U ponedjeljak 23. ožujka na HRT-u kreće emitiranje druge sezone najbolje domaće serije od samostalnosti - "Počivali u miru". Avanture novinarke Lucije Car (Judita Franković) u razotkrivanju tamne strane hrvatske stvarnosti ovog puta kreću s novim režiserom, a zanimljivo je napomenuti kako je popularnost prve rezultirala i otkupljivanjem serije za američko tržište. Kako emitiranje uskoro kreće nije na odmet prisjetiti se što je to Lucija doživjela u prvoj sezoni, zašto je ova serija najbolja domaća dosad i pozabaviti se pitanjem kamo Lucija i njen lik mogu krenuti u drugoj sezoni.
Tvorci serije su Koraljka Meštrović i Goran Rukavina. Priču u prvoj sezoni iskrojili su oko zatvora Vukovšćak i neoznačenih grobova od kojih je svaki sadržavao jednu ljudsku sudbinu. Zainteresirana za tajnu grobova Lucija će početi kopati po prošlosti, a glavni će joj izvor informacija biti umirovljeni zatvorski čuvar Martin Strugar (Miodrag Krivokapić). Kad Lucija podigne veo prošlosti s grobova uzburkat će valove sve do visoko pozicioniranih ljudi unutar hrvatske države kojima se neće svidjeti otkrivanje tajni što su ih i dovele na pozicije moći. Vijest o Lucijinoj misiji dolazi do Zdenka (Dragan Despot), tajnovita lika prepunog protuobavještajnog iskustva još iz bivše države. On nema izbora, poduzet će sve što je potrebno kako bi tajne ostale zakopane.
Serija je kroz dvanaest epizoda dotakla najrazličitije ljudske sudbine. Neke su epizode bile izrazito provokativne jer su po prvi put od samostalnosti na kvalitetan način obrađivale osjetljive teme devedesetih, a pitanje korupcije javnih djelatnika i sudbine običnih ljudi u neprilagođenom sustavu ostalo je središnjom pričom što se odvijala u pozadini dok su pojedinačne epizode doprinosile odličnom osjećaju trilera u kojem je dosta toga bilo neočekivano i nepredvidljivo. Za hrvatsku produkciju, nešto novo.
Mane su se seriji mogle naći u ponekad preraskošno sređenom interijeru Lucijina obiteljskog doma, s obzirom na postavku priče po kojoj njena obitelj nije imućna i pripada srednjoj klasi, te u izrazito lošoj karakterizaciji njenih najbližih (mama i brat). To nije odmoglo odličnoj percepciji serije jer su oni ipak rubni likovi. S obzirom da je u drugoj sezoni radnja serije pomaknuta iz Zagreba za pretpostaviti je da će njih u seriji biti još manje. Nadam se da će, ako ih i bude, nova ekipa okupljena oko projekta nadići klišejistički prikaz osoba s invaliditetom i učiniti ga stvarnijim i životnijim. Što se tiče Lucijina brata za njega još vidim izlaz, ali mislim da lik njene majke treba napisati doslovce ispočetka kako bi funkcionirao kao opozicija tvrdoglavoj i neprilagođenoj kćeri. Lucija je svoju tvrdoglavost patentirala uspijevajući u prvoj sezoni držati glavu iznad vode, ne bi škodilo da je imala argumentiraniju opoziciju unutar vlastite obitelji.
Kemija između Franković i Krivokapića bila je odlična tijekom čitave sezone. Judita Franković je ovom ulogom izrasla u jednu od najzanimljivijih glumica koje trenutno imamo prilike gledati, a posebna je zanimljivost (možda čak i prednost u ovom slučaju) što nije pohađala Akademiju dramske umjetnosti. U interakciji s Krivokapićem koji jest glumačka legenda uspostavio se očekivan očinski odnos pa smo tijekom serije to mogli iščitavati na nekoliko različitih razina. Lucija Car je novinarka bez oca, Krivokapić je otac koji je prerano izgubio kćer. Bez namjere da ulazim dalje u priču i razloge zašto i kako, njihovo međusobno nadomještanje izgubljenog dalo je dodatnu notu kvalitete ovoj odličnoj seriji.
Zanimljivost je što su se scenaristi tijekom prve sezone inspirirali stvarnim događajima sa stranica crne kronike. Stvarnost je zanimljivija od naših, vrlo često nestvarnih i umjetnih, televizijskih ostvarenja. Upravo taj osjećaj stvarnosti koji se u atmosferi serije mogao opipati činio ju je drugačijom od svega što smo imali prilike pogledati. Serija je od naših kritičara usproređivana sa skandinavskim uspješnicama kao što su "Ubojstvo" ili "Most" i moram istaknuti kako te usporedbe nisu pretjerane. Serija je fotografijom, režijom i pričom zbilja na tragu navedenih skandinavskih hitova. Pretpostavit ću, poznavajući Gorana Dukića koji je uzeo uzde druge sezone, kako će u nastavku biti još mračnija. Bilo bi dobro da nakon desetljeća tema koje nisu imale veze s ulicom, (a ni veze s vezom) napokon stvorimo određeni "hrvatski noir" kakav smo valjda zadnji put kvalitetno obrađen vidjeli u priči "Dobri duh Zagreba" Pavla Pavličića.
Goran Dukić je ustvari veliki adut druge sezone "Počivali u miru". Ako ispuni očekivanja zaslužena debitantskim "Mirta uči statistiku", a potvrđena fenomenalnim nezavisnim ostvarenjem "Pizzeria Kamikaze" (o kojemu ću pisati narednih dana) Dukić će seriji dati svoj poznati mračan ton u kojem nikakva priča neće biti pretjerano uljepšana, a sa sigurnošću možemo reći da će biti šokantna. Dukić bi bio moj prvi izbor za tvorca tog hrvatskog mračnog pravca kakav već godinama zazivamo u hrvatskoj kinematografiji a zasad smo ga mogli vidjeti samo u "Metastazama" i "Ljudožderu vegetarijancu" dok se svi ostali naslovi još uvijek boje pozabaviti stvarnošću kakvu možemo pročitati u onoj "mračnoj strani" novina.
Ukoliko niste gledali prvu epizodu ove odlične serije, nađite načina da ju pogledate. Navodno će se druga sezona moći gledati čak i ako prvu niste vidjeli što je još jedan segment uzet od skandinavskog poučka. Nije na odmet spomenuti kako je poznata američka produkcijska kuća Lionsgate otkupila prava za preradu serije za američko tržište. S obzirom na uspješnice te kuće ("Momci s Madisona", "Trava", "Narančasta je nova crna"), što samostalno a što u koprodukciji mislim da ne treba posebno napominjati koliki je to uspjeh za jednu hrvatsku seriju.
"Da bi mrtvi počivali u miru, živi moraju platiti visoku cijenu."
Uživajte u drugoj sezoni, osobno je čekam s nestrpljenjem. Drago mi je da se konačno mogu veseliti nečem toliko dobrom u hrvatskoj produkciji.
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.