RECENZIJA: "BOSCH" se obračunava sa svima


Tko je ustvari "Bosch"? Hieronymus Bosch je neprilagođeni detektiv kakvih smo imali prilike vidjeti u detektivskim romanima Raymonda Chandlera, kakvog je glumio Clint Eastwood u "Prljavom Harryju", ali i lik koji se svojom društvenom kritičnošću i angažmanom naslanja na najpoznatiju (po mom sudu i najbolju) TV seriju - kultnu HBO-ovu "Žicu". Harry Bosch lik je iz popularnog serijala Michaela Connellyja koji je za televiziju razvio i prilagodio čovjek koji je s Davidom Simonom radio i na "Žici" i "Tremeu" - Eric Overmeyer. Oba su autora udružila snage i nakon dugo vremena u "Amazonovoj" prošlogodišnjoj pilot kampanji na ekrane doveli seriju koja je vrijedna uspoređivanja s kultnim HBO klasikom, koja ne skriva naslanjanje na osjećaj za socijalnu pravdu, ali koja isto tako obiluje jazz glazbom i pričom zbog koje ćemo vratiti onaj osjećaj poznat iz literarnih i filmskih klasika kad glavni junak stoji sam nad gradom i kaže: "Sad je na nama dvoma red". Jer Bosch je dio Hollywooda, jednako kao što je Hollywood ono što junak najviše prezire. Vrijeme za njihov konačni obračun tek je ispred nas, a prva sezona je već završila. Dobra je stvar što je druga potvrđena pa tako znamo da ćemo i dalje uživati u odličnim pričama garniranim obračunom s naličjem korupcijske Amerike koja je od sintagme "američki san" udaljena onoliko koliko je stvarni život udaljen do sna. 


Serija "Bosch" prilagođena je modernom vremenu. "Amazon" je sredinom veljače pustio cijelu sezonu svojim korisnicima, još jednom potvrdivši kako je takav format (koji je prvi uveo "Netflix" s "Kućom od karata") budućnost televizije. Serija počinje ubojstvom kriminalca, kad glavni junak mora donijeti odluku u djeliću sekunde. Posljedice te odluke protezati će se kroz čitavu seriju još jednom potvrđujući paradigmu koju je tako uspješno uveo Connelly u svom romanu "Crna jeka": sustav ne voli samotnjake, izdvojene iz njega. Bosch radi dobar posao, ali neprilagođen kakav je, nije timski igrač. Sustav je samoodrživ. Takvi poput Boscha kamenčići su u njegovu funkcioniranju i postat će nužno da se odstrane. Nešto poput one stare o genijalcima. Nitko ih ne voli, nitko ih ne shvaća, ali zbog njih sustav napreduje. Gledatelji vole junake koji se bore sami protiv svih. Dok je u knjizi Bosch veteran Vijetnamskog rata, ovdje je priča pomaknuta koje desetljeće kasnije. U seriji se radi o Zaljevskom ratu što daje priliku akterima da budu aktualniji u kritici službene američke unutarnje i vanjske politike, ali i postavlja pitanje onoga što se događa s vetaranima jednom kad prestanu služiti "Bogu i domovini". 


Ulogu Boscha fantastično tumači Titus Welliver kojeg je iznimno čudno vidjeti u ulozi glavnog junaka i pozitivca u priči. Nakon odgledanog pilota prije godinu dana, sezona je potvrdila kako je Welliver odličan odabir, ali isto tako dodatno naglasila naslanjanje na uspješnu formulu, dobro poznatu iz "Žice." "Bosch" očito hvali individualca naspram sustava i unutar te serije je savršeno jasno kako je cijeli mehanizam funkcioniranja policije i pravosudnog sustava podređen sitnim interesima u kojima hvatanje kriminalaca postaje ili prilika za osobnu promociju ili statistički broj. Ono što se krije iza toga, ona realnost ulice, to malo koga zanima. Harry Bosch je skriven u toj nezanimljivosti. Bosch je cijelo vrijeme u središtu priče, ali između istrage interne kontrole i slučaja na kojem radi ostaje mu malo vremena za privatni život. Bosch u trenutku kad ga upoznajemo ima kćer i bivšu ženu s kojima je rijetko u kontaktu, ima slučajeve koje nitko ne želi dotjerati do kraja i ima narav zbog koje nitko ne zna može li mu vjerovati. Još važnije, to ne zna ni sam. Lance Reddick igra šefa Irvinga i na taj način reprizira svoju ulogu iz "Žice", makar je ovdje njegov lik više nego tamo sklon oportunizmu. Oportunizmu koji će Boscha staviti na tanku liniju između zakona i pravde na kojoj moralno nije isto što i ispravno. 


Fotografija serije, kao i već spomenuta jazz glazba, odabir lokacija, gluma i produkcija pozitivne su strane ove Amazonove serije koja je jedno od najugodnijih iznenađenja godine. Svi ljubitelji kriminalističkog žanra, kvalitetne priče i društvenog aktivizma trebali bi pogledati ovu seriju. "Bosch" pruža pogled na policijsku proceduru iz perspektive nekoga unutar sustava, tjera nas da cijenimo individualne napore ali i kritiziramo sustav i medije koji su prečesto skloni jeftinom populizmu nauštrb rezultata.

Upozoravam da je cijela sezona jedna priča, povezana serijskim ubojicom, istragom interne kontrole i Boschovim likom. Ako ste gledali "Birdmana" možda će vam biti jasniji lik kojeg "Bosch" igra. Iako se lik može činiti klišejističkim, on je izvrsno napisan. Lik je koji nema ništa za izgubiti i jedina stvar za koju se drži je njegov posao. U poslu, doduše, rijetko je tko bolji od njega.  Nekome se serija može učiniti sporom i nezanimljivom, ali njena amosferičnost je garancija da će vas uhvatiti već nakon par epizoda i onda je teško odustati prije nego se dovrši sezona. Sezona koja funkcionira po principu jedan slučaj, jedna priča, jedan roman. Sezona koja počinje ubojstvom, a završava iznad Hollywooda kad glavni junak poput Rastignaca nad Parizom gleda grad bez kojeg ne može i kao da kadrom kaže ono njegovo: "Sad je na nama red."


Sa svoje strane nisam siguran da li se to odnosi samo na grad ili i na gledatelja.

Ocjena: 9/10
IMDB


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.