Recenzija: Kako je "Šojka rugalica" u prvom dijelu ukrala "Igre gladi" (2014.)

Izbjegavao sam dosad pogledati treći nastavak "Igara gladi". Iskreno, kad je riječ o knjigama koje su umjetno podijeljene na dva dijela imam jako loša iskustva. Trilogija "Hobita" je samo potvrdila da knjige nisu "kao maslac namazan na previše kruha" i da ih ne treba rastezati. Onog trenutka kad sam čuo da će "Igre gladi: Šojka rugalica" biti podijeljene na dva dijela očekivanja su naglo splasnula. Zanimljiva je priča s tim naslovom. Medvjeđu su uslugu prvom dijelu napravili promotori reklamirajući ga kao novu tinejdžersku "Sumrak sagu", a jedno baš i nema neke veze s drugim. Prvi dio je bio sasvim solidan film koji je zaintrigirao za priču o revoluciji i diktaturi, ali nije donio ništa odveć svježe i novo osim što nas je uvjerio u glumački talent Jennifer Lawrence. Upravo činjenica da je ta mlada glumica što se proslavila "Zimskom kosti" nositelj franšize dala je zamah odličnom drugom dijelu koji je od prvog bio bolji za redatelja i Phillipa Seymoura Hoffmana, te očito veći budžet. "Igre gladi: Plamen" bio je film koji je nadopunio priču solidnog prvog dijela i prijetio učiniti priču jednim od neočekivanijih iznenađenja u žanru u posljednjih par godina. Za očekivati je bilo da će se trend poboljšanja nastaviti i u idućem nastavku pogotovo što je prema najavama uz već definiranu glumačku ekipu on uključivao i Julianne Moore. Nažalost, "Igre gladi: Šojka rugalica" u svom prvom izdanju film su koji više djeluje kao promotivni spot za svršetak priče nego kao film koji je vrijedan gledanja. I dalje je tu vrlo dobra Lawrence, potpomognuta Woodyjem Harrelsonom, već spomenutima Moore i Hoffmanom, Elizabeth Banks i Mahershalaom Alijem (poznatim iz "Kuće od karata"), te odličnim antagonistom u liku Donalda Sutherlanda. Prvom dijelu "Šojke rugalice" nešto očito fali. Rastegnuta priča osim zarade na kino-blagajnama nije filmu donijela ništa dobra i usudio bih se reći da je jedino Suzanne Collins trljala ruke takvim razvojem događaja. Šteta je to, najviše zbog franšize koja je tako prošla put od najavljivane zamjene za "Sumrak", do pristojnog SF distopijskog uratka pa do ispodprosječnog filma, a da su za to najmanje krivi glumci i redatelj koji su radili film.

Ta rečenica doduše ima iznimki, pa su u ovom dijelu izrazito nedorečeni Josh Hutcherson i Liam Hemsworth toliko odudarali od ostalih glumačkih izvedbi da je to na trenutke bilo bolno za gledati. Na sreću, ni jedan ni drugi nisu uzeli previše od trajanja filma jer bi konačni dojam bio i lošiji nego što jest. U kontekstu smrti Phillipa Seymoura Hoffmana moram reći kako mi je izrazito žao što ovaj film nije bolji i što se ovako respektabilna glumačka ekipa kakvu sam nabrojao gore nije bolje iskoristila. Hoffman je svakako jedan od najvažnijih glumaca u zadnjih dvadesetak godina i njegova posljednja glumačka izvedba zaslužuje bolji film nego što su "Igre gladi: Šojka rugalica (dio prvi)" zasad ispale. Radnja je prerazvučena i kad bismo razgovarali o filmu kao epskom djelu kakva priča pretendira biti rekao bih da je sve bio samo uvod u ono bitno što se tek treba dogoditi. Čitav film izgleda kao epizoda, jedna velika digresija, prije nego što se junakinja i njeni partneri vrate u glavnu radnju, glavni konflikt pri kojem ćemo svi doživjeti katarzu. Upravo taj osjećaj pročišćenja, vraćenog vremena uloženog u film, prvom dijelu "Šojke rugalice"nedostaje. Ostali smo neispunjeni kad nas je zatekla odjavna špica. Upravo suprotno od onog osjećaja u "Whiplashu" (gdje se uložen trud u potpunosti isplatio), u ovom filmu kao da je gledatelj prevaren, ostavljen u iščekivanju nečega što se komotno moglo dogoditi da nije te besmislene potrebe za što većom zaradom i rastezanjem narativa do trenutka kad i priča i gledatelj popucaju po šavovima.

U tom rastezanju najviše je zakinuta Katniss Everdeen. Njene karakterne osobine u ovom filmu stavljene su u bespotrebne psihologizacije i PTSP fazu koja je toliko nategnuta i zaslađena dijalozima iz "priručnika za izazivanje patetike" da je sasvm jasno kako su ti dijalozi baš plod tog nepotrebnog razvlačenja radnje. Ako su trebali postići dodatno vezivanje za lik to se moglo izvesti u manje vremena, ovako postižu suprotan učinak jer se gledatelj počinje odmicati od Katnissina lika. Ona počinje iritirati, umjesto da se s njom čvršće poveže. Na koliko sve načina moramo reći jednu te istu stvar? U tim se ponavljanjima baš vidi sve glupost rastezanja priče (ne samo ove, s "Hobitom" je ista stvar). Kad ti netko četiri puta ponovi kako je Peeta za Katniss bitan lik onda na neki način vrijeđa inteligenciju jer smo istu stvar odavno shvatili i u prethodnim filmovima. Jasno mi je kako je na neki način trebalo ispuniti dva sata da konflikt ne dođe prebrzo, ali onaj tko je donio odluku da se film podijeli na dva djela trebao bi se zapitati je li zbilja vrijedilo na taj način iskasapiti projekt koji je, bez pretjerivanja, prijetio da postane jedan od najzabavnijih znanstveno-fantastičnih serijala zadnjih godina. Glumačka imena koja su projektu pridruživala tome samo govore u prilog.

Francis Lawrence je ostao jedan od važnijih aduta filma. Njegova režija davala je ton i smisao scenama u Distriktu 13 čak i onda kad je priča gubila tempo. Scena spuštanja stanovnika distrikta u podrum za vrijeme bombardiranja jedan je od najpamtljivijih momenata u trećem dijelu, te uz trenutke koje zajedno na ekranu provode Lawrence i Moore predstavlja jedan od najzanimljivijih momenata filma. Vrijedi istaknuti intrigantnu fotografiju i glazbu, te odličnu Harrelsonovu sporednu ulogu u kojoj je napravio baš ono što Hoffman zbog rastegnute priče nije mogao. Harrelsonova funkcija korektora Katniss (iskustvo alkoholičara koji je prošao sve Scile i Haribde) ovdje je odigrana odlično. Woody je pokazao kako na odličan način iskoristiti malo vremena koje mu je dano. Hoffman je trebao odigrati sličnu ulogu, ali na većoj skali i s većim ulogom ali događaji u koje Plutarch ulaže svoje vrijeme i znanje u ovom se filmu jednostavno - nisu dogodili.

Katniss je u ovom filmu zajedno s ostalim pačićima (kako u jednom trenutku naziva svoju sestru) "učila od srijede do petka al se nije pomakla dalje od početka". Njenu psihološku evoluciju (koja je očito trebala biti pokretač radnje u filmu) nismo doživjeli jer se dogodila u ranijim nastavcima. Sve su figure na šahovskoj ploči postavljene i "Šojka rugalica" će u zadnjem nastavku rasplamsati revoluciju. Ove "Igre gladi" su za razliku od prva dva nastavka zbilja posno predjelo. Problem je što smo svi očekivali delikatesu, a dobili smo lijepo dekoriranu ambalažu na tanjuru. Na svu sreću, završni nastavak obećava bolje korištenje začina.

Hoćemo li nakon zadnjih "Igara gladi" biti gladni ili siti nemoguće je odgovoriti, ali Katniss će završiti svoje putovanje. Dobra je stvar da se mora pomaknuti, a sapunica funkcionira jedino kad stojiš u mjestu. Zato obično i ima cijelo more epizoda. Vjerujem u gornju glumačku ekipu, redatelja i neki smisleni kraj. Bilo bi šteta da obećavajući filmski serijal završi kao blještavi prsten koji je šojka ukrala klepetajući glasno "tko vam je kriv za očekivanja."