Prošle zime, još dok je Di Caprio bio u klinču s medvjedom, predstavljen je "Daeho", južnokorejski odgovor na Iñárrituovog "Povratnika". Film je to koji se može podičiti s izvrsnim vizualnim efektima, predivnom fotografijom, odličnim glumačkim izvedbama i sjajnim scenarijem i režijom koje potpisuje Hoon-jung Park, pisac scenarija za "I Saw the Devil" i tvorac filma "New World". "Daeho" je kombinacija epske akcijske avanture i povijesne drame koja nudi zanimljivu priču, pregršt akcije i simboliku koja opisuje duhovnu snagu korejskog naroda za vrijeme dugotrajne japanske okupacije.
Baš kao i u ovogodišnjem "The Handmaidenu", radnja filma smještena je u Koreji koja je početkom 20. stoljeća još uvijek bila pod japanskom okupacijom. Japanski guverner želi potpuno demoralizirati lokalno stanovništvo i plan mu je istrijebiti sve tigrove koji obitavaju na planini Jirisan. Međutim, njegov plan se pokazuje kao (pre)veliki zalogaj jer tigrovi svakim danom nanose sve više gubitaka njegovoj vojsci. Kako bi ubio i posljednjeg tigra, guverner je primoran unajmiti profesionalne lovce, među kojima je i jedan od najboljih korejskih lovaca, Chun Man-duk.
Man-duk (Min-sik Choi) je prekaljeni lovac koji sa 16-godišnjim sinom živi na planini. Nakon gubitka voljene osobe ostavio se lova i prepustio alkoholu, a jedino što ga tjera naprijed je briga za sina. Za razliku od svog racionalnog oca koji čvrsto stoji s obje noge na zemlji, Man-dukov sin je ambiciozan i na trenutke nadobudan dječak koji želi nastaviti lovačku legendu koju je prije mnogo godina započeo njegov otac. Lov na posljednjeg tigra počinje bez Man-duka, ali nakon što se njegov sin odluči priključiti skupini u lovu na tigra, Man-duku ne preostaje ništa drugo nego suočiti se s tigrom kojeg toliko izbjegava.
Man-duk (Min-sik Choi) je prekaljeni lovac koji sa 16-godišnjim sinom živi na planini. Nakon gubitka voljene osobe ostavio se lova i prepustio alkoholu, a jedino što ga tjera naprijed je briga za sina. Za razliku od svog racionalnog oca koji čvrsto stoji s obje noge na zemlji, Man-dukov sin je ambiciozan i na trenutke nadobudan dječak koji želi nastaviti lovačku legendu koju je prije mnogo godina započeo njegov otac. Lov na posljednjeg tigra počinje bez Man-duka, ali nakon što se njegov sin odluči priključiti skupini u lovu na tigra, Man-duku ne preostaje ništa drugo nego suočiti se s tigrom kojeg toliko izbjegava.
Uvodna scena podsjeća na otvaranje "Mrske osmorke". Predivni zimski prizori planine Jirisan zatrpane snijegom do koljena doslovno oduzimaju dah, a snažan vizalni dojam upotpunjen je dojmljivom glazbenom podlogom i zastrašujućom tigrovom rikom. Zaplet se odvija relativno polako (jedna od zamjerki), a redatelj se s jednakom pozornošću posvećuje prirodi, ljudima i životinji. Pripadnici japanskih snaga su pomalo karikaturni, ali s druge strane, Man-dukova karakterizacija je potpuna. Min-sik Choi je jedan od najboljih gumaca današnjice, a svojom predstavom je odlično prikazao umirovljenog lovca koji nosi velike ožiljke iz prošlosti. Razlozi njegovih sadašnjih postupaka polako izlaze na vidjelo u sukobu sa sinom, a njihov odnos predstavlja izvrstan kontrast starosti i životnog iskustva te mladosti i neiskustva.
Tigar je pak priča za sebe. Fascinira način na koji je korišten CGI i koliko realne su scene s tigrom. Neki gledatelji će možda zamjeriti što tigar na trenutke djeluje premoćno u odnosu na ljude i oružje koje oni nose, no ako konstatiramo što tigar predstavlja u Koreji dolazimo do zaključka da je takav prikaz tigra sasvim opravdan. Naime, tigar u Koreji ima poseban status. Osim što je jedna od životinja iz korejske mitologije, tigar vrlo često na korejskim slikama simbolizora božansko biće s duhovnim moćima. Također, u Koreji se tigra smatra zaštitnikom i čuvarom koji predstavlja snagu i hrabrost. Redatelj je u potpunosti uspio u stvaranju takvog dojma o posljednjem tigru sa Jirisana. Naziva ga kraljem tigrova i tijekom cijelog filma stvara mit o njemu.
Iako je "Daeho" relativno mirnog tona, neke scene su izuzetno nasilne. Pritom do izražaja dolazi odlična režija i vrhunski specijalni efekti koji mogu posramiti filmove s puno većim budžetom. U trenutku kad dođe do bliskog susreta između dva glavna protagonista filma postaje sasvim jasno da planina može imati samo jednog kralja, a vjerujem da ćete se jako teško odlučiti za koga ćete navijati. "Daeho" je izvrstan ulov, film koji je vrlo kvalitetan u svim aspketima i gotovo sam siguran da je preporuka u ovom slučaju, lovački rečeno, pun pogodak.
Tigar je pak priča za sebe. Fascinira način na koji je korišten CGI i koliko realne su scene s tigrom. Neki gledatelji će možda zamjeriti što tigar na trenutke djeluje premoćno u odnosu na ljude i oružje koje oni nose, no ako konstatiramo što tigar predstavlja u Koreji dolazimo do zaključka da je takav prikaz tigra sasvim opravdan. Naime, tigar u Koreji ima poseban status. Osim što je jedna od životinja iz korejske mitologije, tigar vrlo često na korejskim slikama simbolizora božansko biće s duhovnim moćima. Također, u Koreji se tigra smatra zaštitnikom i čuvarom koji predstavlja snagu i hrabrost. Redatelj je u potpunosti uspio u stvaranju takvog dojma o posljednjem tigru sa Jirisana. Naziva ga kraljem tigrova i tijekom cijelog filma stvara mit o njemu.Iako je "Daeho" relativno mirnog tona, neke scene su izuzetno nasilne. Pritom do izražaja dolazi odlična režija i vrhunski specijalni efekti koji mogu posramiti filmove s puno većim budžetom. U trenutku kad dođe do bliskog susreta između dva glavna protagonista filma postaje sasvim jasno da planina može imati samo jednog kralja, a vjerujem da ćete se jako teško odlučiti za koga ćete navijati. "Daeho" je izvrstan ulov, film koji je vrlo kvalitetan u svim aspketima i gotovo sam siguran da je preporuka u ovom slučaju, lovački rečeno, pun pogodak.
OCJENA: 8/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar