Kad razmišljam o najdražim autorima, Douglas Adams i Terry Prattchet su među njima. Njihova uvrnuta definicija humora izgledala mi je nenadmašno još kao
tinejdžeru i prema njihovim sam romanima uvijek osjećao snažne i nepredvidljive
emocije. Kad se pojavila serija „Holistička
detektivska agencija Dirka Gentlyja“ znao sam da ću prije nego što počnem
gledati morati prizemljiti očekivanja i seriju gledati više kao prilagodbu
modernom vremenu nego kao adaptaciju knjige. Također sam, s obzirom na glumačku
postavu, bio svjestan da će se trebati navići i na ulogu koju igra Elijah Wood jer je (kako ga je od milja
nazvao moj poznanik) „drvo s Ilidže“ ipak
najpoznatije po ulozi bića što živi „u
rupi u zemlji“.
Uvrnutost „Holističke detektivske agencije Dirka Gentlyja“,
međutim, usporediva je jedino s britanskom serijom „Utopija“ koja je sjajno počela, a neslavno završila prije nekoliko
godina. Elijah Wood se sjajno snalazi u ulozi smotanog Todda, a dojam je da je
cijela glumačka ekipa ovu seriju shvatila kao zafrkanciju i zbog tog si dala
oduška. Taj se spontani pristup vidi kroz čitavu sezonu, a pojedini su
kritičari u britanskim novinama seriju nazvali uspješnom mješavinom „Doktora Whoa“ i „Zone sumraka“. Iako mi se takva usporedba čini donekle pretjeranom
ipak mogu reći kako je tvorac serije Max
Landis uspio složiti humorom nabijenu, poremećenu priču koja izgleda kao da
je nastala nakon (ili usred) konzumacije LSD-a ili barem lakih droga.
Već u prvoj epizodi kad 33-godišnji hotelski vratar Todd (E.
Wood) susretne sam sebe na izlasku iz dizala (molim da mi oprostite ovaj
minorni spojler) shvatit ćemo kako je poza gledatelja s upitnikom iznad glave
ona koju ćemo često zauzimati. Kako to obično biva kod ovakvih divnih
poremećnosti, upitnici će se do kraja sezone samo množiti dok se ne rasplinu
pred sam kraj sezone samo da bi prepustili mjesto nekim novim, nadolazećim
enigmama.
Tko je naslovni Dirk Gently? Što mu dovraga znači „holistička
agencija“? Holistički pristup, prema Adamsu, vjeruje u međusobnu povezanost
svih stvari. U holističkom se svijetu ništa ne događa slučajno, sve je povezano
i ako na taj način istražujete slučaj uvijek ste točno tamo gdje trebate biti.
Svi događaji koji vam se događaju vode vas prema konačnom rješenju. Todd će
tako vrlo rano u priči upoznati Dirka Gentlyja, klauna u žutom kaputu koji će
mu uletjeti u život s idejom da mu postane asistent i pomogne riješiti slučaj.
Ako Vas zanima kako se nekolicina ljudi u penthouseu hotela
našla mrtva od ajkulinih ugriza, kako je i zašto oteta kćer lokalnog bogataša,
te u kojem trenutku je najbolje začudno podići obrve – pogledajte „Holističku
agenciju Dirka Gentlyja“. Odmah da upozorim, Dirk Gently zna živcirati više
nego što treba, ali za to nipošto ne treba kriviti odličnog Samuela Barnetta. On sa svojom vjerom u
holističnost stvari zaista potvrđuje onu poslovicu koja kaže „ako u nešto zaista vjeruješ cijeli će se
svemir urotiti da to i dobiješ“. No, za ovu seriju je možda važnija jedna
druga poslovica, ona koja kaže „pazi što
želiš, moglo bi se i ostvariti“, a mogli bismo dodati i onu gdje je „znatiželja ubila mačku“.
Cijela ova recenzija kad ju čovjek pročita djeluje razbacano
i nekoherentno, ali kad pogledate ovu odličnu seriju vidjet ćete da je sve
povezano. Nemoguće je pričati ili pisati o djelima Douglasa Adamsa, a da se
pritom ne osjećate pomalo zbrkano (ili da barem sve ne ispada tako). Zato,
najbolje je da prionete na posao i pogledate „Holističku agenciju Dirka
Gentlyja“. Čak i ako nije nužno riječ o jednoj od najboljih serija ove godine,
budite sigurni da joj baš ništa nije slično.
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar