Kad je objavljeno da je Michel Ocelot na ovogodišnjem "Animafestu" dobio Nagradu za životno djelo nisam mogao, a da ne pomislim - zasluženo. Jedan od vrhunaca ovogodišnjeg festivala svakako se dogodio u petak 13. lipnja kad se na zagrebačkom Zrinjevcu pod otvorenim nebom gledao njegov uspješni i zanimljivi animirani film "Azur i Asmar". U vremenu u kojem je tolerancija svima na usnama u teoriji, a u praksi i ne baš Ocelot je opet dotaknuo posebnost različitosti. Igranje tom posebnošću, kao i upozoravanje na to da je baš raznolikost jedan od najvećih aduta opstanka, stalna je njegova tema. Tema koja se ponavlja i u "Azur i Asmar". Bajka koju bismo mogli raščlaniti po teorijskom ključu podsjeća nas zašto ih djeca vole i zašto su zalog optimizmu. Također, u vremenu u kojem je sve bajkovito automatizmom odbacivano kao neprimjereno i "neprofitno" zgodno se prisjetiti kako su upravo bajke izvor onih pouka zaglušenih kakafonijom ovog, ideološki zatupljenog, doba.
Azur i Asmar su dječaci. Priča počinje u Francuskoj gdje Janene, sluškinja arapskog podrijetla zajedno odgaja dvojicu sinova. Azur - plavooki sin vlastelina - i njen vlastiti sin Asmar - Arapin koji ne shvaća zašto njihova različitost predstavlja problem. Tema je to doslovno stara ko Biblija pa smo nešto slično mogli vidjeti i u priči o Abrahamu kad nisu mogli koegzistirati Izak i Jišmael. Ocelot koristi taj arhaičan motiv u bajkovitom okruženju i dvojici mladića daje u ruke adut prijateljstva kako bi pokušali nadići razlike koje im nameće okolina. Razlike koje, poručuje autor, najlakše nadvladavaju upravo djeca. Nakon što ih kruta i ekstremno nastrojena okolina razdvoji, dva dječaka ostaju povezana samo zajedničkim snom, Obećavaju jedan drugom kako će pronaći mističnu vilu Djinn.
Bajkovita potka prostire se pred nama u iznimno zanimljivoj Ocelotovoj animaciji u kojoj je puno toga posvećeno perspektivi i osjećaju za detalje. "Azur i Asmar" su centralni likovi priče i njene glavne opozicije, no u ovom animiranom filmu postoji još cijeli niz sporednih likova koji su barem podjednako zanimljivi. Vizualnost i šarenilo koje nam Ocelot daje na platnu sjajno je uklopljeno u bajkovitu priču, a vrlo su često boje i način crtanja ono što dodatno nadopunjuje priču. "Azur i Asmar" priča je koju možemo predvidjeti, zadovoljava sve elemente bajke, ali pitanje kako? ovdje je puno važnije od pitanja što?. "Azur i Asmar" dijalog su kršćanstva i islama. Dijalog koji je, sudeći prema događanjima u svijetu, prijeko potreban. Ocelot je toga svjestan pa je vrlo vjerojatno baš zato i uzeo najpoznatiji zajednički element dviju religija kao svoju temu. U dvojici glavnih junaka, kao i njihovoj mitskoj potrazi, možemo prepoznati Jišmaela i Izaka, islam i kršćanstvo. Je li pomirenje nepomirljivog toliko nezamislivo da spada u zemlju vila? Ocelot nam svojim filmom govori da ono ponajprije zavisi o volji. To čini na humorističan i zabavan način, ali između špilje tame i uspješno izvršenog nemogućeg zadatka vrlo često stoji samo volja da - upalimo svjetlo.
Tražiti zajedništvo među ljudima, a ne razlike čak ni u Ocelotovom bajkovitom svijetu nije lak zadatak. Dvojica junaka u oba perioda u kojima se susreću imaju probleme s predrasudama i ekstremima, a baš ekstremisti vrlo rijetko imaju opravdanja za svoje postupke. Ništa ne može toliko zatupiti čovjeka kao ideologija, a kad ideologija nadvlada razum tad nerazumnost i ludilo nalaze opravdanja. "Azur i Asmar" i kao film i kao junaci u filmu simbolički nadvladvaju takve impulse iako nisu sasvim imuni na njih. Dijalog i uspjeh su mogući jer svi dijelimo isti svijet, a oni koji se razlikama hrane uglavnom se vrte oko istog zrna pijeska od kojeg ne vide pustinju. Dobra je stvar što takvi ostaju žedni na kraju jer mržnja isuši sve ljudsko što u njima postoji. Na kraju, barem u ovom filmu, čak i životinje pokazuju više ljudskosti od fanatika.
"Azur i Asmar", svemu usprkos, klasična su animirana bajka. Bajka one vrste kakvih bi trebalo biti više. Bajka je to kakvu čitamo djeci prije spavanja i na čijoj poanti odrastanje ima smisla, Više od toga ne možemo tražiti. Opredijeljenja i ideologije mogu dijeliti ljude, ali osobno bih volio da se više usredotočimo na ono što ih spaja. "Azur i Asmar" jedan je lijep doprinos tome. Na tome Ocelotu hvala. "
 |
| "Azur i Asmar" na Zrinjevcu - Animafest 2015 |
Azur i Asmar" - bajka kao putokaz za stvarnost.
Ocjena: 8/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.