajene postave. To je lik lude djevojke Yeo-il koju je fantastično odglumila Hye-jeong Kang najpoznatija po ulozi u "Oldboyu". Ona veselo skakuće po obližnjim travnjacima, zadirkuje neraspoložene vojnike i unosi jednu dozu veselja i ludosti koja služi kao odlično olakšanje i predah od potresnih ratnih događanja. Kad sam već spomenuo Hye-jeong Kang, osvrnut ću se kratko i na ostale glumce. Od poznatijih tu su Je-yeong Jeong iz "Castaway on the Moon" i Ha-kyun Shin koji je glumio u "Save the Green Planet" i "Bakjwi". Obojica su izvrsni i užitak je gledati njihove snažne ekspresije lica.
Film karakateriziraju i nevjerojatno široka paleta boja te izvrsna glazba. Ekran je ispunjen različitim bojama koje su atipične za ratne filmove. Uobičajene tamne nijanse zamijenile su zelena, plava i žuta. Fotografija je stvarno predivna i oslikava očaravajuće prirodne pejzaže, šarolike leptire i mnoštvo drugih neobičnih detalja kao što su primjerice kokice od kukuruza koje padaju s neba. Glazba je prisutna gotovo u svim scenama, varira od one poznate ratne pozadine pa do veselih i razigranih tonova, a za nju je zaslužan Joe Hisaishi koji je radio na nekim Miyazakijevim filmovima.
"Dobrodošli u Dongmakgol" je vjerojatno najšareniji ratni film koji je, bez obzira na tešku temu, vrlo lagan za gledanje. Radi se o jednom od najboljih anti-ratnih filmova koji nudi jedan sasvim drugačiji pogled na rat i prikazuje koliko je rat zapravo besmislen.
Dongmakgol je mjesto gdje su svi pobjednici, mjesto gdje su ljudi pobijedili rat.
IMDb -Link
Trailer - Link
OCJENA: 9/10
Trojica preživjelih sjevernokorejskih vojnika uspinju se na vrh planine gdje pronalaze selo Dongmakgol. Mjesto je to koje je izolirano od ratnih zbivanja, mjesto gdje lokalni stanovnici žive u miru i idili. U Dongmakgolu se oporavlja Amerikanac Smith čiji avion se srušio na planini, a selo ubrzo dobiva još dva nova stanovnika, dvojicu južnokorejskih vojnika koji su dezertirali. Razjedinjeni ratom, 'sjevernjaci' i južnjaci' gledaju se preko nišana, ali umjesto da se međusobno poubijaju, oni pronalaze zajednički jezik i odlučuju privremeno ostati u selu čiji stanovnici su ih prihvatili kao svoje.
"Dobrodošli u Dongmakgol" prikazuje rat u najgorem izdanju. Za razliku od ratnih filmova iz Hollywooda, ovdje su prisutni strahoviti ratni prizori, stradavanja i ubijanja civila. Kao što sam već napisao, u filmu nema dobrih i loših, svi su oni žrtve. Vojnici s obje sukobljene strane su (kao i u većini ratova) samo pijuni na šahovskoj ploči čije pokrete određuju 'šefovi' iz sigurnih kancelarija. Dolaskom u Dongmakgol, vojnici su rekli dosta manipuliranju i odlučili su da su oni prvenstveno ljudi, a tek onda uvježbani ratnici.
"Dobrodošli u Dongmakgol" ima nekoliko karakteristika koje su tipične za južnokorejsku kinematografiju. Film je miks žanrova, ovaj put to su rat, drama i komedija. Komedija možda zvuči kao neobičan odabir, ali uz tešku ratnu temu funkcionira savršeno. Redatelj se na vrlo humorističan način poigrao s ratnim orkuženjem, pa tako lokalni stanovnici Dongmakgola misle da vojnici imaju bundeve na glavi, duge štapove u rukama, a za ručnu bombu nisu sigurni da li je to kamen, metalna kugla ili možda prebojani krumpir.
Kao i u većini južnokorejskih filmova i ovdje je ubačen jedan detalj koji odskače od uobičajene postave. To je lik lude djevojke Yeo-il koju je fantastično odglumila Hye-jeong Kang najpoznatija po ulozi u "Oldboyu". Ona veselo skakuće po obližnjim travnjacima, zadirkuje neraspoložene vojnike i unosi jednu dozu veselja i ludosti koja služi kao odlično olakšanje i predah od potresnih ratnih događanja. Kad sam već spomenuo Hye-jeong Kang, osvrnut ću se kratko i na ostale glumce. Od poznatijih tu su Je-yeong Jeong iz "Castaway on the Moon" i Ha-kyun Shin koji je glumio u "Save the Green Planet" i "Bakjwi". Obojica su izvrsni i užitak je gledati njihove snažne ekspresije lica.
Film karakateriziraju i nevjerojatno široka paleta boja te izvrsna glazba. Ekran je ispunjen različitim bojama koje su atipične za ratne filmove. Uobičajene tamne nijanse zamijenile su zelena, plava i žuta. Fotografija je stvarno predivna i oslikava očaravajuće prirodne pejzaže, šarolike leptire i mnoštvo drugih neobičnih detalja kao što su primjerice kokice od kukuruza koje padaju s neba. Glazba je prisutna gotovo u svim scenama, varira od one poznate ratne pozadine pa do veselih i razigranih tonova, a za nju je zaslužan Joe Hisaishi koji je radio na nekim Miyazakijevim filmovima.
"Dobrodošli u Dongmakgol" je vjerojatno najšareniji ratni film koji je, bez obzira na tešku temu, vrlo lagan za gledanje. Radi se o jednom od najboljih anti-ratnih filmova koji nudi jedan sasvim drugačiji pogled na rat i prikazuje koliko je rat zapravo besmislen.
Dongmakgol je mjesto gdje su svi pobjednici, mjesto gdje su ljudi pobijedili rat.
IMDb -Link
Trailer - Link
OCJENA: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar